Najnovija studija: Arktik se zagrijava četiri puta brže od ostatka svijeta

Nedavna nova studija otkriva da bi se Arktički led mogao otapati čak četiri puta brže od ostatka planeta, što je mnogo brže nego se to ranije procjenjivalo. Ovakav tempo zagrijavanja mogao bi povećati broj komercijalnih sjevernih morskih ruta.

Studija je ovaj put uzela u obzir podatke o arktičkoj klimi u posljednja četiri desetljeća, od 1979. do 2021., i izračunala da stvarna stopa zagrijavanja na Arktiku iznosi oko 1,3 stupnja po desetljeću, oko četiri puta brže od globalnog prosjeka koji iznosi oko 0,35 stupnjeva po desetljeću. Taj je omjer poznat kao "arktičko pojačanje", a prethodne procjene davale su nižu vrijednost u rasponu od dva do tri puta brže, piše The Maritime Executive.

Što je arktičko pojačanje?

Arktičko pojačanje ustvari je sve jače zagrijavanje koje se događa u području svijeta sjeverno od 67 stupnjeva N geografske širine. Više od četiri desetljeća temperature su na Arktiku porasle dva do tri puta brže od ostatka svijeta. Visoke temperature otapaju snježne pokrivače i ledenjake. Permafrost se odmrzava i urušava. Morski led tako nestaje, kako objašnjava La Mirada Critica.

Zastrašujuće, neki ili svi ovi učinci topline izazivaju daljnje povećanje temperature. Posljedica postaje uzrok, koja postaje veća posljedica, koja postaje jači uzrok. Arktičko pojačanje ubrzavajuća je povratna petlja koja ubrzava klimatske promjene u ostatku svijeta.

Uzroci i mehanizmi pojačanja Arktika

Iako se znanstvenici općenito slažu da se Arktik zagrijavao brže od ostatka svijeta, još uvijek postoje neke rasprave o tome zašto. Gotovo univerzalna najbolja pretpostavka je da su za to krivi staklenički plinovi.

Staklenički plinovi poput ugljičnog dioksida (CO2) i metana (CH4) propuštaju sunčeve zrake zagrijavanja kroz atmosferu. Zagrijana Zemlja zrači toplinu prema svemiru. Međutim, CO2 dopušta samo polovici toplinske energije koja zrači prema Zemlji prema nebu da pobjegne iz troposfera (najniži atmosferski sloj Zemlje) u stratosferu (sljedeći sloj gore) i na kraju van u svemir. Prema Agenciji za zaštitu okoliša Sjedinjenih Država (EPA), CH4 je oko 25 puta učinkovitiji od CO2 u hvatanju topline.

Zajedno sa sunčevim zrakama, toplina zarobljena stakleničkim plinovima dodatno zagrijava polarni zrak i odmrzava značajna područja Arktika. Smanjuje količinu morskog leda, što uzrokuje dodatno zagrijavanje. Što još više smanjuje morski led. Što uzrokuje još veće zagrijavanje. Začarani krug.

Omjer također premašuje vrijednosti koje generiraju najnoviji najsuvremeniji modeli klimatskih računala. Uočeni četverostruki omjer zagrijavanja tijekom 1979.-2021. izuzetno je rijetka prilika u simulacijama klimatskih modela,  otkrivaju autori.

Brzi tempo zagrijavanja Arktika itekako je primjetan

Otapanje permafrosta vidljivo potkopava građevine i erodira obale, a stanjivanje leda ometa obrasce lova polarnih medvjeda i obalnih zajednica. S pozitivne strane, smanjeni opseg ljetnog leda i smanjenje višegodišnjeg leda već poboljšavaju plovnost Arktika. Prvi pravi ljetni transpolarni prolaz - ravna linija koja vodi od Rotterdama do nizozemske luke preko Sjevernog pola - mogao bi biti otvoren do sredine stoljeća.

Područje Arktika koje se najbrže zagrijava je područje Barentsovog mora između Svalbarda i Nove Zemlje. Autori studije su otkrili da se ovo područje zagrijava sedam puta brže od svjetskog prosjeka.

Ekološke implikacije arktičkog pojačanja

Očekuje se da će se pojačanje Arktika povećati u sljedećim desetljećima. NOAA napominje da je 12-mjesečno razdoblje od listopada 2019. do rujna 2020. bila druga najtoplija zabilježena godina za površinske temperature zraka nad kopnom u Arktik. Ekstremne temperature te godine bile su nastavak sedmogodišnjeg niza najtoplijih temperatura zabilježenih od najmanje 1900.

NASA također izvještava da je 15. rujna 2020. područje unutar arktičkog kruga prekriveno ledom bio samo 1,44 milijuna četvornih milja, najmanji opseg u 40-godišnjoj povijesti satelita vođenje evidencije.

U međuvremenu, studija iz 2019. koju je vodio John Mioduszewski s Arktičke hidroklimatološke istraživačke laboratorije Sveučilišta Rutgers i objavljena u recenziranom časopisu Kirosfera, sugerira da će do kraja 21. stoljeća Arktik biti gotovo bez leda.

Ništa od ovoga ne predstavlja dobro za planet Zemlju.

I.G.