>
BRIJUNI – Stručnjaci iz Aquariuma u Puli danas su u akvatoriju Nacionalnog parka Brijuni vratili u more zaštićenu vrstu sklata sivca (Squatina squatina).
Podsjetimo, prije 10-ak dana jedan je ribar iz Premanture na dubini od 23 m u svojim trostrukim mrežama stajaćicama za sipe na području rta Kamenjaka ulovio neozlijeđenu, mladu, juvenilnu jedinku (50-60 cm) “plosnatog morskog psa” za kojeg se ispostavilo da je kritično ugrožena vrsta. Životinja je potom dopremljena u Aquarium Pulu, gdje je pregledana i danas napokon opet puštena u morske dubine.
Naime, radi se o kritično ugroženoj vrsti, a NP Brijuni (44°54’27.4″N 13°44’26.4″E) predstavlja pogodno područje za opstanak bioraznolikosti i povećanje brojnosti jedinki. Sklat sivac pridnena je vrsta morskog psa koja obitava u umjerenom pojasu Atlantskog oceana (od Kanarskih otoka do južnog Sjevernog mora), na dubinama od 5 – 150 m. U Sredozemnom i Crnom moru sklat sivac je vrlo rijedak.
Samo je vrsta S. squatina zabilježena u Jadranu, dok vrsta S. oculata ostaje nepoznanica čime se produbljuju sumnje u njezino regionalno izumiranje. Za vrstu S. squatina postoje nalazi i odraslih i mladih jedinki što upućuje na to da neka područja u Jadranu koriste za koćenje mladunaca.
No zbog čega je sklat toliko važan? Znanstvenici tvrde da je upravo ova vrsta morskog psa igrala važnu ulogu u povijesti hrvatskog ribarstva, njezino meso pomoglo je stanovništvu da preživi surovo podneblje i održi se na Jadranskoj obali. Njoj u čast nazvana je i vrsta mreže, a mnoge obitelji nosile su nadimak po ovoj ribi.
Sklat je zbog svoje kasne zrelosti i malog broja potomaka mogao biti hrana našim djedovima sve dok se riba lovila umjereno (na ruke). Već od davno to više nije slučaj, suvremeni način ribolova sklat ne može izdržati i trenutno je u fazi izumiranja, nestao je iz gotovo svih dijelova Sredozemlja pa čak i Atlantika, osim na jednom mjestu na Kanarima gdje turisti ciljano dolaze roniti samo da bi vidjeli sklatove.
D.G.
© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev