GRADONAČELNICA KORČULE NIKA SILIĆ MAROEVIĆ: Vratit ćemo šetnice i javne površine građanima

KORČULA – Znala je da će preuzimanje upravljačke palice Gradom Korčulom sa sobom donijeti mnoge poznate i nepoznate izazove, niz repova, ali i gotove projekte čija bi se realizacija mogla odužiti zbog poteškoća, koje su bile predvidljive, no nedovoljno komunicirane prema lokalnoj javnosti.

40-godišnja Nika Silić Maroević, prva žena u povijesti na čelu Grada Korčule, odvažno je krenula u rješavanje mnogih dosad neriješenih komunalnih problema koji kompliciraju život u jednom od najljepših gradova na obali. Samo za Morski hr otkrila je u kojem smjeru ide Grad Korčula.

Prošla su dva mjeseca otkako ste preuzeli gradonačelničku funkciju. Kakvi su dojmovi?

– Očekivala sam da će me dočekati jako puno posla, samim time što sam dosad obnašala funkciju vijećnice pa sam znala s kojim problemima se grad nosi. No nikad ne znate baš sve dok ne uđete u sustav i shvatite da je situacija gora nego ste očekivali. Ali sve su to rješivi problemi, tako da nema panike.

U Saboru je nedavno usvojen Zakon o gospodarenju otpadom, EU od nas zahtijeva odgovorniji sustav odvajanja otpada. S tim muku muče mnoge jedinice lokalne samouprave. Kako je u Korčuli?

– Otpad nam je veliki problem jer su odlagališta na otoku zabranjena. Svoj miješani komunalni otpad trenutačno odlažemo na jedinom dopuštenom mjestu za to, a to je odlagalište u Lumbardi, za koje je isto upitno koliko će dugo još biti u funkciji. Najvažnije od svega je edukacija, koja nekako uvijek izostaje, a ona je ključan dio procesa u cjelokupnom sustavu propisnog odvajanja otpada. Ako ljudi ne znaju kako postupati s otpadom, možemo mi sagraditi zlatna reciklažna dvorišta, no od toga neće na kraju biti ništa. Moramo početi uvoditi edukaciju od vrtićke djece. Zbrinjavanje otpada nije problem samo Korčule, već cijele županije. Kad jednog dana bude riješeno županijsko centralno mjesto za odlaganje imat ćemo zatvoren sustav. Ono što mi moramo napraviti jest osigurati mjesto za odlaganje i razvrstavanje otpada, kako bi otpad mogao s otoka. To neće biti jeftino, jer već sad znamo da će trošak Centralnog županijskog odlagališta u prosjeku po tročlanom kućanstvu stajati oko 14 eura. Trenutačno smo u fazi da recikliramo gotovo ništa.

Kako planirate riješiti problem zbrinjavanja otpada iz grada?

– Radimo na projektiranju reciklažnog dvorišta, a tražimo i načine za rješavanje jednog ilegalnog deponija građevinskog otpada koji nas je zatekao prilikom preuzimanja vlasti. Što se tiče reciklažnog dvorišta, ono će se nalaziti u našoj gospodarskoj jedinici Lokva, uz magistralu prema Veloj Luci. Tamo smo kupili zemljište i tamo gradimo reciklažno dvorište. Projekt sufinancira Fond za zaštitu okoliša.

Ljudi su inače vrlo “teški” kada moraju mijenjati navike, poput odvajanja otpada. Kakvi su Korčulani po tom pitanju?

– Voljela bih vjerovati da su sve bolji i bolji, no nisam sigurna što da vam na to odgovorim. Kad budemo građanima osigurali sve preduvjete da mogu propisno odvajati otpad, onda ću vam na to moći konkretno odgovoriti. Prvo mi kao gradska vlast moramo obaviti svoj dio posla za koji smo plaćeni.

Imate dosta automobila u gradu u ljetnoj sezoni. Čini mi se kao da se grad polako guši u tom silnom prometu?

– Promet nas guši u svakom pogledu – i onaj u kretanju i onaj u mirovanju. Postoji prometna studija Grada Korčule koja se u principu niti ne provodi, no trebali bi je ponovno sagledati i osuvremeniti. Prvo i osnovno što moramo mijenjati jest taj naš “state of mind” da autom moramo doći i do WC-a. Ljudi se bune na visoku cijenu parkinga u gradu, a samo 200 metara dalje od poluotoka parking je besplatan. Od parkinga ne morate čak niti pješačiti jer postoji električno vozilo koje vas doveze do grada. Tako da ću napraviti sve što budem mogla da tu svijest promijenim i da ponudim alternativu dolaska do grada.

Ali promet nije problem samo grada?

– Tako je, sva naša mala mjesta imaju problem prometne zagušenosti. Evo naprimjer Račišće, jedno predivno, malo, ribarsko mjesto u kojem ljeti ne možeš prošetati od količine automobila. Nužno je stvarati javne, otvorene prostore dostupne svima, prostore koji nemaju štekata, na kojima možete besplatno sjesti, razgovarati, uživati. Kad malo bolje pogledate, gotovo sve smo iznajmili, sve je stavljeno pod nekakvu funkciju koja se naplaćuje. To je nešto s čime ću se definitivno uhvatiti u koštac. Moja je želja da stanari mogu parkirati u blizini svojih kuća i da barem jednu rivu vratimo ljudima. Mislite li da bi Hotel Korčula bio sagrađen na ovom mjestu da nije bilo rive? Vi sad umjesto da gledate prekrasnu vizuru kanala, s hotelske terase gledate u parkirane automobile. Korčula je jedan od najljepših gradova na svijetu, kojeg kad gledate iz zraka s obje njegove strane poluotoka vidite parkirališta. Meni je to užasno. Učiniti ću sve da osiguram stanarima Korčule, kojih je sve manje, da se osjećaju ugodno u svom gradu kroz cijelu godinu. Ako je ugodno njima, onda je ugodno i vama koji povremeno dođete na otok.

Zar i Grad Korčula bilježi trend iseljavanja?

– Kako ne. Težak je život unutar stare gradske jezgre. Na svakom kantunu se svira, na svakom kantunu je štekat. To ima svoju čar do jedne mjere. Moramo to izbalansirati. Primjerice, izdaje se više parkirnih karata nego što ima parkirnih mjesta. Nestaju određene usluge iz grada pa se premjesti ljekarna i slično. Grad u kojem nema ljudi je mračan i neugodan. Možeš ga ti osvijetliti koliko god želiš, no ako u gradu nema ljudi, to je tek puki spomenik. I ništa više.

Puno negodovanja od strane dijela otočana izazvao je projekt rekonstrukcije vrlo prometne ceste između Korčule i Račišća, a kojeg provodi Dubrovačko-neretvanska županija. Cesta je to koju su prisiljeni koristiti i pješaci pa i biciklisti jer nema alternativnog pravca ili šetnice. Međutim, dio otočana se buni protiv nadogradnje ove prometnice. Zašto?

– Ova projekt je podijelio ljude jer je preslabo iskomuniciran prema javnosti. Slabo se komuniciralo dijelom i zbog Covida, no mislim da to nije opravdanje. Projekt je podijelio ljude na one koji žive na kraju te ceste i na one koji žive uz tu cestu. To nije dobro. Račišćani su previše željni te ceste i predugo iščekuju da se ona popravi. To je jedan od dva ključna račiška problema koja traju godinama. Reći nekome iz Račišća da taj projekt nije dobar je kao da mu pucate u nogu. A opet, reći nekome tko živi uz tu cestu da je sasvim u redu intervenirati u obalu je isto tako pucanje u nogu. Mogao se pronaći određeni balans, samo se trebalo s ljudima razgovarati. Tako veliki projekt mora utjecati na svakoga, jer nije samo stvar prometovanja već i života. Velika je šteta što je ta komunikacija od samog starta bila nedovoljno artikulirana, mislim da je tu grad zakazao. Komunikacija prema mještanima bio je jedini zadatak gradske uprave. Mi smo mali grad, svaki potez će izazvati reakcije – i pozitivne i negativne. Tako je i s ovim projektom, koji nije dobro iskomuniciran pa su naknadno nastale razne konfliktne situacije, tužbe i slične situacije koje su se mogle izbjeći. Čak ni ja kao predsjednica Mjesnog odbora Račišće nisam imala te informacije, a kako će onda građani znati?!

Možete li sad intervenirati i smiriti nastali konflikt vezan uz ovaj projekt?

– Nastojat ću. Zakazala sam već sastanak sa županijskim cestama, a inicirala sam još nekoliko prethodnih sastanaka jer sam shvatila da će oko ovog projekta biti velikih problema. Na koncu konca, za koga mi radimo tu cestu? Pa za ljude koji zaslužuju da ih se o svemu obavijesti. Evo primjerice, trenutačno su u tijeku izmjene Prostornog plana Grada Korčule, širimo građevinske zone. Pa za koga se ona širi, ako ne za ljude? Sad ćemo otvoriti komunikaciju prema ljudima koliko god budemo mogli i s njima ćemo o svemu razgovarati.

Sve mi miriši na to da će se obnova ove ceste pretvoriti u priču sličnu Pelješkom mostu. Hoće li se zbog svih peripetija projekt rastegnuti na 20 godina?

– Ne mislim da će priča s ovom cestom trajati kao priča s Pelješkim mostom. Mislim da će se ovaj projekt realizirati, jer postoje i rokovi. No ponavljam – struka je ta koja određuje kako i što, a ne Nika. Ono što ja mogu obećati i što ću se potruditi jest da pomirim sve strane u ovom projektu. Dakle, ključ je u komunikaciji i otvorenosti. Što se tiče izgleda ceste, meni osobno nije prihvatljivo da cesta ima suženja i proširenja, već da se na njezinom najužem dijelu postigne maksimalna širina koja bi u tom omjeru išla cijelom dužinom dionice. No ponavljam – ti detalji su na struci, ne na gradskoj upravi.

Na samom početku navedene ceste veliko je gradilište – osim reciklažnog dvorišta tamo će biti još jedan supermarket i benzinska postaja. Kako to da radni strojevi rade punom parom usred turističke sezone?

– Zabranjeni su radovi na konstrukciji građevine i iskop, osim ako je projekt od iznimne važnosti za lokalnu zajednicu. Mislim da ti radovi nikome ne trebaju smetati jer nisu u nikakvoj centralnoj zoni, a od interesa su za lokalnu zajednicu. Teško je početi takve građevinske zahvate i onda ih zaustaviti tijekom ljeta. Ne žive svi samo od ljeta. A što se tiče zabrane radova u sezoni, dobili smo ove godine zamolbu iz Žrnova i Pupnata da ih se prebaci u obalnu zonu kada su u pitanju radovi, tako da je i u tim mjestima na snazi zabrana građevinskih radova od 1. srpnja.

Što kažete na kritike otočana, ali i posjetitelja, da je Korčulu zahvatio val apartmanizacije te da postoji opravdana bojazan kako bi Korčula u skoroj budućnosti mogla izgledati poput Makarske?

– Tu se možemo zaštiti Prostornim planom, uložiti u ona sitna slova. Neću nikoga prozivati, ali nastojat ću zaštiti prostor najviše što budem mogla bez da budemo represivni i nerazvojni. Upravo zato sam imala sastanak s arhitektima, koji će biti unutar savjetodavnog tijela prilikom izrade Prostornog plana. Naravno da želimo sačuvati određenu otočku autentičnost. Jedan gradonačelnik/ca nije stručnjak za sve, a pogotovo ne za dokument kao što je Prostorni plan, koji je zapravo najvažniji dokument za razvoj životne sredine. U izradi takvog dokumenta mora biti struka, osobito ona struka koja voli ovaj grad i ovaj otok. Ja sam odlučila svemu tome pristupiti naivno, raširiti ruke i reći – ajde idemo napraviti nešto skupa za dobrobit svih građana. Prostorni plan u rukama gradonačelnika može biti oružje, ali može biti i rješenje za dugoročnu održivost i ugodno življenje.

Planira se i izgradnja nove trajektne luke, na lokaciji Polačište kod mjesta Žrnovska Banja te nova izlazna cesta s pristaništa. Zašto tamo?

– Ta se lokacija u studijama pokazala kao najbolja sekundarna lokacija za trajektnu luku, a paralelno s tom lukom ide i izmještanje trajektne luke na Pelješcu, koja se sada nalazi u samom središtu Orebića. Trebalo bi vjerovati struci da je to bilo najbolje moguće rješenje. Ja se nadam da je to dobro rješenje. Ono je ionako u ingerenciji Lučke uprave. S obzirom da smo mala katastarska općina, nemamo previše opcija. Luka u Dominču trebala bi ispuniti svoje tri funkcije iz Prostornog plana, a to su privez, turizam i servisno-remontni centar, kojeg zapravo nema nigdje drugdje na širem dijelu Jadrana nego tu kod nas u Dominču.

U posljednje vrijeme ponovno se aktualizirala mogućnost vraćanja dužobalne linije kojom je plovio Marko Polo. Biste li voljeli da se vrati ta linija, budući da je jedna od luka u kojima je pristajao brod bila i Korčula?

– Ta linija bi imala smisla kada bi bila međunarodnog karaktera i kada bi kretala iz Venecije, Trsta preko naše obale do Grčke. Ta linija bi rasteretila i dobar dio cestovnog prometa, osobito onaj teretni dio. Nama otočanima svaka linija je bitna, pogotovo linija koja nas spaja s Rijekom. Na koncu konca i Jadran bi bio povezan. Činjenica je da su se promijenili načini putovanja, no još uvijek ima prostora za tako nešto. Pogotovo kad bi to bila međunarodna linija, koja bi kao takva mogla biti i subvencionirana.

Pred Vama je četverogodišnja “plovidba” upravljanja Gradom Korčulom. U kojem smjeru bi se grad trebao razvijati? Gdje ga vidite u budućnosti?

– Mislim da bi trebali na pametniji način gospodariti pomorskim dobrom i da bi se trebali prestati politički obračunavati. Želim da počnemo svi skupa raditi isključivo za javni interes i da to ne bude samo ustaljena floskula. Korčula stvarno ima puno pametnih, stručnih ljudi, čija bi znanja trebali iskoristiti za dobrobit grada i otoka. Trebali bi se što više povezivati sa strukom, ali i s javnošću, s građanima bez kojih nema smisla raditi niti jedan projekt. Komunikacija s građanima mora biti jasna i transparentna, i na tome ću ustrajati dok god sam na čelu grada.

Kristina Bokanić