Industrija duhana ubija planet plastikom više nego plastične boce i ostala ambalaža

Najčešći izvor onečišćenja plastikom u našem okolišu nisu boce, plastične vrećice ili omoti od hrane, već opušci. Pušači ugase gotovo 800.000 metričkih tona cigareta svake godine, dovoljno opušaka da pokrije površinu veličine otoka Suska. Ima ih u svakoj zemlji na planeti, od gradskih ulica do odlagališta smeća, rijeka i plaža.

Cigarete sadrže plastiku za jednokratnu upotrebu jer su tako konstruirane i proizvedene. Opušcima je potrebno desetljeće da se razgrade, ispuštajući više od 7000 otrovnih kemikalija u okoliš. Divlje životinje također su u opasnosti. Znanstvenici su pronašli djelomično probavljene opuške u 70% morskih ptica i 30% morskih kornjača uzorkovanih za jednu studiju.

Kad bi se cigarete na odgovarajući način tretirale kao plastika za jednokratnu upotrebu, teoretski bi mogle biti zabranjene.

Ne ostavljaju samo cigarete plastični trag. U južnoj Aziji, bezdimni i žvakaći oblici duhana kao što su gutka i khaini prodaju se u plastičnim vrećicama, od kojih milijuni zasipaju okoliš.

Vaping, elektronički duhan i ostali proizvodi od nikotina stvaraju novi val onečišćenja, od vađenja materijala za baterije do ispiranja metalnog i plastičnog otpada u tlo i vodu. U prošlogodišnjem izvješću, američka agencija za zaštitu okoliša istaknula je kako litij-ionske baterije ulaze u komunalni otpad jer potrošači pogrešno odlažu elektronički duhan i nikotinske proizvode u kućnu kantu, jer su označeni kao “jednokratna upotreba”.

Problem je globalan. Unatoč obećanjima duhanskih tvrtki da će na kraju prestati prodavati cigarete, svake se godine proizvede 6 tona. A proizvodnja, prodaja i otpad od elektroničkih duhanskih i nikotinskih proizvoda globalno se povećavaju dok duhanski divovi nastoje nadomjestiti izgubljeni prihod jer pušači prestanu pušiti ili jednostavno umiru.

Industrija koristi niz inicijativa korporativne društvene odgovornosti kako bi se obojila u zeleno. Čišćenje, kampanje protiv smeća i druge geste odvlače pažnju javnosti. Partnerstva s institutima za zaštitu okoliša i ministarstvima na projektima pošumljavanja i očuvanja šuma prikrivaju kako rastući usjevi duhana dovode do krčenja šuma i dezertifikacije u zemljama poput Brazila i Tanzanije.

U Maliju i Senegalu u zapadnoj Africi projekt Vodopad predvođen industrijom nastojao je poboljšati pristup vodi. Slična inicijativa u Burkini Faso ima za cilj opskrbu pitkom vodom, iako zakoni zemlje zabranjuju inicijative sponzorirane od duhana. Posljednji put vlada je ocjenjivala upotrebu duhana među stanovništvom 2013. godine, kada je gotovo jedna četvrtina svih muškaraca označena kao pušači.

U SAD-u oko petina odraslih puši, dok nešto manje od petine adolescenata koristi e-cigarete. Duhanska industrija financirala je organizacije za očuvanje prirode koje uključuju Keep America Beautiful, National Fish and Wildlife Foundation i Center for Watershed Protection.

Na Filipinima, gdje više od 40% muškaraca puši, duhanska industrija udružila se, bizarno, s vladinim agencijama na projektima zaštite okoliša, uključujući čišćenje rijeke i kampanju protiv smeća.

Ako su zemlje ratificirale okvir WHO-a o kontroli duhana (globalni zdravstveni ugovor) – a većina jest – ova vrsta partnerstva je u suprotnosti. Ugovor obvezuje vladu da ne komunicira s duhanskim tvrtkama osim kada je to strogo potrebno. To, naravno, ne sprječava duhanske tvrtke da se dodvore kreatorima politike.

Dva su glavna cilja aktivnosti odnosa s javnošću duhanskih tvrtki. Prvi je da, iz regulatorne perspektive, moraju biti u mogućnosti proizvoditi, prodavati i profitirati od proizvoda koji štete okolišu. Drugi je da se investitorima prikažu kao održivi. British American Tobacco se već 20 godina nalazi na Dow Jones indeksu održivosti, a Philip Morris na A listi Climate Disclosure Projecta.

Industrija koja proizvodi gotovo 800.000 metričkih tona toksičnog otpada godišnje iz opušaka je nespojiva s ekološkom održivošću. Od stvarnosti se ne može pobjeći: duhanski otpad se nastavlja gomilati jer ti proizvodi koji izazivaju ovisnost nisu ekološki prihvatljivi, već su dizajnirani da privuku nove kupce i produže potrošnju.

Ovo bi se moglo promijeniti. Na stolu je UN-ov sporazum o plastici, koji nudi globalni mehanizam za rješavanje životnog ciklusa plastike. Mnoge vlasti diljem svijeta – uključujući Indiju, Ruandu i američku državu Kaliforniju – uvele su ili razmatraju politiku zabrane plastike za jednokratnu upotrebu. Ove politike trebale bi uključivati ​​plastični otpad koji dolazi od duhana i nikotinskih proizvoda, uključujući elektroničke proizvode.

Vlade bi također trebale zahtijevati od duhanske industrije da očisti otpad koji proizlazi iz njezinih proizvoda i plati štetu za okoliš. I mogu provoditi sporazum WHO-a, koji ima odredbe koje pomažu vladama da se zaštite od toga da budu mete PR kampanja koje sponzorira industrija.

Vlade, investitori i globalna zajednica trebali bi odbiti prihvatiti lukavstvo duhanske industrije. Unatoč tvrdnjama o održivosti, njegov bi novi portfelj proizvoda mogao dodatno zagađivati ​​u smislu potrošnje energije, materijala i otpada.

Duhan ubija nas i planet!

Z.G.