Muljaju li hrvatski korisnici EU sredstava novcem za javnu vidljivost projekata?

Republika Hrvatska je od srpnja 2013. godine postala 28. punopravna članica Europske unije. Jedna od pozitivnih strana članstva su i bogati europski fondovi, za čije korištenje se hrvatska troma administracija, a pogotovo građani, ispočetka i nisu baš najbolje snašli, no kad su „uhvatili ruku“, sve više projekata je dobivalo zeleno svjetlo za sufinanciranje europskim sredstvima, ali, kako to u Hrvatskoj već zna biti, u posljednje vrijeme se otkriva i sve više malverzacija. O mnogima su mediji pisali, pa se nećemo ponavljati, no Morski HR otkriva jedan zanimljiv uzorak ponašanja i pravnu rupu, koju je Bruxelles u novom sedmogodišnjem investicijskom razdoblju, odlučio začepiti i jasnije regulirati – (ne)trošenje namjenskog novca za javnu vidljivost projekata.

Javna vidljivost projekata je obaveza koju korisniku europskih sredstava nameće sam davatelj novca – Europski strukturni i investicijski fond. Razmjerno veličini projekta, uobičajena je praksa da do 3 posto ukupnog budžeta za određeni projekt, bude potrošeno za objave u medijima, društvenim mrežama, plakatima i svemu onom što će Urbi et Orbi pokazati da se na projektu radi, te naposljetku, da je uspješno završen. S obzirom da se ne radi o malom novcu, a Hrvati su izuzetno domišljati kad je novac u pitanju, dolazimo i do prvih problema koji počinju ako korisnik ovaj novac ne iskoristi u potpunosti namjenski.

Podvaljivanje obavezne objave pod besplatnu “vijest od javnog interesa”

Sumnju nam je pobudila činjenica da u posljednje vrijeme sve više korisnika europskog novca diljem obale, umjesto naručenih promotivnih objava s fakturiranom narudžbenicom, izvještaje o svojim projektima plasiraju kao vijest od općeg interesa, koju onda mediji kao takvu u dobroj vjeri i prenesu. A rade to doslovno posvuda, od lokalnih jedinica javne uprave i samouprave, preko udruga, do pojedinaca, grupa i većih društava. Tragom ove informacije, došli smo do saznanja da se objave u tim medijima nerijetko naknadno koriste i kao dokaznice za pravdanje „javne vidljivosti projekta“.

Naravno, ako se odgovorne osobe unutar medija koji je informaciju objavio prije toga ne pita za dozvolu, onda ovakva aktivnost predstavlja protuzakonitu radnju. No ima onih i koji pitaju dozvolu za korištenje objava o projektima prema trećoj strani, ali prešute činjenicu da im je Europa za taj dio priče osigurala izdašan novac. Dokaznice su spremne, projekt je gotov, novac isplaćen… ali… gdje je onda nestalo tih 3% od ukupnog novca, namijenjenog javnim objavama? Uzmimo samo za primjer jedan lokalni projektić na nekom otoku u vrijednosti 5 milijuna eura, gdje je za javnu objavu osigurano 150 tisuća eura, što je u našim kunama više od 1,1 milijun hrvatskog novca. Pitanje je naposljetku, gdje nestaje taj novac i kako ga korisnici fondova pravdaju? Odnosno, imaju li račune upravo za javnu vidljivost projekta, za što je novac specifično i namijenjen?

Bruxelles zbog ovoga izmijenio pravila

Iako su Upute za korisnike sredstava, informiranje, komunikaciju i vidljivost ispisane na 16 stranica i javno objavljene, čini se da nisu svima dovoljno jasne. U navedenim uputama, između ostalog stoje i smjernice vezane uz ispravno korištenje i reprodukciju elemenata vidljivosti.

Upit smo poslali i prema Bruxellesu, pa su nas iz Europskog Ureda za kohezijsku politiku i strukturalne reforme uputili na niz agencija i naše Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU. Tragom ove vijesti, iz više izvora doznajemo kako ova praksa nije nepoznanica regulatornim tijelima, nadležnim za kontrolu potrošnje europskog novca, te su se upravo zbog ovoga neke stvari morale mijenjati.

– U svakom projektnom prijedlogu korisnici EU novca moraju navesti koje će komunikacijske aktivnosti provesti. Praksa je da se za ovu namjenu potroši do 3% budžeta i većina ih se doista toga i drži. Službena uputa je da to mora biti razmjerno vrijednosti projekta, odnosno – što je projekt veći, očekuje se, da će se i više novca potrošiti u svrhu javne vidljivosti. Sve mora biti u ugovoru, a tijelo provedbe kontrolira, poštuje li se svaki detalj – kazuje nam izvor iz ovog EU ureda i pojašnjava koja su to tijela:

Središnje koordinacijsko tijelo Republike Hrvatske nadležno za upravljanje ESI fondovima je Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, a regulatorna tijela za kontrolu potrošnje europskog novca su Hrvatski zavod za zapošljavanje – za projekte Europskog socijalnog fonda, Hrvatska agencija za malo gospodarstvo, inovacije i investicije (HAMAG-BICRO) za poduzetničke projekte, Središnja agencija za financiranje i ugovaranje – kad su infrastrukturni projekti u pitanju, Fond za zaštitu okoliša kontrolira projekte obnove, a Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva trebala bi kontrolirati projekte od važnosti za lokalnu zajednicu.

– Do 14. prosinca prošle godine nije bilo službeno propisanih sankcija ako se javna objava ne provodi, iako su naša provedbena tijela davala korekcije na određene projekte – doznajemo neslužbeno iz jednog od regulatornih tijela.

Doznajemo također da se upravo zbog ovakvih muljanja za novo sedmogodišnje financijsko razdoblje uglavila stavka u kojoj je jasno definirano da se komunikacija prema javnosti mora provoditi korektno ili će korisnici EU sredstava plaćati penale i neće im se priznati provođenje projekta.

ARPA: “Utvrdi li se da se novac nije koristio namjenski, donosi se odluka o povratu sredstava!”

Upravo ovo nam potvrđuju i iz Agencije za reviziju sustava provedbe programa Europske Unije:

– Za svaki projekt koji se (su)financira sredstvima Europske unije potpisuje se Ugovor, koji sadrži proračun projekta s opisom pojedinog troška. Troškovi u okviru informiranja, javnosti i vidljivosti također su predviđeni proračunom projekta i provjeravaju se tijekom administrativnih provjera i kontrola na terenu. Provjere se provode od strane nadležnih tijela u sustavu upravljanja i kontrola EU fondova koja su definirana odlukama kojima se uspostavlja sustav za pojedini EU fond/program.

Ukoliko se korisnik ne pridržava svih ugovornih obveza i među ostalim, primjerice, ne osigurava svu potrebnu dokumentaciju vezanu za troškove, snosi posljedice, odnosno financijske korekcije. Ako se tijekom provjera utvrdi da se novac nije koristio namjenski i u skladu s ugovorom, donosi se odluka o nepravilnosti i posljedično odluka o povratu sredstava, jer je glavni cilj i svrha provjera, kontrola i revizija korištenja sredstava EU upravo zaštita financijskih interesa EU, a time i nacionalnih interesa, odgovorili su nam iz Agencije za reviziju.

Ne objavljivati besplatno sadržaje za čije objavljivanje EU osigurava novac!

Od kad smo shvatili s čim se nosimo i koliko je zapravo raširena praksa ovakvog načina muljanja s europskim novcem, Morski HR je, radi korektnosti prema klijentima koji ovakve sadržaje plaćaju, odlučio ne objavljivati besplatno takvu vrstu „vijesti od javnog interesa“ i naplaćivati ih kao i druge PR članke koje objavljujemo na portalu, te pritom krajnjem korisniku isporučiti valjanu statistiku, kako bi je mogli koristiti kao dokaz javne objave.

Ovim putem pozivamo i kolege iz drugih medija, kao i ostale kreatore audio-vizualnog i grafičkog sadržaja u javnom prostoru da postupe isto, jer novac namijenjen javnoj vidljivosti EU projekata mora biti iskorišten tamo gdje je i namijenjen!

Jurica Gašpar