Drveni “svjedok” brodoloma iz 1. stoljeća poslije Krista

ŠIBENIK – Kada je fra Antun, rodom s Krete, pristupio franjevačkoj provinciji sv. Jeronima oko 1700. godine, nije ni slutio u kolikoj će mjeri pridonijeti popunjavanju fundusa raznih dalmatinskih muzeja i zbirki. Naime, ovaj je redovnik donio na otok Krapanj nauk o vađenju i preradbi morskih spužava.

U početku je taj lov bio primitivan, vadile su se spužve s dubine do 15 metara. Tek 1893. i 1896. iz Trsta su na Krapanj dovezena dva kompleta ronilačke opreme s kojom se tada koristilo 14 ronilaca. Razvitkom ronjenja, kako nalazimo u nekim dokumentima, pred II. svjetski rat ronilo se čak do dubine od 40 – 45 metara. Upravo od ronilaca s Krapnja, od kojih su neki poklanjali, a neki prodavali, niz je amfora, izronjenih duž cijele istočnojadranske obale, dospjelo u muzeje u Zadru, Splitu pa i Šibeniku pa možemo kazati kako su prvi podmorski nalazi izvađeni upravo od ronioca sa šibenskoga područja.

Kad govorimo o počecima podmorske arheologije na području bivše države, valja se svakako najprije zaputiti upravo u šibenski Muzej.

Slučaj je htio da se krajem šezdesetih godina u Muzeju grada Šibenika okupila ekipa stručnjaka i ronioca koji su utrli put podmorskoj arheologiji. Naime, zahvaljujući dolasku Zlatka Gunjače i Zdenka Brusića u šibenski Muzej te sretnoj okolnosti što se u Muzeju zaposlio i ronilački instruktor, a kasnije i muzejski konzervator Dalibor Martinović, počela su se vršiti hidroarheološka rekognosciranja, a kasnije i zahtjevna istraživanja šibenskog podmorja.

O svemu ćemo tome zasigurno još koji put na našem portalu. Ovaj put ćemo o jednom drvenom detalju broda, izronjenom, konzerviranom, starom dva tisućljeća, a koji se čuva u Muzeju grada Šibenika. Potječe s brodoloma na rtu Plavac na Zlarinu koji je istraživan početkom sedamdesetih godina.

Sustavno istraživanje antičkog brodoloma

Godine 1972. započelo je sustavno arheološko istraživanje brodoloma iz 1. polovine 1. stoljeća poslije Krista. U više istraživačkih kampanja koje su trajale sve do 1977. godine pod vodstvom Zdenka Brusića, pronalazača lokaliteta Dalibora Martinovića, Zlatka Gunjače, Ivana Pedišića i brojnih drugih, istražen je antički jedrenjak – Navis oneraria na dubini od tridesetak metara. Teret kojeg je prevozio iz južne Italije, iz okolice Napulja, potonuo je zajedno s brodom, vjerojatno pod naletima jake bure, gdje je strpljivo čekao svoje istraživače skoro dvije tisuće godina. Osim proizvoda koji potječu iz radionica s područja današnje Italije, pronađeni su i oni maloazijsko – grčke provenijencije što cijeloj priči daje širi kontekst.

Trgujući robom s područja Mediterana, zasigurno je “akošta” i na području današnjeg Zatona šibenskog, kako bi fine proizvode prodao i u dobrostojećem naselju na današnjoj Velikoj Mrdakovici, a vjerojatno i u Scardoni. Obavivši posao, po svemu sudeći ga je na povratku, prilikom izlaska iz kanala Svetog Ante uhvatila iznenadna nevera i doživio je havariju. Tijekom arheoloških istraživanja utvrđeno je obilje keramičkog materijala namijenjenog prodaji, kao i posuđe u privatnom vlasništvu kapetana, te drveni i metalni ostaci samoga broda. Ovdje ističemo pedesetak vinskih amfora različitih tipova, stolno posuđe namijenjeno miješanju, posluživanju i ispijanju vina, poneko bogato reljefno ukrašeno vegetabilnim i/ili figuralnim motivima s prikazom mitoloških scena i likova, željezna sidra, itd.

No, onaj koloturnik kojeg smo spomenuli, zasigurno je zanimljiv i jako raritetan nalaz. Budući da je rađen od organskog i propadljivog materijala rijetko ga nalazimo sačuvanog. Ovaj jednostavan, važan i neizostavan dio brodske opreme kako nekad tako i sad osnova je mnogih radnji na samome brodu. Kroz koloturnik se provlačio konop i dio je brodske snasti tj. elemenata koji služe za učvršćivanje jarbola i manevriranje jedrima. Jedra su u vrijeme antike bila križna i mogućnost manevriranja brodom je upravo stoga bila ograničena i spora. To je još jedan od razloga potonuća rimskog jedrenjaka kod otoka Zlarina, a drveni koloturnik je nijemi svjedok tog događaja.

mr.sci. Željko Krnčević