FANTASTIČNE SNIMKE Zaron među jedinstvenim vulkanskim stijenama podmorja otoka Brusnika

BRUSNIK – Umirovljeni vojni pilot, Ivan Selak, svoje umirovljeničke dane provodi aktivno baveći se ronjenjem. Često otkriva nove lokacije koje fotografira roneći najčešće sa svojim sinom Matijom. Na posljednjem ronilačkom izletu bio je u podmorju vulkanskog otoka Brusnika, o čemu je zapisao svoje iskustvo.

Proteklih dana ronili smo u akvatoriju otoka Visa , Biševa , Sv.Andrije ( Svetca) i Brusnika. Ovaj put ne na šekama , zidovima , špiljama ili olupinama brodova i aviona kojih je ovaj akvatorij pun , već onako “ajmo ovdje”- možda je zanimljivo. I bilo je jako zanimljivo , naročito na onom najmanjem otoku za kojeg velika većina ljudi nije ni čula , na Brusniku. Hvala ekipi diving centra b-24 sa Komiže i mom frendu Veljano Zanki . On vam je jedan od dva boga slobodnog ronjenja u Hrvata- to vam je ono kad zaroniš na 107 metara sa perajama i maskom bez ikakve pomoći sa strane za zaron i izron . Inače poželjno je da broj izrona bude jednak broju zarona da bi se stvar bodovala, e to vam je taj i takav barba (ti ćeš meni govorit….)

Ipak ću o malom otočiću Brusnik , najkraće moguće . Smješten zapadno od Visa nekih 17, 18 km i istočno od Svetca koji kilometar izdigla se u stvari jedna tamna , skoro crna hrid uslijed djelovanja tektonike ploča koje se duboko ispod nas sudaraju ili kao u ovom slučaju podilaze ili nasjedaju jedna ispod ili na drugu. I to je baš ono što me zanima . Tektonika je izgurala ( tako sam čitao) tvrde , čvrste , kompaktne stijene na površinu , a koje je prije toga pak magma izgurala iz utrobe zemlje prije kako kažu oni koji se time bave prije 220 miliona godina ( toliko je procijenjena starost tih najstarijih stijena u nas) , uz put ta magma je izgurala i veliku količinu oblutaka karakterističnih i vidljivih na samom otoku , a meni naročito fascinantnih u samom podmorju. Znam da većini ronioca zaron na ovaj otok nebi bio zanimljiv jer to je zaron u više varijanti sive boje , jer takva je to stijena , tvrda čvrsta ne porozna subvulkanska dijabazna pločasta stijena od koje se rade brusevi , pa otud i ime Brusniku.

PROČITAJTE JOŠ: Legenda hrvatskog zrakoplovstva za Morski.hr: Visine sam zamijenio dubinama

Kažem, većini nezanimljivo jer do dvadesetak metara dubine ta variijanta sivo crnih stijena i velikih gromada izbačenih iz utrobe , kao i oblutci zabetonirani u toj magmi djeluju dosadno no meni izuzetno zanimljivo jer volim stijene i svjestan njihove starosti i vremena kada su nastajale ostajem zadivljen prizorima i ne smeta mi ta varijanta sivo-crno.

Uživam dodirnuti nešto što je nastajalo onda kada su se tek počeli pojavljivati prvi dinosauri na ovom planetu ( t-rexa tad nije ni blizu bilo). Bilo je to doba raspada superkontinenta Pangee, sve je bilo ni nalik ovome danas i onda ja sretnik ronim i dodirujem te prapovijesne stijene , eto zato mi se svidjelo na Brusniku , zbog prapovijesti , zbog te priče o nastanku i evoluciji cijelog planeta. Znam da je puno ljepše zaroniti sa istom ekipom na šeki 6 , ili šeki 3 ( kako to moji frendovi iz b-24 nazivaju) jer tamo je šarolikost flore i faune izuzetna , boje pod rasvjetom su fascinantne, to je nešto čega na Brusniku nema , jer ta stijena nije porozna , nije vapnenačka.

Na Brusniku se prva flora javlja tek na 15-20 m , na 30-40 možete vidjeti i poneku škrpinu , a na40-50 počinje kraljevstvo jastoga i po koja kirnja. Naravno nisam izdržao i otplivao sam na kopno. Većini ni ono nije zanimljivo jer je crno, ne baš prohodno ak si ko ja bos ( ali sve prohodah) dosta prljavo jer je otok izložen moru koje je nabacalo sve i svašta po otoku ( naravno plastike i plastičnih boca koje razno razni papci bacaju ima jako puno). Crne oštre stijene se izdižu iznad dok pokušavam hodati po koliko toliko ravnijim stijenama , usput povremeno vidite jedinog živog stvora na otoku , navodno endemsku crnu guštericu ( dobro i gomila galebova koji uglavnom krešte i samo seru po otoku- nisu po meni ).

Davno pročitah priču ili film o nekom ribaru sa Komiže koji je zimi znao doći na otok i tamo povremeno boravio , jer je lovio jastoge. Čak sam naišao na otoku i na male okrugle bazenčiće gdje se čuvalo te jastoge prije povratka sa ribarenja . Ali priča tog čovjeka je zanimljiva jer u njegovo vrijeme nije bilo Vakule da mu kaže “ dolazi nevrijeme koje će potrajati”. I tako je taj jadnik sa strahom u očima govorio kako je proživljavao nevrijeme na toj hridi visokoj na najvišem mjestu dvadesetak metara. Upamtio sam riječi kada je rekao kako se cijela hrid noću tresla od valova koji su udarali u otok , a vjetar nosio more i u neku špiljicu u kojoj bi se sakrivao danju i noću dok užas nebi prošao. Naravno našao sam i sklonište ( špiljicu) u jezivo crnoj stijeni i vjerujte mi nebih mu bio u koži , a plašljiv nisam. U svakom slučaju meni zanimljiv i otok i podmorje i vratit ćemo se opet da

Đeronimoooooo

Ivan Selak