Koliko se cijeni hrvatska konkurencija nordijskom bakalaru?

Murterski ribari kažu – sušiti se može svaka riba, a to se i činilo davno prije s viškom ulova koji se nije mogao odmah pojesti ili prodati. Naime, jedino se tako, osušen, mogao sačuvati. A danas ribu na zraku, na tiramoli, za svoj gušt, suše samo rijetki.

Ulovljena riba očisti se, rastvori i učvrsti dašćicama da se ne preklapa pa se dobro posoli, objašnjava Murteranin Pere Turčinov. Suši se desetak dana na buri ili dvadesetak, ako je jugo. Opasna je to konkurencija nordijskom bakalaru, kažu Murterani.

Konzerviranjem ribe po starinski rijetko tko se još bavi. I to samo za kućnu upotrebu. Nekoć nije bilo tako.

– Ljudi kad bi uhvatili više ribe, morali su je sušiti. To je bila osnova, kad je loše vrijem i kad se ne može na more – uzme se jedna riba, par krumpira i ručak je tu. Nije bilo hladnjaka – kaže Ive Šikić Bažokić. Najbolja za sušenje je, kaže – tabinja. Dobar je pandan bakalaru.

I podsjećaju Murterini – nekoć se dalmatinska sušena delikatesa prodavala i na prekomorskim ribarnicama – preko Zadra do Venecije. A samo su imućnije obitelji za Badnjak kuhale bakalar. A recepta za sušenu ribu ima koliko u mistu ima i kuhara. Svaka kuća ima svoj.

U davna vremena ribu su otočani koristili umjesto novca. Išli bi s njom put zaleđa i mijenjali je za pšenicu ili kukuruz. Kad bi slane srdele solili onda bi vikali “sredela klip” – jedna srdela jedan kukuruz, objašnjava Dino Juraga.

Svoj proizvod domaći preporučuju: gladnima, gurmanima i znatiželjnima. Jamče: pogriješiti neće. Nekoć je sušena riba bila potreba. Danas je vrhunska delicija – i mirisna senzacija!

Ivona Ramadža Čolić/More/HRT

PROČITAJTE JOŠ:

KAKO SE SUŠI RIBA? Sušeni morski pas – Otkrivamo starinski recept