>
Bitka kod Egadskog otočja vodila se između rimske i kartaške flote, 10. ožujka 241. ožujka prije Krista. Kampanja arheološkog istraživanja na mjestu bitke donijela je uzbudljiva nova otkrića i važne informacije koje nam pružaju uvid u zbilju Mediterana u helenističko doba.
Tog dana, više od 500 brodova i 100 tisuća vojnika sukobilo se u krvavoj borbi koja će ostati upamćena kao najveća i najnasilnija pomorska bitka svih vremena. Deseci ratnih brodova su potonuli, a tisuće ratnika je poginulo. Bila je ovo posljednja i odlučujuća bitka dugog rata koji je trajao 23 godine, što je u povijesti postalo poznato kao Prvi punski rat. Pobjedom su Rimljani započeli svoju nezaustavljivu ekspanziju.
Rat se vodio s promjenjivom srećom s tim da su Rimljani nizali pobjede na kopnu, a Kartažan na moru gdje su bili neprikosnoveni vladari.
Do preokreta je došlo kada su Rimljani uveli novi način ratovanja na moru, dosjetivši se kako da svoje kopneno umijeće prenesu na brodove. Naime, opremili su brodove pokretnim mostovima, po kojima su rimski legionari mogli prijeći na neprijateljski brod i boriti se slično kao da su na kopnu. Takav most Rimljani su nazivali corvus. Odlučujuća bitka Prvog punskog rata dogodila se nedaleko od obale otoka Sicilije, kod Egadskog otočja 10. ožujka davne 241. godine prije Krista. Ukupno je u bitci sudjelovalo oko 450 brodova, a Rimljani su pobijedili pod zapovjedništvom konzula Gaja Lutacija Katula. Kartaga je morala potpisati mir po nepovoljnim uvjetima. Morala je napustiti otok Siciliju i platiti odmah 1000 talenata srebra, te još dodatnih 2200 talenata tijekom 10 godina. Radilo se ukupno o količini od 96.000 kilograma srebra.
Arheološko područje je pusto pješčano dno od 10 četvornih kilometara, prošarano niskim stjenovitim izdancima, prosječne dubine 80 metara i predstavlja niz specifičnih izazova koji ovu arheološku operaciju čine jedinstvenim pothvatom. Njegova straživanja zajedno s pronađenim arheološkim materijalima osvjetljavaju daljnja otkrića brojnih rijetkih i dragocjenih artefakata i dovodi nas do bolje definicije dinamike bitke.
Godine 2010., nakon pet godina istraživanja na moru, oprema arheologa Soprintendenze del Mare sa Sicilije i istraživača RPM Nautičke zaklade, na čelu s profesorom Sebastianom Tusom, locirala je područje bitke 8 kilometara od obale otoka Levanza, potpisujući tako jedno od najznačajnijih arheoloških otkrića stoljeća.
Ovnovi su stoljećima bili glavno pomorsko oružje tijekom antičkih vremena. Izrađivani su od bronce i bili postavljeni na pramcu ratnih brodova, na razini mora, te korišteni su za zabijanje i uništavanje neprijateljskih brodova, uzrokujući njegovo potonuće.
Ovnovi su također bili kultno oružje, jer su predstavljali simbol morske moći i rata na moru. Oni su često bili ukrašeni simbolima i natpisima, a njihov oblik s tri oštrice, osim što je bio smrtonosno oružje, nadahnut je Posejdonovim trozupcem.
Prije istraživanja i otkrića ovog bojnog polja, samo je jedan ovan pronađen u cijelom svijetu, u vodama Athlita, u Izraelu. Arheološki lokalitet bojnog polja kod Egadskog otočja do sada je doveo do izvanrednih nalaza 25 ovnova. Nakon restauracije ovnovi su podvrgnuti proučavanju od strane stručnjaka.
Osim ratnih brodova ovnova, na bojnom mjestu otkriva se i korpus artefakata, uključujući preko 1.200 amfora, deseci predmeta za jelo, kacige, dijelovi oklopa, dijelovi brodske opreme i osobno oružje.
D.G.
© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev