>
Marko Giljača i Igra Šain Kovačević, dugogodišnji aktivisti za zaštitu okoliša i pomorsko dobro bili su među najaktivnijim vijećnicima Dubrovačko-neretvanske županije u prošlom sazivu, a zaštita okoliša, naročito pomorskog dobra, zdravstvo, promet i gospodarenje otpadom bile su ‘njihove teme’.
Marko je od samog početka dio inicijative Srđ je Grad, a Igra je na Korčuli uz brojne druge inicijative organizirala i lokalnu grupu Možemo! Na aktualne izbore opet izlaze zajedno: Marko je kandidat koalicije Snaga juga (Srđ je Grad, Možemo i SDP) za župana, a Igra je na županijskoj listi te kandidatkinja za gradonačelnicu Korčule.
Otkud vi u politici?
MARKO: - Kroz novinarstvo u kojem sam proveo skoro petnaest godina profesionalnog rada, od prvih dana sam pratio kulturu, neovisnu scenu i razvoj društvenih pokreta. Uvijek znajući na kojoj sam strani, odrastao sam i formirao se kroz scenu koja je rasla u Lazaretima, istovremeno se trudeći da zadržim profesionalni odmak. S borbom za Srđ i u konačnici pokušajima politike da komercijalizira prostor Lazareta, to više nije bilo moguće. Zaključio sam razdoblje novinarskog poziva i aktivno se od samog početka uključio u rad Srđ je Grad. Zajedno smo zakoračili iz aktivističkog u politički prostor borbe za javni interes, zaštitu prostora i uključivanje građana u odlučivanje.
IGRA: - Odrasla sam okružena ljudima koji su stalno društveno angažirani, pa je bilo logično da i ja krenem istim putem. Između aktivizma i politike sam još od srednje škole, a nakon povratka sa studija bilo mi je prirodno da se aktiviram u borbi za očuvanje onog najboljeg što život na otoku nudi. I popravljanje i unapređivanje svega ostalog, naravno. Diplomirana sam pravnica, a uz obiteljske i poslovne obaveze, većinu svojeg slobodnog vremena trošim na politički i društveni angažman. Sretna sam da imam podršku obitelji i da dobar dio toga odrađujemo zajedno.
Kako ste započeli suradnju?
IGRA: - Skoro pa nismo!
MARKO: - U pripremi za prošle lokalne izbore, u Srđ je Grad odlučili smo povezati se s lokalnim inicijativama za zaštitu javnog dobra u županiji i pokušati djelovati zajednički. Imali smo brojne prijedloge i ideje, pa smo tako stigli i do Korčule.
IGRA: - Naš prvi susret bio je prilično smiješan, odmah su nas vrlo entuzijastično htjeli učinit djelom kopna i izgraditi most. Skoro smo pobjegli glavom bez obzira! Ali brzo su shvatili da mi živimo na otoku, volimo živjeti na otoku i želimo ostati otok.
MARKO: - Jasno su nam dali do znanja koliko svi mi koji živimo na kopnu ne znamo o otocima i otočkom načinu života i koliko je nužno da o interesima otočana ne kujemo planove bez njih samih. Naučili smo lekciju i odonda izvrsno surađujemo.
IGRA: - Godinama nam rješenja nude ljudi koje ne razumiju otočku perspektivu, pa zapravo nude ono što koristi najviše njima samima! Brinu gdje će vezati svoju jahtu, a ne gdje ćemo mi svoj kaić. Brod, pomorsko dobro, vez za barku… sve je to produžetak našeg dnevnog boravka, ne može se otoke gledati kroz komercijalizaciju i hrpe betona.
Taj “dnevni boravak” je jedna od najvažnijih tema kojima se bavite?
MARKO: - Da. Pomorsko dobro od neprocjenjive je važnosti za našu županiju i u njegovoj zaštiti svi bismo trebali biti puno, puno hrabriji. To neminovno znači i sukobe s nekim partikularnim interesima, ali uvjereni smo da taj cilj nema cijenu i da je to jedan od najboljih zaloga za budućnost. Ključna je pri tom suradnja županije i jedinica lokalne samouprave, ali i decentralizacija. Jedinicama lokalne samouprave treba osigurati alate koji će im omogućiti da aktivnije štite svoj prostor, a one u toj zadaći onda moraju biti proaktivne. Primjerice: županija može i mora definirati prostor za vezove, ali lokalna samouprava mora strogo kažnjavati svaku zlouporabu.
IGRA: - Zakonom o pomorskom dobru značajno je ograničena mogućnost gradnje i dobili smo alate. Međutim, sada zakon treba i provoditi. Plovila je puno, a komunalnih vezova i lučica u županiji premalo, nije dobar omjer komercijalnih i nekomercijalnih vezova. Čovjek na moru mora imati pravo na vez za osobnu upotrebu, kao pravo na zrak. Jasno je da treba strogo kažnjavati ilegalne vezove, međutim ljudima treba omogućiti legalan vez za barku! Velika je odgovornost na lokalnoj i regionalnoj vlasti tako da nas u borbi za red na pomorskom dobru čeka još puno posla.
Najavljujete i novu razinu zaštite?
IGRA: - Tako je. Pripremamo zakonom propisanu podlogu za postupak zaštite korčulanskog arhipelaga i proglašenja naših škoja - regionalnim parkom. To nije puka titula i par signalnih tabela nego zakonski institut koji jedinici lokalne samouprave daje veće ovlasti u zaštiti prostora i reguliranju gospodarske djelatnosti na tom prostoru. Za intervencije onda nije potrebno svako malo dozivati upomoć institucije s kopna, već ovlasti – ali i odgovornost – preuzima lokalna zajednica. Uvjereni smo da projekt “Škoji” može postati model za druge otočke i priobalne sredine, “šalabahter” za novu razinu zaštite pomorskog dobra.
MARKO: - To, međutim, ne lišava županiju odgovornosti. Nužno je osnovati ispostave Javne ustanove za zaštitu prirode Dubrovačko-neretvanske županije – u dolini Neretve i na Korčuli. Treba nam aktivna zaštita javnog prostora – od Srđa, preko ušća Neretve, do Elafita i Mljeta. Novi prostorni plan županije najvažniji je alat koji imamo u toj borbi, a njegovo donošenje mora biti otvoreno za javnost u svim fazama. Krajnji je čas da stanemo na kraj praksi izvanrednih izmjena prostornih planova “po narudžbi” i poništimo štetne izmjene koje su dovele do prekomjerne izgradnje, pogotovo na obali i otocima. Naš Zeleni plan je odgovor na betonizaciju, devastaciju i nemar. Prostor mora ostati javno dobro, svih stanovnika juga.
IGRA: - Nažalost, treba reći da postojeći prostorni plan županije ne poštuje ni sama Vlada! Proglasila je, naime, turističku zonu Krmača između Lumbarde i Korčule zonom od posebnog državnog interesa, ali u obuhvatu koji je suprotan prostornim planovima Županije. Umjesto planiranih 860 ležajeva, Vlade je odlukom tamo “smjestila” njih čak 1500! Usporedbe radi, cijela Korčula u hotelima nema 850 ležajeva. Tu je zakazala HDZ-ova “vertikala” pa je i sam župan izjavio da je iznenađen Vladinom odlukom.
Zaštita treba i ljudima, a svjedoci smo velikih problema hitne pomoć na otocima?
IGRA: - Čim je brodica za hitne medicinske intervencije isporučena upozorili smo da s brzinom od 35 milja na sat ne može zadovoljiti zlatni sat, pogotovo ako nije usidrena na otocima. Na temelju kojih podataka i argumenata je donesena odluka da ona bude stacionirana u Dubrovniku? Tragične posljedice te političke, a ne stručne odluke nažalost svi znamo, iako nam je župan tvrdio da pretjerujemo. Pomorski promet i ovih je dana u prekidu i možemo se samo nadati da nećemo svjedočiti još kojem “izoliranom slučaju” u kojem je otočanima uskraćena medicinska pomoć.
MARKO: - Stalno svjedočimo pokušajima da se sistemski problemi riješe ‘flasterima’. Takva je i ova predizborna najave Vlade o nabavci 33 mobilne ambulante i ljekarne. A tko će u njima raditi? Zato, uz druge mjere za privlačenje i zadržavanje medicinskog kadra u županiji, naročito na otocima, predlažemo preusmjeravanje novog prihoda županije – onog od poreza na nekretnine – u poseban namjenski Fond za izgradnju i adaptaciju stanova za zdravstvene radnike! Prema najavama Porezne uprave očekivani prihod po toj osnovi bio bi 1,3 milijuna € godišnje. To znači da u iduće 4 godine možemo investirati 5,2 milijuna € u stanove za liječnike, medicinske sestre i tehničare!
Najavili ste i rješenje bolje prometne povezanosti naše obale i otoka?
IGRA: - Pomorski i cestovni javni promet potpuno su neusklađeni, a u planiranju prometne mreže prioritet je očito turizam i interesi prijevoznika, ne specifične potrebe našeg stanovništva. Odlazak liječniku, javnom bilježniku, na sud ili u policiju – korištenjem javnog prijevoza - u velikom dijelu naše Županije je nemoguća misija! Osim ako obavljanje tog posla ne želite pretvoriti u cjelodnevni ili čak višednevni “izlet” s brojnim dodatnim troškovima. Pod uvjetom da nije nevrijeme, naravno. Što je najgore – sredstva za rješavanje tog problema su osigurana i već godinama neiskorištena.
MARKO: - Vlada je, naime, na temelju Europske uredbe 1370/2007 i Zakona o prijevozu u cestovnom prometu za razdoblje od 2021. do 2027. osigurala 56 milijuna eura godišnje za uspostavu javne usluge prijevoza (PSO – Public Service Obligation) prema stvarnim potrebama građana, a što uključuje i mogućnost organizacije mikroprijevoza za povezivanje naselja na otocima i u ruralnim dijelovima naše županije. No, čuvena HDZ-ova “vertikala” je – još jednom - zakazala pa vlast u županiji ne koristi sredstva koja su joj na raspolaganju. Taj novac treba žurno investirati u PSO, a uz to u koordinaciji s Agencijom za obalni linijski pomorski promet uskladiti cijelu prometnu mrežu i građanima omogućiti značajno bolju povezanost javnim prijevozom.
Novca dakle ima?
IGRA: - Stalno nas bombardiraju informacijama o silnim dostupnim europskim sredstvima. No, pitanje je kako ih koristimo. Projekte treba pripremiti u skladu s potrebama pa se prijaviti na EU fondove, mi čini mi se, radimo obrnuto. Imamo pristup sredstvima za pomorsku infrastrukturu pa u svakoj vali gradimo ogromnu rivu - za mene je to devastacija a ne napredak! Svjedoci smo i u našoj županiji bizarnih projekta: biciklističkih staza od nigdje nikud ili golemih građevinskih zahvata krajnje sumnjive isplativosti i ogromnih troškova umjesto investicija u projekte koji će doista popraviti kvalitetu života naših ljudi.
Kako na vašu kvalitetu života utječe politika? Jeste li zažalili zbog društvenog angažmana i odmarate li od njega ikako?
IGRA: - Kako sve radimo timski i zajedno, puno je lakše, iako - naravno - zna biti izazovno. Granica između angažmana i privatnog života često je nevidljiva, jer se i privatno svi družimo – sve se nekako ispreplete. Ali baš to zajedništvo nam daje snagu.
Diskurs u javnom prostoru je nažalost na niskom granama, posebno otkad trolovi i lažni profili operiraju po društvenim mrežama. Umjesto argumentiranog razgovora o idejama i stvarnim projektima za zajednicu, imperativ je moć. Ča i kad su u pitanju lokalni, komunalni izbori – koji bi trebali biti usmjereni na konkretne probleme u zajednici.
Nismo nikad ozbiljno razmišljali o odustajanju. Odmaramo se, ali ne odustajemo. Družimo se, Idemo s barkama u škoje i raspredamo o budućim projektima ili se pak uhvatimo motike pa onda razmjenjujemo prerođene tikvice. Sve nas to pokreće i drži na okupu i mogu se samo nadati da će mlađe generacije donijeti zdraviji, iskreniji pristup politici.
MARKO: Susreti s novim ljudima, razmjena ideja i stavova je ono što me ispunjava, a ne umara. Naša druženja su puno više od bavljenja politikom. Sa svim ljudima s kojima surađujem u raznim akcijama, zapravo gradim prijateljski odnos. Igra mi je kao sestra, ekipa s Korčule poput obitelji i kada dođem na otok osjećam se doma. Zanimljivo je da se ovdje jako puno žena bavi javnim djelovanjem, sudjeluje u politici i nositeljice su cijele energije. Često im kažem da su one svjetionici naših otoka.
Sponzorirani sadržaj
© 2025 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev