Kako procijeniti vrijednost rabljenog plovila?

Kod kupoprodaje rabljenog plovila, bez obzira na tip i veličinu, snagu ugrađenih motora, broj i stanje jedara, kao i na količinu, kvalitetu i kondicijama dodatne opreme, na kraju se ipak sve svodi na to koji je iznos kupac spreman platiti, a prodavatelj prihvatiti za određeno plovilo. Taj odnos daje možda i najrealniju projekciju tržišne vrijednosti pojedinog plovila. Za plovila koji su korištena u gospodarske svrhe zahtjevi prodavatelja uglavnom su realniji nego li kod prodaje osobnog plovila, gdje vlasnik u cijenu često uračuna i svoj emotivni odnos prema brodu, opet bez obzira da li se radi o maloj brodici ili jahti.

Prilikom određivanja cijene neki se vlasnici ravnaju prema oglasima o prodaji istih ili sličnih modela objavljenim u novinama i nautičkim magazinima ili oglašenima na web stranicama agencija za prodaju plovila. Nedoumice i problemi nastaju kada istaknutu cijenu uzimaju kao relevantnu vrijednost svog plovila. Podaci koji se ovdje mogu pronaći mogu biti dosta korisni, međutim, navedene iznose treba uzeti s velikom rezervom. Nije pravilo, ali iskazane cijene često sadrže provizija posrednika i unaprijed predviđen prostor za cjenkanje, što je ponekad i više od 30% od iznosa kojim bi prodavatelj bio zadovoljan. Nije rijedak ni slučaj da se isto plovilo može pronaći u ponudi više agencija, ali sa znatnim razlikama u cijeni. Plovila s istaknutim realnim ili povoljnijim cijenama uglavnom su ili tek objavljena ili već prodana, piše Gorgonija.

Radi lakšeg snalaženja kod procjene rabljenog plovila neke su agencije osmislile formule, a neke izradile tablice za procjenu, uglavnom bazirane na tri osnovna podataka: tip plovila, veličina i godina proizvodnje. Kod nas su najpopularnije “Schwacke List Marine”, međutim, potrebno je posebno naglasiti kako su izračuni i u ovim tablicama bazirani na dosta šturim ulaznim podacima. Karakteristike pojedinačnih modela su zanemarene i izračun se bazira uglavnom na tipu plovila, dijeleći ih na: pomoćne brodice, katamarane, jedrilice, motorne brodice, jahte na jedra, motorne jahte, gumenjake i jetski. Shodno tome, postotak pada vrijednosti je jednak za sve modele određenog tipa plovila, a stvarne su razlike uglavnom drastične. Dakle, procjena bazirana na tim tablicama je dosta općenita i može poslužiti samo kao orijentir u odnosu na sve ostale parametre. Uostalom, izdavač to i navodi u predgovoru.

Osim toga, navedeni se iznosi odnose na standardno opremljena plovila, korištena u osobne, a ne gospodarske svrhe, te da su s obzirom na godine starosti u korektnom stanju. Međutim, ovisno o stvarnom stanju plovila, odstupanja ovdje mogu biti znatna:

Izvrsno:                                  + 15-20%

Dosta dobro:                          + 10-15%

Korektno:                               +/- 10%

Pristojno:                                – 10-20%

Slabo:                                     – 20-50%

Potrebno obnavljanje:            – 50-80%

Neisplativo obnavljanje:         vrijednost sekundarnih sirovina

Dodatno opremljena:             procijenjena vrijednost + vrijednost dodatne opreme

Prilikom korištenja spomenutih tablica za procjenu vrijednosti rabljenog plovila, gore navedene odnose svakako treba uzeti u obzir. Ovdje nikako ne valja brkati pojmove dojam i stanje. Dobrim dojmom često može biti prikriveno lošije ukupno stanje plovila, ali i obrnuto. Loš dojam radi slabog stanja neke manje bitne opreme nužno ne podrazumijeva i slab odnos prema vitalnim dijelovima i primarnoj opremi, što se često može susresti na radnim plovilima, naročito ribaricama. Stvarno opće stanje plovila može procijeniti samo netko s velikim iskustvom ili stručna osoba.

Nadalje, jedan od faktora koji utječe na vrijednosti rabljenog plovila je i ime brodogradilišta koje ga je proizvelo. Plovila renomiranih proizvođača više se cijene od sličnih modela manje poznatih ili manje uglednih brodograditelja. Nije to ni čudno jer se ovaj ugled stvara dugogodišnjim razvojem kvalitete proizvodnje, a takva su plovila često i kod održavanje manje zahtjevna.

Godina proizvodnje također je bitan faktor, ali ne i presudan. Novija plovila obično imaju veću vrijednost, ali ne uvijek, pa čak i kada je riječ o istom modelu. Naime, neke velike charter tvrtke kod brodograditelja naruče cijelu seriju plovila određenog modela, ali prilagođenu svojim potrebama. Ovako se osim na količinskom rabatu ušteda postiže i kod proizvodnje i opremanja, po čemu se razlikuje od standardno opremljenog plovila. Nabavna cijena tih plovila može biti i do 30% niža. Takvi ponekad imaju istaknut i različit naziv modela, često po tvrtki koja ih je naručila, međutim, u dokumentima im je gotovo u pravilu naveden naziv izvornog modela, što kupca ipak može dovesti u zabludu. Kako bi smanjili troškove poslovanja, nova plovila u charter flotama se nabavljaju neposredno pred sezonu, a rabljena prodaju nakon završetka sezone. Dakle, odradila su jednu sezonu više nego li se to da zaključiti po godinama starosti.

Vrijednost rabljenog plovila ovisi i o načinu korištenja. Plovila za osobne potrebe u praksi se prosječno koriste 2 – 4 tjedna godišnje i možda još po koji vikend, a u charteru i sličnim gospodarstvenim svrhama od 18 – 24 tjedna. Jasno je kako je njihova eksploatacija, opterećenost i trošenje višestruko veća nego li kod privatnih plovila. Brže se troši i oprema, a vremenom je dobar dio te opreme gotovo i neupotrebljiv, naročito kod jedrilica. Nije zanemariva ni činjenica kako plovilima u charteru svaki tjedan upravlja netko drugi, druga ruka, što je vrlo slično ako ne i isto kao i kod rent’a’cara kod osobnih automobila.

Izuzmu li se prve dvije godine, gdje to nije baš tako drastično izraženo, vrijednost plovila iz charter flote je barem upola manja nego li kod plovila koja su bila u privatnom vlasništvu i nisu toliko eksploatirana. Isto vrijedi i za brodice koje su se koristile u druge gospodarstvene svrhe.

Kod regatnih jedrilica taj pad vrijednosti može biti još više izražen. U pravilu se projektiraju tako da im se težina ugrađenog materijala svedena na minimum, a isti se princip koristi i kod ugradnje opreme. Istina, veliki dio te opreme je izrađen od materijala visoke tehnologije, ali i kratkog roka trajanja. Uz to, ta oprema se koristi češće i u ekstremnijim situacijama nego li kod jedrilica za krstarenje.

Plovila koja su bila dobro održavana vrijede više. Dugogodišnji loš odnos prema plovilu ponekad se jako dobro kamuflira velikim završnim uređenjem prije prodaje, međutim, stvarno stanje uglavnom odaju neki sitni detalji i slabije dostupna mjesta na brodu, što će netko s iskustvom lakše uočiti. Isto je i s motorima, a koji ponekad mogu imati veću vrijednost od ostatka plovila. Istina, neki dijelovi plovila mogu imati prikrivenu grešku ili manu za koju ni bivši vlasnik nije mogao znao, jer dosadašnjim načinom korištenja nije došla do izražaja. Međutim, prikrivena mana je rizik koji je jednak i za nova plovila.

Nije zanemariva ni činjenica gdje je plovilo većinu vremena provelo. Plovilo koje stalno boravi u moru ima manju vrijednost od plovila u slatkoj vodi, a posebno od plovila koje je većinu vijeka provelo na kopnu.

Preuređena plovila ili plovila rađena u samogradnji nisu nužno lošija od serijski proizvedenih, štoviše, nerijetko je na njima svaki detalj pomno promišljeno i kvalitetno ugrađen, ali ni to nije pravilo. Jednako je i s plovilima koja su sanirana nakon ozbiljnih havarija. Svi ti popravci mogu značiti i poboljšanje i pogoršanje, pa pregled takvih plovila traži posebno znanje i iskustvo.

Jedan od faktora koji utječu na vrijednost plovila je i područje u kojem se ono nalazi. Nekada te razlike u cijeni mogu drastično varirati, međutim, kod te kalkulacije kupac treba računati i na troškove i rizike prijevoza. Stanje na tržištu, te odnos ponude i potražnje, također mogu znatno utjecati na vrijednost rabljenog plovila, podsjeća Gorgonija.

Prilikom donošenja konačne procjene vrijednosti svakako je potrebno posebnu pažnju obratiti na popis inventara i opreme, naravno i njihova stanja.

Damir Višić

PROČITAJTE JOŠ:

Želite uvesti polovan brod u Hrvatsku? Evo vam problema!

Kupnja broda i ostale patnje