Jedan od najvećih morskih puževa na svijetu u opasnosti od izumiranja

Državna školjka Floride, Konča (A giant horse conch), pronađena je duž južne atlantske obale. No, mnoga desetljeća nereguliranog lova, kao i degradacija staništa, dovode ove zapanjujuće mekušce u opasnost od izumiranja, kažu znanstvenici.

Stoljeće nereguliranog izlova učinilo je konjsku školjku mnogo ranjivijom nego što su to znanstvenici do sad shvaćali.

Konjske školjke, blještavi morski puževi, prema najnovijem istraživanju žive kraće i razmnožavaju se kasnije nego što se još prije mislilo. Upozorava se da bi njihova populacija u Meksičkom zaljevu mogla biti vrlo blizu izumiranja.

Školjke u obliku vretena koje mogu narasti do više od 30 cm i crveno-narančasta tijela svijetla poput prometnih čunjeva čine konjske školjke jednom od najatraktivnijih vrsta na plažama jugoistočnih Sjedinjenih Država. Nekada su bili još veći. Povijesne fotografije Floride prikazuju turiste kako doslovno vuku školjke konja. Te se veličine više ne vide, što je potaknulo znanstvenike da se zapitaju zašto.

Znanstvenici su koristili sklerokronologiju – verziju dendrokronologije ili znanosti o prstenovima drveća – kako bi istražili životni vijek životinja čije su sivo bijele školjke zabilježene čak dva metra od vrha do vrha lijevka. Veličine su neke znanstvenike navele na pretpostavku da bi puževi grabežljivci mogli živjeti pola stoljeća ili više, a ženke su desetljećima slale stotine tisuća sićušnih školjki u more. Novo istraživanje pokazuje da to nije slučaj, piše National Geographic.

– Sa današnjih sedam do 10 godina, stvarni životni vijek je znatno kraći – kaže Gregory S. Herbert, morski ekolog sa Sveučilišta Južna Florida koji je vodio studiju, objavljenu u srijedu u časopisu PLOS ONE. Istraživanje nadalje sugerira da se ženke mrijeste kasno u životu. Budući da su najveće školjke koje danas žive manje i mlađe od povijesnih školjki korištenih u studiji, “najveće ženke koje su ostale u divljini mogle bi imati samo nekoliko doživotnih mrijesta, ako ih uopće budu imale”, upozorava se u članku, dovodeći populaciju Zaljeva u krizu .

Ranija istraživanja su pokazala da su se veličine školjki smanjile tijekom desetljeća – univerzalni znak da je prekretnica blizu – kaže Herbert. Poput ostalih morskih životinja koje žive u blizini gusto naseljenih obala, konjske školjke su izgubile značajno stanište zbog razvoja i zagađenja, uključujući omiljena uzgajališta duž blatnih ravnica i morskih trava. Njihovo stanište u Zaljevu također se zagrijava zbog klimatskih promjena, za koje znanstvenici smatraju da dodatno pritišću životinje, na temelju negativnih učinaka dodatne topline na druge velike mekušce. No znanstvenici kažu da je neposrednija prijetnja smanjenju njihovog broja i količina pretjeranog izlova, prvenstveno zbog njihovih vrlo traženih školjki.

Kako bi procijenio dob i reproduktivnu zrelost, Herbertov tim analizirao je kemijske izotope u velikim školjkama iz muzejskih zbirki. Morski mekušac koristi kalcijev karbonat iz mora za izgradnju svoje školjke, koja postaje kemijski dnevnik njegovog života i okoliša. Kod školjkaša, znanstvenici mogu prepoloviti školjku kako bi očitali tanke sive trake na presjeku koje obilježavaju vrijeme, poput prstenova drveća. Puževi se izgrađuju u spiralu, što onemogućuje presjecanje ljuske na način koji otkriva sve te trake.

Herbertov tim koristio je sitne zubne komadiće za bušenje u školjkama, mljevenjem finog praha za mjerenje relativne težine izotopa kisika i ugljika. Počevši od šiljastog vrha svake ljuske – a to je mjesto gdje je embrij školjke jednom stao i počeo se graditi – znanstvenici su se bavili životnim vijekom spiralnog rasta do usne, prikupljajući stotine uzoraka.

Analiza izotopa kisika, koji bilježe temperaturne promjene tijekom toplih i hladnih godišnjih doba, omogućila je znanstvenicima da analiziraju stare školjke. Izotopi ugljika, koji su pod snažnim utjecajem vlastite fiziologije životinje – posebno reprodukcije – naveli su ih na zaključke kada su se ženke prvi put mrijestile. Izotopi ugljika također su otkrili da školjke majke ubacuju velike količine energije u svoje jajne mase, strukture nalik saću s tisućama kapsula, od kojih svaka hrani embrionalnu školjku koja izrasta u savršenu školjku veličine graška prije nego što se izleže i otpuže.

Studija je uključivala najveću poznatu školjku konja, ljepoticu od 23,9 inča izloženu u Nacionalnom muzeju školjki Bailey-Matthews na otoku Sanibel na Floridi. Znanstvenici nisu mogli probušiti rekordnu ljusku, ali su procijenili njezinu starost doslovno crtajući njezine vijuge uz krivulje rasta ostalih školjki i njihove vrijednosti izotopa. Zaključili su da je životinja koja ga je izgradila živjela 16 godina, što je vjerojatno najveća dob za tu vrstu.

Starost rekordne školjke bila je veliko iznenađenje, kaže koautor Stephen P. Geiger, istraživač mekušaca s Floridskog instituta za istraživanje riba i divljih životinja, koji savjetuje državne regulatore o upravljanju vrstama. Uvriježeno je mišljenje da je rekordna konjska školjka stara najmanje pola stoljeća. Geiger kaže da su znanstvenici, koji još uvijek uče osnovnu biologiju konjskih školjki, također pretpostavili da su ženke imale mnogo prilika za mrijest tijekom tako dugog života. Te su pretpostavke pomogle da se konjske školjke drže u “nereguliranoj” kategoriji – poput velike većine riba i mekušaca na Floridi – bez ograničenja za dopuštene komercijalne sakupljače i ograničenja od 100 dolara dnevno za rekreativne ribolovce. To je puno školjki.

Nalazi sugeriraju da bi školjke imale koristi od ograničenja izlova, uključujući minimalne količine kako bi se omogućilo barem jedno mriješćenje i maksimalna zaštita najproduktivnijih ženki za razmnožavanje. Mnogo veće od mužjaka, majčinske školjke su posebno ranjive da budu ubijene zbog svojih oklopa.

Z.G.