‘Noć muzeja’ po prvi puta u Humu, najmanjem gradu na svijetu

Foto: Museum of Hum Aura

HUM - Ako ste poželjeli doživjeti duh prošlosti najmanjeg grada na svijetu, svakako se uputite u nedavno otvoreni 'Museum of Hum Aura' - radi se o doista čarobnom putovanju u povijest središnje Istre!

Želite li doživjeti duh prošlosti najmanjeg grada na svijetu, svakako se uputite u lani otvoreni Museum of Hum Aura.

Onoga trenutka kada u njega kročite, zakoračili ste u povijest. Ona odiše iz svakog kutka u ovoj obiteljskoj kući preuređenoj u čuvaricu davnih vremena. Nedostaje još samo obući opravu kakva se nosila prije stotinjak godina kako bi upotpunili dojam života iz doba naših prabaka i pradjedova.

U muzej se ulazi s ulice popločene izlizanim kamenom koja je odličan uvod u temu. Kuća je u originalnom stanju, ništa nije mijenjano, novi su vlasnici samo lagano skinuli boju sa zidova. Hodajući, slušamo škripu drvenih podova i stepenica što dodatno pojačava doživljaj.

Izradite vlastitu kremu

U priču o životu u Humu unatrag nekoliko stotina godina uvodi nas u nošnju obučena promotorica muzeja Aurora Dankić (naravno da se mislilo na svaki detalj pa tako i na njenu opravu). Upoznavanje s poviješću započinje pogledom na fotografiju zadnje obitelji koja je u kući živjela. Slijedi predstavljanje apoteke u prostoriji u kojoj je nekada bila kuhinja.

Glava obitelji, Francesco, otišao je u Ameriku odakle se vratio s lijepom svotom novaca te je po povratku kupio ovu nekretninu. Tadašnje bogatstvo očituje se kroz prostrane sobe, visoke zidove, za ona vremena vrlo veliku kuhinjsku peć, a posebnost su čak dva WC-a smještena unutar kuće. Rijetko tko je tada imao u kući WC, a gotovo nitko dva. Ovdje je jedan bio na katu, a drugi u prizemlju.

Vlasnici su željeli prikazati kako se živjelo i što je sve u Humu djelovalo u vrijeme kada je bio gradom. Valja napomenuti da danas nije grad, naime ima samo 28 prijavljenih stanovnika. Nekada je pak imao apoteku, trgovinu, školu, poštu, destileriju i razne obrte – sve što je bilo potrebno za život njegovih stanovnika.

Muzej je interaktivan pa posjetioci mogu primjerice sami izraditi kremu za ruke od sveukupno pet različitih sastojaka. Baza je lanolin, dodaje se macerat oraha u suncokretu, eterično ulje lavande, hidrolat kadulje i glicerin. Na stolu u apoteci nalazi se već izrađen sto posto prirodni sapun koji gosti sami režu. Time je prikazano kako se nekada prodavao – izrezao se na mjericu od sto grama i zamatao u papir.

U starinskom dućanu zrakom se šire opojni mirisi lješnjaka i oraha. Snažno se osjeti također kava koju možete sami prepržiti i u starinskom mlincu samljeti. Sve se prodavalo u rinfuzi, a raduje da taj trend ponovno postaje praksom.

Razglednica pisana glagoljicom

Prostorija u kojoj je smještena stolarska radionica za ovaj je muzej važna iz sentimentalnih razloga. Naime, djed vlasnika muzeja bio je stolar te su njegovi alati prikupljeni kako bi bili ovdje izloženi. Namjerno ostavljena piljevina koja pridonosi snažnijem doživljaju pruža osjećaj da se i sada nešto radi te dokazuje da je ovaj prostor više od klasičnog muzeja.

U sobi koja prikazuje nekadašnju učionicu primjećujemo klupe različitih veličina. Sva djeca su tada išla zajedno u razred, bez obzira na dob, pa su i klupe morale biti prilagođene njihovoj veličini. Pogled nam pada na nezaobilazni abakus i školsku ploču. Posjetioci na nju ponekad nešto napišu – na glagoljici, najstarijem hrvatskom pismu.

Slijedi malo povijesti. Hum je uz Roč središte glagoljaštva. U 9. stoljeću bizantski car poslao je braću Ćirila i Metoda širiti bogoslužje među moravskim Slavenima. Prevodeći pismo s latinskog na staroslavenski, Ćiril je izumio glagoljicu koja se trajno zadržala u Istri i primorskim krajevima kao crkveno pismo, ali i koristila u administrativnim poslovima te u književnosti. Glagoljica je u Humu bila prisutna do početka prošloga stoljeća.

Izuzetan je spomenik i svjedok neprekidnog trajanja glagoljske pismenosti do današnjih dana Aleja glagoljaša. Nju čini jedanaest spomen obilježja smještenih u netaknutoj prirodi uz 7 kilometara dugu cestu od Roča do Huma, a završava bakrenim vratima na samom ulazu u Hum.

U muzeju je moguće kupiti razglednice te (svakako poželjno na glagoljici) napisati kratki pozdrav dragim osobama. U prostoriji koja prikazuje staru poštu smješten je sandučić kamo se ubacuju razglednice te ih djelatnica muzeja svakih nekoliko dana šalje iz suvremene pošte – dakle ne brinite, poslano će kad-tad doći na željenu adresu.

Grad biske

Jedna od posebnosti ove nekretnine originalni su ugradbeni ormari. U njima postoje čak i sefovi za pohranjivanje vrijednijih stvari što je dodatni dokaz imućnosti obitelji koja je ovdje živjela. U starim kućama tako nešto za središnju Istru nije uobičajeno. Mnoge pogled na njih iznenadi, no dogodi se da otočani kažu kako se kod njih također u starinama mogu naći slični primjerci.

Na zidu u hodniku naslikana je vremenska lenta koja priča povijest Huma. Možda je teško zamisliti, ali ovaj gradić star je tisuću godina, koliko i temelji današnjeg muzeja. Plan grada se nikada nije mijenjao, kuće su rasle u visinu, ali sve je ostajalo na prvotnim temeljima. Zanimljivost je da je na mjestu današnje crkve sagrađene u 19. stoljeću bio je dvorac. Na terasi današnjeg bara nalazi se županski stol za kojega sam naziv otkriva da je vezan uz biranje župana, a i danas se ta tradicija štuje.

Posljednja prostorija koju smo razgledale bila je destilerija. Ovdje smo degustirale bisku, tradicionalno alkoholno piće gotovo zaboravljeno, ali vraćeno u život zahvaljujući ovdašnjim entuzijastima. Radi se o rakiji s imelom čija receptura potječe s ovog područja. U skladu s idejom interaktivnog muzeja, gosti mogu sami iz bačve napuniti bočicu biske i začepiti ju.

Napomenimo da je Hum odnedavno poznat i kao Grad biske. Svake godine u listopadu upravo ovdje održava se Smotra rakija gdje se poznati proizvođači iz cijele Istre natječu za najbolju kapljicu.

I za kraj ukratko zanimljivost o nastanku ovog šarmantnog mjestašca. Najmanji grad na svijetu prema legendi je nastao dok su divovi podizali gradove u dolini Mirne te od preostalog kamenja na kraju izgradili Hum. Prvi se put spominje 1102. godine, a gradske zidine čuvale su ovo mjesto od čestih prodora Mlečana i Turaka. Na zapadnim gradskim vratima dva su glagoljaška zapisa. Vrata se svake godine svečano otvaraju na Dan grada Huma kada se bira novoga župana ‘na leto dan’.