Haksa nije samo brod, Haksa je teretnjak pun upozorenja

Nakon sretnog završetka u kojem je tonući turski brod spasilo pravo čudo, odnosno jedan ronilac, jedan remorker, pumpe, vatrogasci i lijepo vrijeme, Petar Baranović rezimira slučaj. Koristimo li ZERP kao instrument zaštite Jadrana u dovoljnoj mjeri?

Politika s idejom iskoristila bi ovu situaciju da okupi oko stola jadranske susjede i donese nove uvjete plovidbe u Jadranskom moru.

Sad kad je taj dežurni teretnjak konačno spašen i doveden u škver, sabiru se dojmovi i otvaraju teme! Brod star, izrauban do kosti, vidi se to “na oko”, jedan je od stotina takvih koji godišnje preplove Jadran prevozeći nerijetko  i one vrste tereta od čijih vam se svojstava ledi u kostima i kad sve ide kako treba. Prolaze tako Jadranom , a da se nitko nikad nije ozbiljno zamislio koje posljedice po osjetljivi ekosustav moźe izazvati potonuće takvih teretnjaka. Na poziv u pomoć, reagirale su službe zbrinuvši naravno posadu, pomogli su i vatrogasci kao i u mnogim sličnim situacijama, odradio je svoje i skromni profesionalac Andy, ali svakom tko ima iskustva na moru jasno je koliko nas je malo dijelilo od eko-katastrofe…

Može li ova situacija s “Haksom”, dati poticaj odgovornima, da jednom prvi potegnemo pravu stvar?! Naravno, u svijetu pomorstva teško se stvari rješavaju jednostrano! Sve bitno jasno je propisano nekim općim normama, sve se radi u skladu s međunarodnim konvencijama, ali sve su one pokrenute jednom iz jednog ishodišta! Tako je primjerice Island prvi primjenio instrument gospodarskog pojasa želeći zaštiti more od kojeg živi još davne 1973, da bi to rezultiralo uvođenjem tog instrumenta međunarodnog prava mora u okvire Konvencije o pravu mora iz 1982!

Može li Hrvatska pokrenuti najprije inicijativu okupljanja Jadranskih zemalja za jedan stol s ambicijom da se jednom dogovore ne propuštati više u Jadran stare karampane, nerijetko pune i opasnih tereta? Naravno da može! Naravno da je takva vrsta zadataka sastavni dio onog što odgovorna politika treba raditi! Zadatak je jasan; pozovite kolege iz Italije, Slovenije i Crne Gore i jasno recite, dosta je! Ovo je naše more i zadatak nam je da ga ostavimo budućim generacijama! Od njega živimo danas, i od njega trebaju živjeti naša djeca. Jedino pravo postupanje je propisati kakvi brodovi trebaju i mogu ploviti Jadranom, a karampane neka traže egzotična  mora za svoju rabotu. Kad to napravimo mom prijatelju Andyu  ostaće neki drugi, manje opasni i strašni poslovi pod morem! Ostat će mu ono što u svom centru Manta, u Komiškoj vali, izvrsno radi… učit će ljude ronjenju i ljubavi za modro!

Petar Baranović

* Stavovi izneseni u kolumnama, vašim vijestima i komentarima osobni su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije portala Morski.hr *