Autohtoni Kanađani održivo su ribarili 1000 godina prije dolaska Europljana

Zajednica prvih naroda na zapadnoj obali Kanade prakticirala je održiv ribolov divljeg lososa čak tisuću godina prije nego što je eko-sustav uvelike uništen dolaskom europskih doseljenika, zaključuje nova studija.

Za Tsleil-Waututh, autohtonu zajednicu čiji se tradicionalni teritorij nalazi na području današnjeg grada Vancouvera, dugo se znalo da je koristila velike brane za hvatanje lososa koji se pripremao za mrijest.

Novo istraživanje objavljeno u časopisu Nature, pokazuje da su domoroci birali spol lososa koji se mrijesti, puštajući ženke kako bi osigurao da populacija ostane zdrava za budući izlov.

Arheolozi su proučavali kosti lososa koje datiraju između 400. godine prije Krista i 1200. godine nove ere na četiri arheološka nalazišta oko zaljeva Burrard, prenosi Guardian.

U svom istraživanju, autori studije otkrili su da su kosti lososa uzete s nekadašnjih sela bile pretežno muške, umjesto ravnomjerne raspodjele muških i ženskih jedinki.

– Ljudi su dosljedno lovili istu vrstu ribe, vjerojatno s istih mjesta, tijekom 1000 godina. A evo nas danas, 150 godina kasnije, 150 godina vrijedne industrijske žetve, i mi smo zaista uništili te resurse – rekao je za Canadian Press arheolog i pomoćni profesor na Sveučilištu British Columbia Jesse Morin.

Velike brane su vjerojatno bile postavljene u uvalu i potom izvučene na obalu, gdje su članovi zajednice mogli odabrati mužjake lososa i osloboditi ženke.

– Ako iz sustava izbacite dobar broj mužjaka, preostali mužjaci se i dalje mogu pariti sa ženkama bez štete za populaciju. Jedan mužjak može se pariti s 10 ženki i imati isto toliko beba lososa sljedeće godine – rekao je.

– Brane na području zajednice Tsleil-Waututh srušene su tijekom europske kolonizacije – rekao je Morin. Posljednjih desetljeća populacija divljih lososa je prilično pala.

Polovina ukupne populacije kraljevskog lososa od kojih se mnogi mrijeste u regiji, smatra se ugroženom. Sve ostale vrste pacifičkog lososa su u neizvjesnom padu. Prema nekim procjenama, u samo 100 godina, 75% crvenog lososa je nestalo.

Uništavanje populacije lososa, pogoršano prekomjernim izlovom, lošim upravljanjem slivovima i promjenom klime – ima značajne učinke i na ekosustave ove regije. Ugroženi rezidentni kit ubojica na jugu oslanja se na zdravu populaciju kraljevskog lososa, kao i medvjed grizli u obalnim regijama.

I dok se vlade bore da pronađu način za spas ove u gastronomiji iznimno popularne vrste ribe, praksa Tsleil-Waututha naglašava važnost pravilnog upravljanja ribarstvom. Pokazali su to i primjerom, jer posljednjih godina pripadnici domorodačke nacije nisu lovili ribu na svom tradicionalnom teritoriju, unatoč ugovornom pravu na to, kako bi pomogli u obnovi bolesnog stoka.

D.G.