IZUM STOLJEĆA Evo zašto je disanje pod morem s “umjetnim škrgama” najobičnija prijevara!

Koncept umjetnih škrga kojeg je dizajnirao mladi južnokorejski dizajner Jeabyun Yeon prema svemu sudeći mogao bi biti najobičnija prijevara! Sustav disanja pod vodom bez ograničenja koja stvaraju boce s komprimiranim zrakom u kratko vrijeme zainteresirao je one  koji s morem i od mora žive, a tehnološka rješenja koja se navodno već testiraju u znanstvenim laboratorijima trebala su poslužiti ulagačima u projekt koji je prema glasu stručnjaka – u ovakvom obliku jednostavno nemoguć! Donosimo i zašto…

Kako sustav umjetnih škrga „funkcionira“?

Triton je navodno zamišljen kao respirarator za disanje koji funkcionira tako da se voda usisava u umjetne škrge, odnosno sustav za filtriranje koji posjeduje porozni materijal s rupicama koje su dovoljno velike da propuštaju kisik, ali ne i molekule vode. Kisik se potom pomoću mikrokompresora upućuje u tank iz kojeg ga ronioc udiše. Sustav pokreće mikrobaterija nove tehnologije koja će biti 30 puta manja u odnosu na postojeće, te će se moći puniti 1.000 puta brže. Drugim riječima, vaš boravak pod vodom će biti ograničen isključivo trajanjem baterije koja je potrebna za pokretanje mikrokompresora.

I tu priča staje, jer sve druge elemente potrebne za funkcioniranje ovog sustava, opet navodno, već razvijaju znanstvenici korejskih organizacija, tvrtki i sveučilišta.

Muljaža za naivne

Tritonovi “izumitelji” izvorno su tvrdili da uređaj doista funkcionira, dok njihov videozapis pokazuje suprotno. “Rebreather” (kako su ga nazvali) znači da se disanjem plin reciklira, ali uređaj ne oslobađa izdahnuti plin. Lažni videozapis s roniocem koji koristi Tritonove škrge dok sjedi u bazenu jasno pokazuje osobu koja ispušta zrak volumena i frekvencije koja odgovara normalnom ritmu disanja u mirovanju (12 udisaja od približno 0,5 l po minuti). Triton također nema protu-pluća koja bi mogla pohraniti i reciklirati izdahnuti zrak. Komprimiranje izlaznog zraka u minijaturni spremnik je zapravo nemoguće.

Posljedica toga je da Triton nije proizvod kakvim se reklamira, jer isti bi trebao opskrbljivati ​​ronioca s puno kisika  ne samo za metabolizam već i dovoljno da dostigne potrebni parcijalni tlak kisika za razmjenu plinova u plućima, a također dovoljno volumena da se omogući kvalitetna ventilacija za ekstrakciju CO2 iz pluća. Odmorena odrasla osoba troši 6 litara zraka u minuti. Umjereno plivajući ronioc troši između 10 do 30 litara po minuti ili više. Praktički, sav taj volumen trebao bi biti isporučen od strane Tritona, budući da se ne izlučuje izlučeni plin koji se reciklira.

Da bi funkcioniralo, ovo bi trebalo reciklirati 500 litara vode u minuti!

Za razliku od riba, sisavci (uključujući ljude) su toplokrvni, a njihov metabolizam zahtijeva više količine kisika. Prosječna odrasla osoba diše 6 litara zraka u minuti. Svaka litra zraka sadrži 300 mg kisika. Nasuprot tome, dobro oksidirana slatkovodna ili morska voda u prosjeku sadrži samo 6 mg kisika po litri. To je 50 puta manje od zraka. Za osigurati istu količinu kisika, to znači da bi ove „umjetne škrge“ trebale filtrirati 50 litara vode da zamjene tek jednu litru zraka. Dakle, škrge trebaju svake minute filtrirati 300 litara vode kako bi opskrbljivale čovjeka pod morem s dovoljno kisika. Pod naporom to bi bilo bi 500 do 1500 l / min (ili više). Na dubini od samo 5 m, zahtjev bi bio 50% veći – 450 L / min u mirovanju i 750 do 2250 l / min uz umjereno naprezanje. 2250 litara u minuti iznosi 37,5 litara u sekundi!

Pretpostavimo (što je vrlo nerealno) da je učinkovitost filtracije kisika 100-postotna. Pravi protok vode može zapravo biti više vrijednosti. Vodeni topovi na kamionu koje policija koristi za suzbijanje nereda, imaju protok od 20 l / s, stoga pokušajte zamisliti da na usta spojite dva takva!

Tko su „izumitelji“?

Jeabyun Yeon , dizajner iz Južne Koreje

Saeed Khademi , bivši voditelj marketinga i prodaje

John Khademi , marketinški stručnjak, agencija za nekretnine

Saeed i John Khademi dijele istu adresu u Švedskoj, gdje su se preselili iz Dubaija, a prije vjerojatno iz Irana. Za Triton u Švedskoj nije bilo moguće registrirati tvrtku.

Dakle, imamo dizajnera, prodavača i marketinškog stručnjaka koji tvrde da su izumili uređaj vrijedan četiri Nobelove nagrade (do sad nemoguće da molekularni filter izdvaja otopljeni kisik iz vode, mikro kompresor sa snagom dva kamiona, mini bateriju koja ga napaja 45 minuta, ” 30 puta manja i 1000 puta brža od trenutnih baterija ” (izvor); i jeftine Dewar tikvice koje nadilaze brzinu isparavanja tisuća dolara laboratorijskih kriogenskih kontejnera s tri reda veličine), ali nemaju inženjera, znanstvenika, tehničara i stručnjaka za kriogene, kemiju, nanotehnologiju ili hiperbaričnu medicinu.

Priznat ćete, iznenađujući rezultati za tri mladića bez imalo znanja u znanosti, ali ipak nekakvim iskustvom s marketingom i dizajnom!

D.G.