LIMSKI ZALJEV Specijalni morski rezervat – Znanstveno zanimljiv predmet proučavanja

LIMSKI ZALJEV – Limski zaljev čini zaseban i jedinstven prirodni i ambijentalni fenomen Vrsarštine. Ova morem potopljena dolina nekadašnjeg riječnog krškog kanjona, na koju se nadovezuje suho korito riječne doline (Draga), u sebi objedinjuje niz geoloških, reljefnih, klimatskih, vegetacijskih i povijesnih pojavnosti te zanimljivosti.

Limski zaljev je potopljeno krško korito rijeke (rijas). Dug je 12,8 kilometara. Zajedno s presušenim riječnim koritom, koje se na njega nastavlja, čini formaciju (Draga) dugu 35 kilometara koja se proteže duboko u unutrašnjost Istre. Širina Limskog zaljeva iznosi 600 metara, u središnjemu dijelu 400 metara, a na zadnjemu dijelu 200 metara. Na ulazu u zaljev visina je obale na sjevernoj strani 26 metara, na južnoj 67 metara, dok je u središnjem dijelu na objema stranama visina obala oko 95 metara. Na dnu Limskog zaljeva visine obale su do 177 metara na sjevernoj strani i do 230 metara na južnoj. Dubina iznosi 32 metra na ulazu, 30 metara u središnjemu dijelu i 19 metara na dnu zaljeva.

Od 1964. zaljev je zaštićen kao geomorfološko-hidrogeološki lokalitet u kategoriji značajnih krajolika, a od 1980. godine kao specijalni morski rezervat.

Limski je zaljev u današnjoj formi oblikovan u jurskim vapnencima s obalama koje u odnosu na razinu mora dosežu i 150 m visine.

Obale Limskog zaljeva obrasle su makijom crnikom (Quercus ilex L.), zelenikom (Phillyrea latifolia L.), planikom (Arbutus unedo L.), lemprikom (Viburnum tinus L.), tetivikom (Smilax aspera L.), tršljom (Pistacia lentiscus L.) bjelograbom (Carpinus orientalis Mill.) i crnim jasenom (Fraxinus ornus L.), a mikroklimatski uvjeti razlog su pojave submediteranske zajednice hrasta medunca (Quercus pubescens Willd.) i cera (Quercus cerris L.). Takva raznolikost vegetacije na uskome području čini jedinstvenu i posebnu ekološku rijetkost.

Sredozemni biljeg na osobit način nosi njegova sjeverna obala, koja najvećim dijelom pripada vrsarskoj općini, a koja je u većoj mjeri izloženija suncu negoli ona južna (rovinjska).

Od 1964. godine Limski je zaljev značajan krajobraz te je kao takav odgovarajuće zaštićen. U Limskom su zaljevu, uz suglasnost Zavoda za zaštitu prirode, dopušteni samo oni radovi i zahvati koji neće bitno narušavati postojeće prirodno stanje.

Limski je zaljev zbog svojih osobitosti do danas bio i ostao poseban ambijent dugovjeke neprekidnosti nastanjivanja. Na njegovu području zabilježena je nastanjenost još od prapovijesnih vremena, tisućljetna djelatnost eksploatacije kamena, ribarenja i ribogojstva, prisutnost kršćanskih zajednica i crkava još od ranog srednjega vijeka.

Limski zaljev, kao i sam koncept Lima, u sebi baštini dugovjeku i do danas aktualnu tradiciju razgraničenja, granice, odnosno međe (lat. limes = međa, granica). Njegove obale i podmorje razmjerno su slabo istraženi te se ondje spominje nekoliko lokaliteta za koje se sumnja da čuvaju ostatke različitih povijesnih razdoblja.

Mnogi ga netočno nazivaju fjordom. Nekoć je impozantni morski zaljev bio dolina kojom je tekla rijeka Pazinčica, ulijevajući se u more. Burna geološka prošlost učinila je svoje – u dolinu je prodrlo more i potpuno izmijenilo krajolik.

U samom dnu Limskog zaljeva nalazi se špilja – Romualdova špilja. Ulaz u špilju, visok samo pola metra, nalazi se 120 metara iznad mora, a njezini hodnici dugi su 105 metara. U špilji živi i kolonija zaštićenih šišmiša vrste Myotis myotis, jedna o posljednjih kolonija te vrste u Europi.

Limski zaljev je u svakom slučaju područje koje će u nadolazećim vremenima zasigurno privući veću pozornost znanstvenika jer je u svekolikom pogledu znanstveno zanimljiv predmet proučavanja.

Z.G.