>
Priča o uvozu tuna u Hrvatskoj, posljednje dvije godine zainteresirala je niz stranih medija koji su se bacili na ozbiljno istraživanje pozadine čitavog slučaja koji je već poprimio međunarodne razmjere. Prenosimo prvu priču koju u suradnji s Morskim HR donosi istraživački novinar Stefano Valentino za Voxeurop.
Potražnja za mesom plavoperajne tune diljem svijeta mogla bi potaknuti proizvođače da ne poštuju europske propise, što pokazuje navodna prijevara u Hrvatskoj. Europska komisija poduzela je mjere tek nakon što su je zviždači prisilili i sada čeka da hrvatska vlada poboljša svoj sustav kontrole, piše ovaj novinar.
Navodni uvoz i uzgoj necertificirane atlantske plavoperajne tune iz Libije u Hrvatsku dosegao je prekretnicu.
Nakon što je Europska komisija (EK) u veljači 2022. uputila pismo Hrvatskoj u kojem je istaknula ozbiljne nedostatke u vladinom nadzoru posla s tunama, nije se puno čulo o istrazi EU-a o hrvatskom skandalu s uzgojem tune. Godinu dana nakon pisma, koje je poslano nakon otkrića zviždača koje su objavili hrvatski mediji, odnosno Morski HR, Komisija je nedavno odlučila nastaviti s postupkom zbog povrede obveze. Smrad prijevare ostao je u zraku, iako je priča izbila prije dvije godine, u ljeto 2021.
Europska komisija poslala je 28. rujna ove godine obrazloženo mišljenje (druga faza postupka zbog povrede obveze) hrvatskoj Vladi, koja je potom imala dva mjeseca da odgovori i poduzme odgovarajuće mjere kako ne bi bila poduzeta pred Europskim sudom pravde.
Glavna uprava Europske komisije za ribarstvo (GU Mare) dosad je sporo pratila slučaj. Doista, odluka briselskih dužnosnika o provedbi pravnog okvira EU-a (uredbe 1224/2009, 1380/2013, 1005/2008 i 2016/1627) mogla bi kolidirati s golemim gospodarskim interesima o kojima je riječ.
Akvakultura plavoperajne tune na Mediteranu visoko je profitabilan posao. Stalno raste i dosegnula je vrhunac od 34.385 tona u 2020. godini. Taj je rast potaknut glavnim izvoznim tržištem, Japanom, gdje je prosječna tržišna cijena nedavno iznosila 44 eura po kilogramu. Rekordna cijena od 9000 eura po kilogramu postignuta je na dražbi održanoj 2019. godine. Hrvatska je bila pionir u razvoju uzgoja tune 1996. godine. Iako se njezin poljoprivredni kapacitet ne može usporediti s Maltom i Španjolskom, u kojima se nalaze najveće farme tune u Europi, njezina je proizvodnja 2021. iznosila 4.372 tone. To predstavlja oko 10% tune uzgojene na Sredozemlju.
- Hrvatsko muljanje pokazuje koliko je daleko otišla pohlepa za tunom i novcem - izjavio je Ignacio Fresco Vanzini, viši savjetnik za politiku nevladine udruge Oceana.
Sve je počelo tisuću milja južno od hrvatske obale, na otvorenom moru između Libije i Malte. Unatoč tome što su osigurali gotovo trećinu (15.703 tone) od ukupno 49.405 tona u EU-u, malteški uzgajivači ribe i dalje se bore da proizvedu količinu koju tržište zahtijeva. To bi se moglo dogoditi tvrtki Fish&Fish, u vlasništvu Azzopardi Grupe, najveće malteške tvrtke za proizvodnju morskih plodova. Kada su libijska plovila Cyrene i Morina krajem lipnja 2020. ponudila prodaju svojeg ulova, činilo se da je dogovor predobar da bi se propustio.
Tako je Fish&Fish požurio dati svoju ponudu i podugovarati svoje hrvatske konkurente, Pelagos i Jadran tunu, kako bi nahranili i tovili kupljenu tunu na svojim farmama prije nego što je prodaju svojim japanskim kupcima. Dvije tvrtke su neizravno povezane: Pelagos je u zajedničkom vlasništvu Ante Gotovine i Milana Mandića, koji je također član upravnog odbora Jadran Tune.
- Prema ugovoru o kreditu između Pelagosa i Fish&Fisha (odnosno komercijalnog sporazuma, kako je potonji korigiran e-poštom), plavoperajna tuna uvijek je ostala vlasništvo malteške tvrtke koja ju je prodala svom klijentu - izjavila je Dunja Zloić Gotovina, direktorica prodaje i marketinga u Pelagosu.
Dva tegljača, jedan na kojem se vijorila malteška, a na drugom talijanska zastava, prevezli su ribu u Hrvatsku. Lokalni ribarski inspektori trebali su provjeriti potvrde kojima se dokazuje zakonito podrijetlo tune. Zapravo, svaki ulov mora se prijaviti putem sustava sljedivosti, elektroničkog dokumenta o ulovu plavoperajne tune (eBCD), koji je osnovala Međunarodna komisija za očuvanje atlantskih tuna (ICCAT), a koji okuplja 52 zemlje širom svijeta. Organizacija je osnovana 1966. godine radi kontrole ulova i očuvanja stokova, koji su bili na rubu kolapsa devedesetih godina zbog prekomjernog izlova i sada su se uspješno oporavili.
Sustav eBCD-ova prati lanac opskrbe od ulova na ribarskim plovilima do iskrcaja u lukama do trgovaca na malo. Nakon što se utvrde kvote za vrste, svaki član ICCAT-a dodjeljuje određeni broj tona po državi članici svojim domaćim plovilima, koji se ne može prekoračiti. Europska komisija, koja predstavlja EU u ICCAT-u i prati provedbu pravila u svojim teritorijalnim vodama, dijeli kvote državama članicama, koje zatim moraju podnijeti godišnji plan upravljanja.
Početkom 2022. godine glavni hrvatski inspektor Marko Pupić Bakrač optužio je Vladu za kršenje zakona i retroaktivno krivotvorenje svjedodžbi dugo nakon što su tunu uvezli Pelagos i Jadran. Bakrač je u svojoj izjavi za Zadarski.hr istaknuo kako nitko od njegovih kolega nije vidio originalne potvrde koje su pratile ribu u trenutku iskrcavanja u zadarskoj luci.
- U nedostatku službenih dokumenata, ribarski inspektori trebali su narediti puštanje tune - ustvrdio je tada Bakrač, nakon što je o prekršaju odmah obavijestio zadarsku policiju i Županijsko državno odvjetništvo.
- Pušten je samo mali dio tune, oko 50 grla, to je pro forma, sve ostalo stavljeno je u kaveze, a budući da su plaćena dva eura po glavi, ostvarena je ogromna zarada - kazao je tada Pupić Bakrač.
Također, kroz Bakračeve komentare i povjerljive dokumente do kojih je dospio urednik Morskog HR, Jurica Gašpar, otkrivaju se nedosljednosti u procesu autorizacije.
- Tvrtke su već sredinom kolovoza držale tune u kavezima (odnosno u svojim uzgajalištima) i tek nakon toga su tražile formalno odobrenje, stoga je njihov postupak protuzakonit i trebalo ga je sankcionirati - rekao je Bakrač u razgovoru za Morski HR.
Nisam uspio dobiti Bakrača za daljnje komentare. Nadalje, odgoda odobrenja operacija od strane hrvatskih vlasti pobudila je neke pojačane sumnje. Prema dokumentima koji su procurili, zahtjeve su podnijeli Jadran i Pelagos 31. kolovoza, odnosno 7. rujna.
Prilikom usporedbe datuma s Pelagosom pojasnili su nam da je u svom uzgajalištu držao u kavezima 500 kg tune. Jadran tuna nije davala izjave kada je ova tvrtka pozvana za komentar. Osim toga, dokumenti koji su procurili pokazuju da je dozvola izdana tek šest mjeseci kasnije, 5. ožujka 2021., usred klanja tune prije otpreme u Japan.
- Klanje je vršeno od 2. ožujka do 17. ožujka 2021. - rekla je Dunja Gotovina (to je direktan citat koji mi je dala). Datum izdavanja implicitno je priznala i sama Vlada koja je, kako piše u Gašparovom članku 'Ovo je put uvozne tune u Hrvatsku', objavljenom 1. veljače 2021., javno ustvrdila da nije istina da je tuna bila u Hrvatskoj 6 mjeseci bez valjane dokumentacije. Gašpar citira Ministarstvo da su nakon prebacivanja u rasplodne kaveze obavljene dodatne kontrole te da ono “nije organiziralo nikakav sastanak na temu 'legalizacije'”, suprotno Bakračevim optužbama.
(Podsjetimo, odvjetnik Ante Gotovine, Ivo Farčić u to je vrijeme objavio za Morski HR komentar, odnosno demantij na čitav slučaj)
Sve te izjave potvrđuju da je u najmanju ruku tuna držana u kavezima u uzgajalištima bez prethodnog i formalnog odobrenja.
- Provođenje prijenosa ili držanja u kavezima bez odobrenja bilo bi u suprotnosti s [...] preporukama ICCAT-a - rekao nam je glasnogovornik EK-a.
Unatoč tome, hrvatska vlada inzistirala je na tome da je kronologija dosljedna: u svom službenom priopćenju, koje je prenio Morski HR, Ministarstvo poljoprivrede reklo je da je dokumentaciju primilo već 6. kolovoza 2021. te da ju je podijelilo s DG MARE, kao i s Japanom. Međutim, čini se da ta uvjeravanja nisu ispunila očekivanja EK.
Nakon dolaska tegljača, odnosno 24. kolovoza, odnosno 2. rujna 2021., obavljene su provjere u bliskom kontaktu s upravama Italije i Malte (čija su plovila prevozila tunu) i Libije (koja je morala nadzirati eBCD-ove koje su navodno isporučila njezina plovila ) i izdana su odobrenja, priopćila je Vlada RH.
"Na svakom ribarskom brodu, tegljaču i uzgajalištu tuna postoji ICCAT promatrač koji svaku nesukladnost prijavljuje ICCAT-u, EK i nadležnoj ribarskoj inspekciji, stoga bi bilo nemoguće naknadno izraditi odgovarajuću dokumentaciju ili njome manipulirati.” stoji u priopćenju hrvatskog ministarstva.
- Uvjeravam vas da je dotična riba uhvaćena, odvučena, zatvorena u uzgajališta i ulovljena u skladu sa svim važećim propisima ICCAT-a - potvrdio nam je Savior Caruana, direktor tvrtke Fish & Fish.
- Nema obveze obavijestiti Europsku komisiju o takvim transferima ili zatvaranju u kavez prije nego što se dogode - rekao je glasnogovornik EK-a.
- Primam samo deklaracije i izvješća, ali ne i eBCD-ove povezane s tim operacijama."
Giovanni d’Onofrio, direktor za očuvanje morskih resursa u talijanskoj Glavnoj upravi za ribarstvo, rekao je:
- Nikada nismo bili uključeni u ovo pitanje i nemamo službene informacije.
Tražio sam od hrvatskog ministarstva da objavi podatke o vremenskom rasporedu inspekcija.
“Zbog internih procedura nismo slobodni dijeliti dokumentaciju niti priopćavati detalje koje tražite”, odgovorili su nam iz službe za odnose s javnošću.
- ICCAT i EU propisi zahtijevaju samo postojanje autorizacije, ali sadržaj ili oblik autorizacije nije utvrđen, te je stoga ostavljen na diskreciju nadležnog tijela - objasnio je glasnogovornik EK.
U razgovoru za Morski HR, Bakrač je potvrdio:
- Znam da je tuna stigla bez dokumenata jer sam upoznat sa službenom komunikacijom (tj. između hrvatskih i) libijskih vlasti o tom aspektu.
Zapravo, narativ verzije događaja koju je predstavila hrvatska Vlada nije bio dovoljan da uvjeri EK, koja ima dužnost ocjenjivati provedbu zajedničke ribarstvene politike od strane država članica.
Službena obavijest koju je EK izdala Hrvatskoj u veljači 2022. godine navodi "Nacionalna tijela trebaju istražiti potencijalne slučajeve neusklađenosti i poduzeti [...] mjere protiv onih koji su odgovorni za kršenje zakona EU-a.” Glasnogovornik EK-a s kojim sam razgovarao nije dalje komentirao postupak za kršenje.
7. srpnja 2023. podnio sam zahtjev za pristup informacijama za pristup dokumentima koji se odnose na Hrvatsku u posjedu DG Mare u Bruxellesu, ali je naš zahtjev odbijen 6. listopada 2023.
ICCAT je prošlog srpnja odbio sličnu prijavu nevladine organizacije WWF, navodeći:
- Podaci koje tražite dostupni su samo upraviteljima bilo kojih od subjekata uključenih u operacije povezane s tim eBCD-ovima - odgovorio je pomoćnik izvršnog tajnika, Miguel Neves Santos.
ICCAT je interno raspravljao o hrvatskom pitanju tijekom svog sastanka o upravljanju ribarstvom i uzgojem BFT-a, održanog u ožujku 2022. Prema zapisniku, EU je ostalim članicama ICCAT-a odgovorila da „budući da je ovo bio postupak za kršenje u tijeku u odnosu na Hrvatsku, nisu bili ovlašteni pojedinosti slučaja učiniti dostupnima javnosti”.
Japan, koji je obustavio uvoz hrvatske uzgojene tune 2022., i SAD zaprijetili su da će odbiti odobrenje EU-ovog godišnjeg plana upravljanja tunom, strahujući od nedostatka usklađenosti
Na kraju su dali pristanak pod uvjetom da će EU pratiti incident na Odboru za usklađenost.
Izvješće za dvogodišnje razdoblje 2022.-23. navodi sljedeće: „Radnje (koje će) poduzeti Odbor za usklađenost u 2022.: [...] tražiti dodatne informacije u vezi s upravljanjem farmama u Hrvatskoj''.
- EU mora biti transparentan s ICCAT-om i informirati o evoluciji svoje istrage protiv Hrvatske do sljedećeg sastanka o usklađenosti ICCAT-a u studenom 2023. - ustvrdio je Ignacio Fresco Vanzini u nevladinoj organizaciji Oceana koja ima status promatrača, zajedno s WWF-om. , na ICCAT-u.
Stefano Valentino, Voxeurop, Morski HR
PROČITAJTE JOŠ:
© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev