NEVJEROJATNO Postoje maslinari u Istri koji po poljima ilegalno ostavljaju otrovnu kominu!

Najgori primjer je okolica Vodnjana u kojem djeluje nekoliko uljara koje godišnje prerade oko 5.000 tona maslina, piše Istra24.

Proizvodnja maslinovog ulja jedan je od najjačih aduta istarskog maslinarstva. Iz godine u godinu istarsko je ulje sve priznatije na najcjenjenijim svjetskim stolovima i natjecanjima. Maslinara koji se profesionalno ili iz hobija bave uzgajanjem maslina i proizvodnjom ulja iz godine u godine je sve više. Procjenjuje se da je trenutno u Istri obrađuje 2.000.000 maslina.

Međutim, sve je više dokaza da proizvodnja ulja ima i svoju tamnu stranu. Prilikom prerade sirovine ostaje 90 posto otpadnog materijala koji se trenutno nakon prerade najčešće jednostavno baca po istarskim poljima. Takva komina sastoji se od raznih kemijskih spojeva od kojih su neki vrlo otrovni. Ako se zabrinjavaju na nepropisan način, nepovratno truju zemlju na koju su odloženi.

Najveći problem je prevelika količina amonijaka i vodotopivih soli u komini koja u sirovoj fazi izrazito otrovno djeluje na zemlju i sve okolne biljke.

U radijusu od nekoliko kilometara oko Vodnjana veći dio spomenute komine razbacuje se na nezakonit način. S obzirom na sve već količinu prerađenih maslina, otpad koji nastaje njihovom obradom postaje ekološka ugroza, piše dalje Istra24. Osim toga, smrad ostavljene komine, natopljene kišom i ugrijane suncem, osjeti se izdaleka.

Grad vodi postupke protiv prekršitelja

Komunalno redarstvo Grada Vodnjan – Dignano trenutno vodi dva postupka u pogledu nedozvoljenog odlaganja nusproizvoda maslina (komine) i to na lokaciji k.č. 1262/2 i k.č. 1263 k.o. Galižana u vlasništvu Ester Geissa Đurić, te na k.č. 3553 k.o. Vodnjan u vlasništvu Republike Hrvatske.

Ester Geissa Đurić inače je, piše Istra24, lokalna političarka, a ustanovljeno ja da da je na njezinom zemljištu odložena veća količina nusproizvoda prerade maslina. Radi se o oko 300 četvornih metara, sve protivno Zakonu o gospodarenju otpadom i Zakonu o zaštiti okoliša.

Sama političarka to opravdava ovako:

- Komina na parcelama pored pruge u Galižani je naša, i parcele su u našem privatnom posjedu. Mi ju na ovaj način kompostiramo, bacamo vapno i ponovo je vraćamo u maslinike. Komina koja se nalazi kraj pruge je jedan manji dio koji bacamo za naše potrebe - kaže Ester Geissa Đurić koja tvrdi i da ostalu kominu odvozi u industrijsku zonu u Galižani.

Iz njenog odgovora jasno je da ne smatra da je počinila ništa loše te da pomoć u rješavanju problema nusproizvoda za svoj biznis očekuje od javnih institucija.

Sličan slučaj može se pronaći i u poljima u blizini naplatnih kućica Vodnjan sjever gdje uljara braće Chiavalon veliku količinu otpada, saznaje Istra24, odlaže - na državnoj parceli!

Naravno i oni imaju "valjano" opravdanje koje glasi ovako:

- U suradnji sa svim ostalim uljarama Južne Istre u procesu smo prikupljanja potrebne dokumentacije za izradu projekta bioplinskog postrojenja, koji od komine proizvodi električnu i toplinsku energiju a nakon šest mjeseci fermentacije u digestoru komina se pretvara u vrhunsko gnojivo koje se aplicira na poljoprivrednim površinama. Takav primjer iskorištavanja komine postoji već na jugu Italije i s obzirom na to da je potrebna veća količina komine za cjelogodišnje funkcioniranje digestora, nadamo se dogovoru svih uljara i lokalne zajednice o izgradnji takvog objekta i na našem - području iz uljare Chiavalon.

Nepropisno odlaganje komine nije zakonita poljoprivredna radnja

Iako je komina koji su iskrcali na tuđoj zemlji za nekoliko godina mogla postati kvalitetno gnojivo, način na koji su to učinili u blizini svoje uljare nije zakonit. Štoviše, sirova komina opasno je kako za zemlju na kojoj se nalazi tako i za podzemne vode kojih je kraško područje oko Vodnjana puno.

Na desetak lokacija oko Vodnjana gdje se iskrcavala komina zemlja je potpuno uništena.

Zakonito odlaganje komine zahtjeva izradu svojevrsnog bazena s betoniranim dnom, ili barem nepropusnom podlogom. Vrhunsko maslinarstvo svakako je ponos Istre, ali svi oni koji je doživljavaju kao krasnu zemlju trebali bi, osim o svojim interesima, na jednako kvalitetan način voditi računa i o ekologiji.

Na kraju, zašto rezati granu na kojoj se sjedi?

J.T.