Dubrovački morski konjić od 5 metara i 200 kilograma izrađen od autodijelova

DUBROVNIK – Spretne ruke za stvaranje Mili Klečak je otkrio na dalekim svjetskim morima: šest godina je plovio na brodu National Geographica, obišao gotovo sva svjetska mora, a u vremenu odmora polako je počeo stvarati.

– Privikavanje je bilo nekakvih pola godine, otprilike. Kad sam se opustio, kao doma – jer mi je bilo stvarno na tome brodu od National Geographica kao doma – onda sam počeo s mojim idejama. Prvo je u startu počelo nekakvo malo crtkaranje, neke moje ideje, ali nakon nekog određenog vremena, možda nakon godinu dana, krenuo sam ‘ajmo reći u neki projekt koji nisam radio: pokušao sam napraviti iz glave jedan model dubrovačke karake, naravno bez skice, bez ičega – rekao je za HRT umjetnik Mili Klečak.

– I uspjeli ste?

– Uspio, naravno!

Od slikanja i maketarstva Mili se s godinama okrenuo prema nečemu potpuno drugačijem:

– Vidiš ti kada ja neki ovakav komad idem zavarit ja ne mogu.

Varenjem, ili brušenjem auto otpad postaje umjetnost. Sve svoje instalacije Mili je napravio – iz glave, bez skice ili plana.

– Trebaš imati nešto u sebi, trebaš biti rođen za nešto; škole su jedno, praksa je drugo; nešto što je tebi Bogom dato – to je to! Tako da, od nečeg malog doći do skulpture, mislim da je to jednostavno vizija, i ono što ti imaš u sebi, kaže.

I stvara i reciklira: gotovo sve instalacije radi od otpada auto dijelova.

– Dosad sam uspio nalaziti, nadam se da ću još uvijek uspjeti nalaziti; ali pošto dolazi ta neka nova era auta, plastike, svega skupa – sve teže. Tako da čak razmišljam, u neko dogledno vrijeme, ako ne budem imao tog materijala, nadam se da ću imati, ali ako ne budem imao, s obzirom na to da želim nastaviti s ovim poslom, možda nekakav aparat za plastiku pa da i to uspijem iskoristiti. Mislim, može se, u svakom slučaju, kaže Klečak.

Stara vespa tako je postala cvijet, a najnovije djelo sve je iznenadio: morski konjić viši od 5 metara i teži od 200 kilograma, koji je svoje mjesto našao u dubrovačkom akvariju.

– Kontaktirali smo ga i bila je priča kao: može, ali pusti me, kao, zvat ću te kad će biti gotovo. I nakon nekih skoro 10 mjeseci, u osmom mjesecu ove godine pošao sam do Milija, i onda sam vidio što je napravio, i jako sam za iznenadio, nisam očekivao da će biti baš ovoliki. Kad smo ga napokon namontirali tu, u akvariju ljudi su stvarno, svatko tko je došao – pozitivne jako reakcije, rekao je Nenad Antolović, ravnatelj Instituta za more i priobalje.

– Treba ga zamisliti u prostoru i sve dlačice, ili bodljice – jer ih ima milijun vrsta, treba ga zamisliti kako se ponašaju u moru dok se on pokreće. Obzirom da ga ja nisam nikada u životu vidio kako ide, uživo, kako se ponaša; po nekakvim slikama, po ovim po onim, da se razumijemo: u ovom mom radu ne sudjeluju ni skica ni olovka, ni metar, ni ništa. Ljudima koji će doći vidjeti ne izgleda kao konavoski vez, ali toliko je tih varova da, ja bi ga nazvao moj rad, zna varenje, je konavoski vez – na milijun mjesta, dodaje Klečak.

Morski konjić je zaštitni znak dubrovačkog akvarija koji se obavlja već godinu. Obnova se financira iz europskih fondova. Akvarij bi vrata trebao otvoriti do svetog Vlaha.

– Osim što su novi bazeni radimo mali i na vizualnom identitetu akvarija, tako da će biti nešto instalacija od par auto-ram i jednostavno želimo ponuditi vrijednost za novac, da kad posjetitelji dođu u dubrovački akvarij da provede barem pola sata; 00.09.06 Bit će edukativni plakati tako da posjetitelj dobije onu informaciju više, navodi Antolović.

Mili ne miruje: dok čeka prve reakcije kada akvarij otvori svoja vrata, on i dalje svakodnevno stvara, poput velikog raspela koje je postavljeno u muzej Domovinskog rata. Vješte ruke otpad pretvaraju u ljepotu.

HRT/More/Vicko Dragojević