Kako očuvati suhe krške travnjake Učke i Ćićarije?

ISTRA - Danas na području Učke i Ćićarije još samo jedna obitelj prakticira vertikalnu transhumancu koja podrazumijeva seobu na zimske pašnjake u podnožje brda, iako je to odavna tradicija diljem Sredozemlja.

U Hrvatskoj se danas većina travnjaka održava djelovanjem čovjeka. Prirodni načini postanka i njihova održavanja u klimi koja omogućava rast šume su ispaša velikih divljih biljojeda i požari, najčešće nastali udarom munje.

Čovjek je većinu vrsta krupnih divljih biljojeda istrijebio i u prostoru zamijenio udomaćenim vrstama koji u prirodi obavljaju sličnu funkciju održavanja travnjaka. Prirodni požari, iako znatno rjeđi od onih nastalih djelovanjem čovjeka, u davnoj prošlosti često su gorjeli danima i opožarivali velike površine.

Danas je nemoguće pustiti čak i prirodne požare da se nesmetano šire jer bi direktno ugrozili ljudsku imovinu, ali je nužno imati na umu da su paljenja pašnjaka također tradicionalni način upravljanja prostorom, naročito na krškim područjima.

Učka, Ćićarija i Kras

Na području Učke, Ćićarije i Krasa uglavnom su prisutni suhi krški travnjaci, koji su česti duž primorskih padina Jadrana. Karakteristični su po velikom udjelu kamena u podlozi, zbog čega djeluju suho i siromašno i zato su se prvenstveno koristili kao pašnjaci.

Međutim, ovi travnjaci sadrže veliku raznolikost biljnih vrsta, od kojih su mnoge endemske za područje istočne obale Jadrana, te predstavljaju iznimno prirodno bogatstvo ovog kraja, piše Agroklub.

U prošlosti su bili intenzivno korišteni za potrebe stočarstva te su, osim ispašom, održavani i paljenjem - tijekom zimskih mjeseci - dijelova koji su počeli zarastati ili na kojima je kvaliteta ispaše bila slaba.

U novije vrijeme, zbog raznih socioekonomskih razloga i promjena u legislativi, opalo je korištenje pašnjaka i počelo njihovo zarastanje.

Sezonske migracije stočara

Stoljeća korištenja ovih travnjaka stvorilo je neraskidivu vezu lokalnih zajednica s njima, uz što su se razvile specifične tradicijske prakse. Jedna od njih je i transhumanca koja obuhvaća sezonske migracije stočara sa svojim stadima kako bi osigurali dovoljno ispaše za svoju stoku.

Jedno od glavnih obilježja transhumance jest da te migracije nisu trajne, često obuhvaćaju velike udaljenosti te se obično odvijaju između dva trajna mjesta koja stočari odaberu za svoje sezonsko obitavanje.

- Na području Učke i Ćićarije prisutna je vertikalna transhumanca, koja podrazumijeva boravljenje tijekom ljeta na pašnjacima na većoj nadmorskoj visini, dok je trava u podnožju suha, te seobu na zimske pašnjake u podnožje, što je obično potaknuto pojavom snijega u planinama - opisuje Marina Grgić iz Udruge BIOM.

Od davnina je prepoznatljiv i uobičajen način napasivanja stoke posvuda na Sredozemlju, iako je to oblik uzgoja koji je kroz povijest bio prisutan na gotovo svim kontinentima i još uvijek je čest u brdovitim i ruralnim predjelima svijeta gdje je prisutno nomadsko stanovništvo.

Danas na području Učke i Ćićarije još samo jedna obitelj prakticira ovu tradicijsku praksu.

Manje ljetnih požara

Jedan od važnih dobrobiti koje imamo od održavanih travnjaka je i zaštita od, ili barem ublažavanje brzine širenja, ljetnih požara.

- Ukoliko izostane redovito održavanje travnjaka, dolazi do nakupljanja suhe biomase koja stvara pogodno gorivo za požare, pogotovo ako se pojave u ljetnim mjesecima - ističe Grgić.

Tada dolazi do stvaranja požara koji gori s visokim temperaturama te se plamen dovoljno dugo zadržava da dolazi do trajnih oštećenja biljaka i dubinskog izgaranja humusnog sloja tla, pojašnjava.

Ukoliko se biomasa redovito uklanja, na travnjacima nema suhog prošlogodišnjeg lišća i nema dovoljno materijala da podržava gorenje. Takvi požari su onda često kratkotrajni i brzo prođu kroz travnjak.

Jedan od načina za uklanjanje nepoželjne drvenaste vegetacije ili vrsta koje stoka ne pase i nakupljene biomase jest provođenje kontroliranog paljenja.

- Ova praksa podrazumijeva paljenje travnjaka tijekom zimskih mjeseci, kada izgori samo višak suhe biomase i ne dolazi do oštećivanja tla, a bitno se smanjuje i negativan utjecaj na životinje, pošto brojne životinje prezimljuju pod zemljom - govori Grgić.

Time se spriječava potencijalna veća šteta u ljetnim mjesecima, ali i prihranjuje tlo. Naravno, travnjaci koji se koriste kao pašnjaci, čak i zimi gore neusporedivo manjim intenzitetom od neupotrebljavanih, na kojima se nakuplja debeli sloj gorive mase.

Akcijski plan

Očuvanje travnjaka je neophodno jer, osim iznimne bioraznolikosti, ujedno govore i o prošlosti čitava područja, načinu života, privređivanja, kretanja te čine neizostavan i nemjerljivo važan dio prirodne i kulturne baštine.

Kako bi ih očuvali, potrebno je plansko djelovanje, jer je potrebno raditi na mnogima nivoima, lokalnim, nacionalnim i međunarodnim, te s raznim sektorima.

Udruga Biom se dugi niz godina bavi zaštitom i očuvanjem travnjaka te od 2020. godine provodi projekt DINALPCONNECT čiji je jedan od glavnih rezultata izrada Akcijskog plana za očuvanje suhih krških travnjaka na području Učke, Ćićarije i Krasa u Sloveniji, predstavljenog u Posjetiteljskom centru Poklon u Parku prirode Učka na kojem su sudjelovala 32 predstavnika sektora zaštite prirode, poljoprivrede, šumarstva, prostornog planiranja iz Hrvatske i Slovenije.

Tijekom izrade Akcijskog plana, provedene su radionice s brojnim dionicima područja iz različitih sektora (poljoprivreda, šumarstvo, zaštita prirode, prostorno planiranje i drugi) na kojima su utvrđeni mnogi problemi i izazovi vezani uz očuvanje travnjaka.

Svi ti izazovi pretočeni su u aktivnosti koje će se provoditi u idućih 10 godina s ciljem očuvanja suhih krških travnjaka i svih tradicionalnih praksi koje su povezane s njima, te usluga koje pružaju lokalnom stanovništvu na području Učke, Ćićarije i Krasa. Između ostalog, one koje bi ih u budućnosti potaknule da se dođu ovdje baviti stočarstvom.

B.K.

PROČITAJTE JOŠ:

Bjeloglavi supovi se nakon stotinu godina vratili na Učku, savili su tamo tri gnijezda

Procjenjuje se da je trenutno u Hrvatskoj, odnosno na Kvarneru, oko 120 parova bjeloglavih supova. Bjeloglavi supovi su se – nakon uspostave hranilišta za te zaštićene strvinare – vratili na Učku i na njenim stjenovitim obroncima, ponovno, nakon više od stotinu godina, savili tri gnijezda iz kojih…

Morski HRIvelina Gašpar

I samo nošenje olovne sačme u močvarnim područjima postaje strogo kažnjivo

Od danas je korištenje, pa čak i samo nošenje streljiva s olovnom sačmom u močvarnim staništima i sto metara oko njih, protuzakonito u svih 27 zemalja EU-a kao i na Islandu, u Norveškoj i Lihtenštajnu. U Hrvatskoj je korištenje olovne sačme zabranjeno već deset godina, ali zabrana se

Morski HRBlanka Kufner