>
Mali ribari čine polovicu svih zaposlenih u europskom ribarskom sektoru. Ipak, kada je riječ o kreiranju politika, često se zanemaruju u korist industrijskih organizacija.
Međutim, suočavaju se s istim ekološkim i gospodarskim izazovima kao i svi drugi, a u Hrvatskoj i Grčkoj mali ribari pronalaze inovativne načine za odgovor.
- Cijeli svoj život, još od malih nogu, gledao sam ribarske brodove na moru točno ispred svoje kuće i zamišljao kako ću jednog dana postati poput njih. Ribolov me uvijek fascinirao i volim biti na moru. - ispričao je ribar Šime Barić za Euronews.
Šime lovi škampe u Velebitskom kanalu, koji su najpoznatiji i najcjenjeniji hrvatski plodovi mora. No, unatoč visokoj vrijednosti njegovog ulova, on je odabrao loviti manje.
Veličina Šiminog broda i vrsta njegove opreme službeno ga čine "malim ribarom".
U političkim raspravama obrtnici poput njega često su zasjenjeni velikom ribarskom industrijom.
No, oni igraju važnu ulogu, kako kulturnu tako i gospodarsku, u malim priobalnim zajednicama poput Šiminog sela Barićeve Drage.
- Ovdje, na ovom području, doista nema drugih izvora prihoda osim ribolova. - To je možda jedini način na koji možete raditi tijekom cijele godine i zaraditi novac - kaže on.
Otprilike jedno jutro od dva, kada je vrijeme povoljno, Šime provjerava svoje vrše na morskom dnu.
- Ono što je vrlo važno jest da u ovom kanalu nema koćarenja po dnu. Ne vučemo mreže duž morskog dna. Svi škampi s ovog područja uhvaćeni su selektivnom opremom - što znači da hvata samo veće koji ne mogu proći kroz mrežu. Morsko dno ostaje netaknuto, a škampi su neoštećeni, uz minimalan stres, tako da je to stvarno vrhunski proizvod - poručuje on.
Šime surađuje s Marinom Mašanović - oceanologinjom sa Sveučilišta u Zagrebu.
I sama ribarska kći, koristi svoj doktorski istraživački projekt kako bi pomogla ribarima poput Šime da svoj ribolovni alat učini još selektivnijim: žele izbjeći hvatanje manjih škampa koji su legalni za ribolov, ali toliko jeftini da nisu vrijedni truda.
- Napravila sam analizu i došla do optimalne veličine mreže. Tako da ribari više ne moraju trošiti vrijeme na sortiranje ulova, ulovit će samo veće primjerke koji su najprikladniji za tržište. - objašnjava Marina.
Šime također vraća sve ženske škampe koje uhvati - čak i one veće koje bi lako mogao prodati za 35€ po kilogramu. Svaka ženka može proizvesti tisuću jaja – pa za Šime njihovo oslobađanje znači veće ulove u budućnosti.
- To nije nešto što sadašnja regulativa zahtijeva. Neki ribari to rade samoinicijativno. Ipak, to bi napravilo veliku razliku da je zakonski zabranjeno uzimati ženke s jajima - kaže Marina za Euronews.
Donošenje odluke o manjem ulovu ima svoje troškove - nova selektivna oprema, na primjer, može biti skupa.
Međutim, nevladine organizacije poput WWF-a koriste europsku potporu kako bi pomogle ribarima u toj tranziciji.
Žele pokazati da će dugoročno to pomoći i okolišu i samim malim ribarima. Održivo ulovljena riba i plodovi mora imaju veću vrijednost: prikladniji su za skuplje restorane. I tako odabirom selektivnijeg pristupa, ribari mogu raditi manje, a zaraditi više.
d.g.
© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev