>
Prijatelj je uhvatio te mi poklonio oko 2 kg liganja, direktno sa mora, koje je ulovio na peškafondo, pa sam uživao u najboljem ručku za mene ove godine. Ovo je zapravo tradicionalni način pripremanja liganja na obali Jadrana, meni osobno jedna od najdražih delicija.
Uvjerio sam se više puta da mnogi neupućeni, ne znaju razlikovati lignju od lignjuna, iako je razlika u cijeni ogromna, kao i sam izgled. Lignjun ili totan je obično manji od lignje te ima više roze boje od lignje. Meso mu je tanje i žilavije nego kod liganja.
Lignjuni imaju peraju na samom kraju tijela, dok se kod lignje proteže gotovo po čitavoj dužini tijela te lignje imaju manju glavu od lignjuna u odnosu na veličinu tijela. Sve ove razlike, najbolje se vide na priloženoj slici.
Velike lignje očiste se i operu te izrežu na kolutiće, dok se manje lignje sa peškafonda ne čiste nego se frigaju „NA ŠPORKO“, koliko dugo, ovisi o samoj veličini liganja.
Okus je puno bolji, meso je ukusnije, mekše i sočnije. Ne radi se o nikakvoj lijenosti kuhara, jer mnogi restorani u Dalmaciji, spremaju ih na ovaj način, prava delicija za gurmane.
Kad su lignje frigane, posložiti ih na pliticu te ih servirati sa izrezanim limunom, sitno sjeckanim češnjakom i peršinom.
Po želji prelije ih se sa domaćim maslinovim uljem. Na tanjuru ih dodatno posoliti i popapriti, jer ne vole svi slano ni papreno.
Najbolje ih je servirati uz kuhanu blitvu, špinat ili sa lešo krumpirom sa rikulom. Navedene priloge, posoliti, popapriti te začiniti maslinovim uljem. Sa friganim lignjama pije se dobro bijelo ili crno vino te gemišt.
Marijan Zujić
© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev