Eurozastupnik Matić za Morski HR: “Teško da će Hrvatska dobiti novac od EU-a za obnovu ribarske flote”

Europski parlament nedavno je izglasao Strategiju o iskorištavanju energije iz obnovljivih izvora na moru, a kroz koju se i Hrvatskoj nudi prilika za energetsku samodostatnost. Potencijala ima, no pitanje je ima li političke volje. O tome je za Morski govorio hrvatski eurozastupnik iz redova Socijalista Predrag Fred Matić, koji se osvrnuo i na činjenicu da Hrvatska kod pristupanja EU-u nije iskoristila priliku uzeti novac za obnovu zastarjele ribarske flote.

Hrvatska prilika za tranziciju na obnovljive izvore energije sada je značajnija nego ikad, osobito na Jadranu. Ogromne količine sunca i mora otvaraju mnogobrojne prilike za poticanje gospodarskog rasta. Pregršt je mogućnosti za proizvodnju energije iz lokalnih resursa, što bi potaknulo ravnomjeran razvoj energetskog gospodarstva te dugoročno smanjilo ovisnost o uvozu energije, prvenstveno fosilnih goriva, kazao nam je eurozastupnik Predrag Fred Matić, koji je i sam radio na spomenutoj rezoluciji, a koja je, kaže, temelj za energetsku tranziciju u Hrvatskoj i šire.

– Imamo iskustva u razvijanju OIE projekata, ponajprije vjetroelektrana na kopnu, solara, biomase i bioplina, ali i geotermalne energije. Konkretnije, što se tiče Jadranskog mora, vjetar je budućnost. Naime, vjetrovi na moru učestaliji su i brži nego na kopnu. U vjetroelektranama na moru proizvodi se čista električna energija, koja je konkurentna, a tijekom samog procesa pretvorbe ne zagađuje se okoliš. To bi trebala biti misao vodilja prije svih kapitalnih ulaganja – ističe Matić.

Nužno donijeti nacionalni prostorni plan morskog područja

Smatra da su veća ulaganja u offshore izvore energije važna u ostvarenju postavljenih ciljeva klimatske neutralnosti i nulte stope onečišćenja do 2050. Napominje kako EU želi i planira postaviti offshore izvore energije kao ključne u europskom energetskom sustavu u bliskoj budućnosti.

–  Izgradnja i održavanje offshore postrojenja kapitalno je intenzivan i zahtjevan proces koji će zahtijevati uključivanje vjetroelektrana na moru u premijski sustav, ali moramo imati na umu da korištenjem potencijala obnovljivih izvora energije Hrvatska može postati energetski neovisna i čak izvoziti električnu energiju. Tehnološki razvoj i pad proizvodne cijene električne energije iz vjetroelektrana na moru diljem Europe, daje optimizma da se slični trendovi mogu preslikati u Hrvatskoj. Međutim, moramo se pokrenuti s mrtve točke – naglasio je.

Zemlje sjeverne Europe, poput skandinavskih zemalja, Belgije i Nizozemske, odavno su krenule u izgradnju takvih vjetroelektrana. Činjenica je da su to zemlje koje imaju razvijeno gospodarstvo i napredniju tehnološku infrastrukturu te ne ovise o morskom turizmu kao Hrvatska ili primjerice Grčka, pa im nije ni bitno jesu li vjetroelektrane blizu obale ili na pučini. No ako takav projekt mogu razvijati Portugal i Italija, zemlje čiji turizam se uvelike bazira na morskim sadržajima, zašto ne bi i Hrvatska, pita se Matić.

– Jadransko more jest dosta dublje i ima veći značaj za turizam u odnosu na Sjeverno more, ali postoje lokacije na Jadranu na kojima vjetroelektrane na moru ne bi bile vidljive. Pričao sam s kolegama iz tog sektora, i potvrdili su mi da se takve lokacije pretežito nalaze u Istri, a točna područja tek se moraju odrediti sa strukom. Osim tradicionalnih vjetroelektrana na moru koje stoje na stupovima zabijenima u morsko dno, u Hrvatskoj bi plutajuće vjetroelektrane mogle igrati veliku ulogu na putu prema energetskoj neovisnosti – dodaje.

Napominje kako je izgradnja vjetroelektrana na moru puno veći financijski zalogaj za investitore nego izgradnja takvog sustava na kopnu. Baš zato je, kaže, potrebno donijeti kvalitetan nacionalni pravni okvir te nacionalni prostorni plan morskog područja kojim bi se usvojio holistički pristup sukladan našim potrebama i kapacitetima. Bez toga, ističe, ovakvi projekti nemaju svijetlu budućnost u Hrvatskoj.

Projekt koji bi donio višestruku korist lokalnoj zajednici

Matić je uvjeren da Hrvatska raspolaže golemim ljudskim potencijalom i znanjem za realizaciju ovakvih golemih projekata, s kojim logično dolaze i nova radna mjesta.

– Ukoliko se ovaj sektor ozbiljno pokrene u Hrvatskoj, obuhvaćat će stotine subjekata, od kojih su mnogi mala i srednja poduzeća koja opskrbljuju komponentama i zapošljavaju tisuće radnika, inženjera i znanstvenika. Naši ljudi su svakako iskusni i mogu pridonijeti razvoju tehnologija u tom sektoru, nimalo nemaju manje potencijala nego Danci ili Šveđani, ali se prvo sektor treba pokrenuti – tvrdi hrvatski eurozastupnik.

Od ovakvih projekata korist bi svakako imale hrvatske luke, ali i brodogradilišta koja imaju infrastrukturu i radnu snagu.

– Poželjno bi bilo i da projekti hrvatskih energetskih kompanija promijene strukturu naše ekonomije i provedu energetsku tranziciju na vrijeme. Trenutačno se u svim svjetskim projektima upotrebljava europska tehnologija, tako da Hrvatska mora u tom smislu iskoristiti svoje potencijale. Ako krenemo ozbiljno u taj sektor, mogli bismo privući strane investicije proizvođača opreme koji bi opremu za Hrvatsku i širom svijeta proizvodili kod nas – pojašnjava Matić.

Utjecaj vjetroelektrana na morski okoliš

Priča se da vjetroturbine proizvode stravičnu buku, na što su se znali žaliti i stanovnici dalmatinskog zaleđa koji žive u blizini ovih golemih postrojenja. Onečišćenje bukom ne predstavlja problem samo ljudima, već i okolišu. No Matić nas uvjerava da Europska unija o tome vodi računa.

– Od svih država članica EU-a koje imaju izlaz na more traži se da dostave Europskoj komisiji nacionalne prostorne planove morskog područja kako bi se spriječili negativni učinci na okoliš u vrlo ranoj fazi planiranja. To su strahovito detaljni i opsežni procesi prije nego što se uopće krene u planiranje projekata -kaže Matić te navodi primjere projekata koje Europska unija smatra vrlo uspješnim kada su u pitanju ekološki standardi.

– U projektu MERMAID utvrđene su koristi različitih kombinacija akvakulture i sustava energije iz obnovljivih izvora na moru za okoliš. Rezultat je nekoliko pilot-projekata koji su obuhvatili školjke, alge i platforme na moru. U okviru projekta PHAROS4MPAs – Interreg dokumentirana je interakcija zaštićenih morskih područja u Sredozemlju i plavoga gospodarstva, uključujući offshore vjetroelektrane. U njemu se navode smjernice o tome kako spriječiti učinke na okoliš ili ih svesti na najmanju moguću mjeru – dodaje.

Suradnja na Baltičkom moru pomogla je, kaže, u utvrđivanju koridora za kablove i cjevovode, kako bi se broj prelazaka plovila i rizici za ribare sveli na najmanju moguću mjeru. Spominje i kako neki ribari čak rade na offshore vjetroelektranama u nepunom radnom vremenu, što potvrđuje tezu o svojevrsnoj simbiozi “morskih zanimanja” i morskih vjetroelektrana.

– Na koncu, Njemačka i Danska su dokazale da razvoj energetske infrastrukture nije nespojiv s plovnim putovima i da je moguće razviti održive gospodarske aktivnosti u zaštićenim morskim područjima – ističe Matić, koji smatra da ne treba odmah započinjati s izgradnjom vjetroelektrana u zaštićenim morskim područjima.

Podsjeća kako su dosadašnja istraživanja pokazala da je utjecaj buke koju proizvode vjetroturbine na ribe kratkotrajan i zanemariv te da vjetroelektrane čak imaju pozitivan učinak na morski svijet. Matić smatra  da treba nastaviti istraživanja, ali u tome biti oprezan te se voditi primjerom zemalja koje su to učinkovito provodile dugi niz godina prije nas.

Ništa od EU novca za obnovu ribarske flote?

Budući da je Matić član Odbora za ribarstvo, zanimalo nas je zašto se nitko od hrvatskih eurozastupnika ne zauzima za mogućnost subvencioniranja obnove ribarske flote u Hrvatskoj? Činjenica je da su hrvatski ribari po tom pitanju apsolutno degradirani, plove i rade na brodovima koje u šali nazivaju “ribarskim grobljima” te je pitanje dana kada će se dogoditi tragedija koja je mogla biti izbjegnuta ulaganjem u revitalizaciju ribarske flote. No ispada da je taj brod davno otplovio jer je Hrvatska imala najbolju priliku za obnovu flote netom prije ulaska u EU.

– Mislim da je ovo pitanje namijenjeno ljudima koji su pregovarali o ribarstvu prilikom ulaska Hrvatske u Uniju, a to je tadašnja vlada. Tada su napravili veliki propust i nisu se izborili za takve stvari, a danas je to puno teže iz više razloga. Prvo, EU državama članicama stavlja na raspolaganje sredstva za ‘scraping’, odnosno smanjenje ribarske flote – sve vodi ka tome da se ribolovni napori reduciraju, a ne obnove. Dok su te politike na snazi, teško će Hrvatska jedina dobiti iznimku, odnosno trošiti europska sredstva za obnovu svoje flote. Drugo, EU smatra da su takve javne potpore koje povećavaju kapacitet ribarskih flota i izravno uzrokuju prelov – štetne potpore. Njihov štetni učinak utvrđen je na okolišnoj, socijalnoj i gospodarskoj razini. Ova vrsta potpora, primjerice za gradnju novih plovila ili povećanje učinkovitosti ribolovne opreme, smanjuje operativne troškove sektora ribarstva – zaključuje Matić.

Podsjeća kako je 2004. godine Europska unija ukinula neke od potpora Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo čiji je cilj bio upravo povećanje kapaciteta, poput izgradnje novih plovila, a sve s ciljem da se dođe do održivijeg ribarstva u morima EU-a.

No ništa nije izgubljeno dok nije izgubljeno pa će Matić svakako, kaže, poslati upit Europskoj komisiji za žurnim obrazloženjem ove teme.

K.B.