LUKA MOZAIKA Vela Luka ulazi u Guinnessovu knjigu rekorda

VELA LUKA – Prije dobrih 40 godina sjedio sam doma u Zagrebu kraj televizora, lijevala je neka kišurina, a u nekoj kulturnoj emisiji se tada pojavio Boženko, susjed iz moje uvale Gradina (5 km od Vele Luke), i to kako nekom barbi novinaru priča o mozaicima koje slažu u slobodno vrijeme. Ljubomorno sam klinački ugasio TV jer je Boženko bio na istom, a ne ja, i tako mi je u tom trenu usred duge sive zime i školske godine zafalila moja Vela Luka, piše bloger i novinar Domagoj Jakopović Ribafish.

Puno godina kasnije redovito s Boženkom, uz mene i malog Ivana od Brunota najzgodnijim ćelavcem Gradine, popijem žmul vina, na Korčulu idem sve češće s nadom da ću se jednog dana na nju i preseliti, a mozaici su se iz školskih klupa i radionica Vele Luke – preselili na njenu rivu. Upravo tako, Vela Luka ovih dana postaje grad s najljepšim pločnikom na svijetu, neka se Hollywood ne uvrijedi…

Za sve ljubitelje umjetnosti, kreativnosti, hrabrosti i truda, koji će uskoro doći pogledati tu ljepotu, upitao je ljude koji stoje iza ovoga, konkretno Sandru Baničević, da objasni o čemu se tu uopće radi.

Draga Sandra, tko stoji iza mozaika u Luci?

Kulmer, Kantor, Omčikus, Kožarić, Murtić, Mesagier, Kotik i ostali sudionici 1. Međunarodnog susreta umjetnika Vela Luka 1968., renomirani svjetski umjetnici su s ciljem ujedinjenja (u tad razjedinjenom svijetu) te godine Velu Luku napravili umjetničkim centrom.

Umjetnici su prilikom trajanja susreta (9. – 31. kolovoza) izradili individualne i jedan kolektivni mozaik (golubicu s maslinovom grančicom, simbol mira i grb Vele Luke) koji su postavljeni na šetnice i u javne ustanove Vele Luke.
Vela Luka je u to vrijeme bila dovoljno moćna komuna da organizira manifestaciju na svjetskom nivou.

Ante Marinović koji je u vrijeme Susreta bio student, u par je navrata narednih godina inicirao izradu novih mozaika, ali tek pedeset godina poslije, kada smo se okupili kao reosnovana udruga Likovno stvaralaštvo Vele Luke priča se nastavila. Danas iza mozaika stoje “sasvim obični” ljudi, a opet dovoljno ludi da nastave ideju velikana – Luku svih građana svijeta, Luku mozaika. I napravili smo to uspješno.

Okosnica projekta je radionica izrade mozaika u bivšoj tvornici Ambalaža, napuštenom i derutnom prostoru koji na prvi dojam izgleda kao tipična hrvatska priča. Ipak, projekt Luka Mozaika transformirao je prostor u kultno mjesto na
kojem se odvija međunarodni projekt i svjetski prepoznata priča.

U Ambalaži je nastao mozaik kojeg su gradili i grade mještani, otočani, ljudi iz svih krajeva zemlje te više od trideset zemalja svijeta; veliki i mali. Svim sudionicima pružamo alate, materijale, edukaciju i podršku u izradi mozaika. Tema koja objedinjuje individualne ideje je motion (pokret), a jedino što nije dozvoljeno su motivi koji imaju vjerske ili političke asocijacije ili neke druge isključive osnove.

Koja je poruka, što se mozaicima želi reći?

Postojala je želja da se intervenira u prostor, da se oplemeni zajedničke javne prostore, da ih se ispuni s identitetskim koordinatama Luke. Uzori su nam svakako svjetski kulturni centri, mjesta koja su svjetski prepoznata po jedinstvenim prostorima. Prvi izlazak udruge u javni prostor donio je Veloj Luci 7 velikih skulptura trajno postavljenih u prostor mjesta.

Bilo je to 2016., a Mozaik je bio idući veliki projekt. Inspiraciju smo pronašli u kamenu- u tisućama kilometara suhozidnih struktura sačinjenih principom kamen do kamena. U trodimenzionalno mozaiku – u meji (suhozidu op. a.). A vjerujem da je mozaični krajobraz Vele Luke i otoka općenito, kamen u svakom pogledu, bio inspiracija i umjetnicima 1968.
I meja kao i mozaik jedinstvena je cjelina sastavljena od tisuća različitih kamenja. Te strukture simbol su zajedništva u kojem svatko ima svoju ulogu i jednak je dio cjeline.

I mi smo, iako mala zajednica, zajedno napravili sjajan posao i izradili jedinstven mozaik koji se poput crvenog tepiha proteže Velom Lukom. Iako je na početku izgledalo nemoguće, nemoguće je samo ono što ne napravimo mogućim.

Kako ste uspjeli uvjeriti poglavare da vam to dopuste?

Naša prvotna ideja bila je da započnemo s postavljanjem od rive na Badu pa dužobalnom šetnicom sve do hotela Posejdon, te da tako oplemenimo “kućni prag” opjevane vale.

Međutim kako Vela Luka teritorijalno nije jedinstvena cjelina, već obalnim djelom upravlja Županijska lučka uprava, nemogućnost uspostavljanja suradnje s tom institucijom bitno je izmijenila naše planove te smo mozaik počeli postavljati na gornjem, Općinskom dijelu šetnice za koji smo dobili suglasnost Općinskog vijeća i za čije je prethodno uređenje Općina većinom osigurala sredstva. Kako šetnica na Općinskom dijelu nema kontinuitet u mjeri u kojoj to ima obalni dio, to će bitno smanjiti dužinu lokacije ugradnje ako se ne postigne suradnja s ŽLU.

Što su za vas mozaici?

Meni je konkretno ovo postao svakodnevni (volonterski) posao. Prekjučer smo pisali projekt za suglasnost o postavljanju idućih mozaika, jučer smo snimali reportažu za TV, evo već danas tebi dajem intervju.

Sutra ću nastaviti planirati skorašnju manifestaciju kojom ćemo proslaviti godišnjicu projekta, a na kojoj će sudjelovati velika imena hrvatske književne i kazališne, odnosno filmske scene. A tu je i konstanta, angažman na samoj radionici mozaika. Jesmo li ovo planirali? Ne. Tek smo kasnije kad se stvar ozbiljno zahuktala shvatili što se dogodilo. Nismo od početka krenuli s idejom da napravimo najduži mozaik na svijetu u Veloj Luci. To se netko kasnije našalio, ali šala nam se svidjela, bila je dovoljno luda.

Može li se na neki način uključiti u vašu priču?

Kreativno stvaralaštvo je ono što pokreće svijet. To smo i sad doživjeli u počecima pandemije kad smo svi bili zatvoreni i izolirani jedni od drugih. Ono što je doprlo do svakog od nas zatvorenih u našim kućama, ono što je dalo nadu i optimizam diljem svijeta upravo je umjetnost. Bitno je da djelujemo zajedno, što ne umanjuje važnost da smo individualci, a ne masa. Ali za naše mjesto, grad, važno je da smo zajedno jer grad čine vrijednosti koje zajedno ugrađujemo u njega. Biti zajedno je ono što čini svijet boljim i ljepšim mjestom. Snaga zajedništva je neprocjenjiva. I upravo je u tome srž i poruka Luke Mozaika, projekta koji poziva sve ljude svijeta da se uključe.

Trebate li ikakvu pomoć?

Upravo to zajedništvo i gura projekt od početka; volonteri i donatori koji u najvećoj mjeri pomažu projekt. Projekt ne bi narastao u ovoliko mjeri da nije bilo ljudi koji su pomogli svojom podrškom, radom, sredstvima… Projekt ih treba i dalje. Veloluški mozaik bit će onoliko velik koliko bude i naše zajedništvo.

Koliko je to naporno, ispunjava li vas, koji je cilj?

Zahtjevno je. Interveniramo u vizuru mjesta i to je velika odgovornost. S druge strane, za mene je neprocjenjivo imati tim s kojim možeš raditi i radiš velike, značajne stvari. To je nekakav cilj svih nas, ono čemu teži svaki pojedinac, da radiš ono što voliš s ljudima koji te guraju naprijed. Mnogo dugujemo našim najbližima koji su od početka velika podrška i koji su imali mnogo povjerenja i strpljenja s obzirom na vrijeme i intenzitet kojim se bavimo projektom zanemarujući “prizemne” svakodnevne situacije.

Svakako, nije nam cilj oboriti rekord, i to je to. Htjeli bi da se iz svega izrodi jedna veća i dugotrajnija priča poput kreativne institucije na Otoku i slično. Ali, o tome neki drugi put.

Domagoj Jakopović Ribafish

PROČITAJTE JOŠ:

LUKA MOZAIKA Likovno stvaralaštvo Vele Luke

LUKA MOZAIKA Velolučani u svom mjestu izrađuju najduži mozaik na svijetu!