>
BAJNICE – Devastacija pomorskog dobra u Bajnicama dobila je svoj zanimljiv nastavak. Čovjek koji 24 godine ima ilegalan objekt na pomorskom dobru i kojeg mještani, ali i sam načelnik optužuju da je pružio ruke želeći betonirati malo uz more, odlučio je iznijeti svoju stranu priče. Osim što pravda svoje postupke iz prošlosti, izlazi i na lokalne izbore kao neovisni kandidat kojeg podržavaju neke desne stranke, a za svoje mjesto kaže da želi samo prosperitet. Prenosimo i njegovu verziju…
Nemoguće je ovaj osebujan intervju sažeti u tri rečenice i zato je najbolje i najpoštenije da ga pročitate u integralnom obliku. Romeo Tomaš pojašnjava najprije zašto nam se nije javio, pa zašto je izbetonirao 12 ilegalnih kvadrata uz more, pa podigao i ilegalan kat, zašto je sve nabrojano u Hrvatskoj sasvim normalno, pa zašto to nitko nakon 24 godine nije i zašto i dalje nitko neće srušiti, zašto je sve to ok i zašto se vi ljudi uopće bunite?
Čovjek se kandidirao i na predstojećim izborima, pa vi koji živite na njegovom izbornom području, možete glasati za njega. A evo kako on zapravo tumači ono što se u Hrvatskoj naziva devastacija pomorskog dobra. Čujmo njegovu priču, koju prenosimo integralno, onako, kako smo je iskomunicirali u likovima novinar-sugovornik…
Tomaš nam je najprije u porukama napisao da smo ga „navodno“ zvali, ali nakon što smo mu pojasnili da je pozive najlakše dokazati i da smo ga zvali upravo na njegov broj, poželio je razjasniti zašto nam se uporno nije javljao…
– Pa zato jer su me prije vas učestalo zvali za one lonce, teće i prezentacije. Cili dan sam bija s njima i više su me izludili. I kad sam vidio vaš broj, pomislio sam da me sigurno opet zovu. Da sam znao da ste vi, ja bi bija odma diga telefon.
Zvali smo vas da čujemo i vašu stranu priče, kako bi bili transparentni. Svi naši sugovornici do sad su suglasni da se u Bajnicama devastira pomorsko dobro i da se neke stvari rade ilegalno. Kako se ipak vaše ime provlači kroz cijeli slučaj, imate pravo reći i svoju verziju događaja.
– A recite ovo što oni pričaju o rušenju, jesu li prezentirali ili samo rekli? – pitao je zabrinuto Tomaš.
Gospodin Čogelja je kazao da je to ilegalan objekt, namijenjen za rušenje, ali pravo je pitanje imate li vi dozvolu za taj objekt?
– Nemam ja dozvolu, ali ja imam ono šta oni nemaju. Ne gospodin Čogelja, nego oni što to prijavljuju. Oni mašu s nekim rješenjima za rušenje iz 1997. godine. Ali ja imam rješenje iz 2020. godine, gdje se postupak o uklanjanju objekta prekida. Ja nemam rješenje o rušenju.
Tko vam je dao to rješenje?
– Građevinska inspekcija, zato što je objekt u fazi legalizacije. A hoće li se on legalizirati ili neće, to će se odrediti u nekom budućem periodu. A ti koji prijavljuju… a ja bi volija da se oni meni pridružu u razvoju ovog mjesta, jerbo naše mjesto Bajnice je najzapuštenije mjesto, ne samo u općini Dugi Rat, nego u Hrvatskoj – kaže nam Tomaš.
Pročitat ću vam što je stiglo od komunalnog redarstva, vezano za ovaj objekt na pomorskom dobru. Objekt je nelagalan. Ima rješenje građevinske inspekcije o rušenju. I traženo je više puta od građevinske inspekcije da postupi po rješenju.
– Tako je. Ali, to ne stoji. To je bilo nekad, to da. Ali to više ne stoji. Objekat nije za rušenje dok se ne privede kraju rješenje o stanju. Znači, on je u fazi legalizacije. Hoće li se legalizirat ili neće, to će se odredit kroz daljnji period.
Iza kućice po nedavno usvojenom UPU obalnog pojasa Bajnica dolazi zid dužine 45 i širine 8 metara te visine 4,5 metara, čiju izgradnju svi mještani Bajnica čekaju desetljećima. Šetnica također ide pored kućice i zida dalje prema zapadu što je vidljivo na UPU. Tako da ovaj objektić ničim ne ugrožava niti smeta bilo kakvom kretanju ljudi, dapače, jedino je mjesto di se mi svi građani okupljamo i družimo. Nigdje ni lijevo ni desno najmanje jedan kilometar nemamo ni dućana niti ikakvog objekta di bi se mogli sastati – pojašnjava Tomaš.
Dobro, vi priznajete da ste sagradili ilegalan objekt koji je ilegalan 24 godine…
– Ne, ja ću vama sad ispričat cilu storiju, imate li vrimena?
Naravno! Pošaljete i dokument za kojeg tvrdite da imate, pa kad već pričate svoju stranu priče, da možemo i to potkrijepiti.
– Svakako. To vam šaljem, ali da vam pravo rečem, nisam vam od velikog pisanja, vi ovo snimite, ja ću vam poslat slike. Objekat sam ja napravija 1995. godine. Za taj objekat san dobija… to svi znaju, ali ne želu čut. Taj objekat… Znate šta se radilo u to doba? Svi su nasipali, radili, gradili… Jedini ja nisan to napravija. Ja san radija sa svim papirima. Pratite me sad dobro, znači, ja san radija sa svim papirima. Od općine, županije, znači imam račune od načelnika, koncesije, Grada Omiša, sve sam žive potvrde dobija i lokaciju di će taj objekat bit, a to je točno di je taj objekat i sada. S tim da nikad, nikad, nikad taj objekt nije proradija, dakle nikad nisam ni radija. Nikad nisan zarađiva ni radija. Samo san uvatija sve potribne papire, ako buden nekad radija, ali nikad nisan radija. Međutim, šta se desilo. U čemu je cila caka i greška. Greška moja nije, stvarno nisan zna, pratite me dobro. Ja san dobija za objekat na tom mjestu sve žive dozvole. Znači nisan napravija ništa na crno, iša radit, pa da mi to danas-sutra ostane. Međutim, ja sam dobija, normalno, rješenje za montažni objekat od 12 kvadrata. Montažni, ka šta su svi drugi dobili, je li tako? Međutin, to je malo ko tražija osim mene. Ja san to dobija i sve u redu… i međutin, ja taj objekat… i to priznan i to se zna i to je 30 godin’ tako, fala Bogu, ja san taj objekat napravija isti u svin papirima. A šta san napravija? Napravija san to. Kako je to koštalo malo više, a nisan ima novaca, ja san tu stavija stiropol. Stavija san kuke za podignit taj objekat i koje se dan danas vide na tom objektu. I napravija san isti takav objekat. Znači, nije ga donila dizalica, nego san ga ja napravijau svojoj režiji. E, kad se to napravilo, s tim kukan i stiropolon, to svi znaju, to je stalo… da van pravo rečen par godin. Ja nisan ništa radija zato šta nije bilo nikakvog interesa jer mi smo izolirani, nemamo šetnicu, nemamo ništa… možda će to danas-sutra bit itd., pa bi bilo u redu – detaljno objašnjava i nastavlja dalje…
– Međutim, nakon par godina, odnosno 1997., ono šta oni tvrdu da imaju rješenje, dolazi – netko se dosjetio od onih što prijavljuju vama sada, da je meni nakon dvi-tri godine došla inspekcija i rekla da je to tvrda gradnja. E kad je to došlo, virujte mi da ja nisan ima pojma. Da san zna, ne bi ni to napravija.
Jesu li vam inspektori ikad naplatili ijednu kaznu?
– Kaznu nikad nisam ja platija. Ovo šta vam ja govorim, vi niste sudac, ovo je istina.
Nema problema, ja ću prenijeti točno kako ste mi vi rekli.
– E, nakon toga 1997. godine kad sam dobija rješenje, ja sam se lipo i uredno žalija i onda 2004. godine sam dobija prvo rješenje na Upravnom sudu da je sve to što su komunalni redari koji su tad imali mogućnost donositi rješenje o uklanjanju, krivo izmjerili, vidjet ćete u dokumentu što točno piše. Uglavnom, žalba mi se uvažila. Poništilo se njihovo rješenje i to je bilo dakle još 2004. Da bi ja 2020. godine dobija rješenje od Građevinske inspekcije, a isto tako sam podnio zahtjev za legalizaciju 2018. godine. A to ovi šta prijavljuju i uporno, uporno dosađuju, ne znaju.
Ovi bageri u subotu, jesu li bili tamo po vašem nalogu?
– Čekaj, ko san ja, da to naredin, šta san ja? Ja sam samo jedan od vijećnika.
Vi niste pripremali obalni pojas za betoniranje? A tko to radi?
– Općina radi, a tko drugi radi?
A zašto nam načelnik kaže da ste vi to radili, a da ćete vi reći da niste?
– Načelnik je čovik dobar i mi smo mu zahvalni za sve šta je napravija, ali sad je načelnik, da vam pravo rečen… više se neće kandidirati i da vam pravo rečen puno ljudi su radili i protiv njega i valjda mu je više puna kapa, ne znam.
Ali on nam je u razgovoru rekao da ste vi taj.
– Nisam ja. Ja samo tu živin i ja guštan u svom mistu i pomažem doli ako triba bageristi dat vode i ako mu triba šta donit. Samo to, samo to – pravda se Tomaš i pojašnjava da taj bager radi redovne poslove koji svake godine radi na uređenju šetnice, počevši od Bajnica put Dugog Rata. Tomaš ne staje tu.
– Taj koji slikiva radove i prijavljuje, njemu se cili svit smije, ne meni.
Ali ovo je bila devastacija pomorskog dobra i odrađene su pripreme za betoniranje.
– Nije, nije. Eventualno, šta se tribalo napravit. U ovom peru, pratite me, ovo pero šta je ovaj slika, more uništi svake godine i općina troši dosta novaca na popravak. Pa se eventualno planiralo kako bi se samo kruna od metar širine po vrhu betonirala, da to pero ne ruši svake godine. To nije uopće bilo betoniranje cijeloga pera.
Tko je to htio betonirati, općina ili vi? Je li to vaš prijedlog?
– Općina, općina je to planirala. Ali tu uopće ne bi išlo više od tri kubika betona. Ali i da je bilo, to ne bi bila devastacija – kaže Tomaš.
Načelnik kaže da je on bio striktno protiv betoniranja, odnosno u razgovoru je kazao kako je samo za kamen i žalo.
– Ako je on tako reka, onda je možda netko drugi htio betonirati, ne znam. Ne govorim ja da je načelnik.
Zašto onda vas spominje?
– A ne znam. Zato što se ja tu nalazim, zato što ja tu uvik stojim s ljudima, imam kaić. Na moru sam, tu sam, živim – kaže ovaj općinski vijećnik koji se na sljedećim lokalnim izborima kandidira za novog općinskog načelnika, pa mještane podsjeća:
– U ove četiri godine, zahvaljujući meni Romeu Tomašu, zahvaljujući Općinskom vijeću i načelniku, više se napravilo, nego zadnjih 444 godine. Napišite točno tako. Međutim, to pojedincima očito ne odgovara – zaključuje Tomaš u podužem izlaganju kojeg je želio da, zajedno s dokumentacijom i fotografijama koje nam šalje, objavimo na našim stranicama.
I učinismo tako…
Jurica Gašpar
PROČITAJTE JOŠ:
BETONIRANJE VIKENDOM Dok inspekcija nema, u Dugom Ratu miševi kolo vode
© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev