NOVI DOKAZI Jesu li Rusi krivi za moderni Titanic i smrt 852 ljudi? Na olupini “Estonije” pronađena ogromna rupa

Putnički brod MS Estonija imala je oko pet sati noćnog putovanja od Talina, glavnog grada Estonije, do Švedskog Stockholma kad je njegov kapetan Arvo Andresson primijetio prve naznake problema, piše Daily Mail.

Brod se počeo naginjati na desni bok i, dok se brod borio sa 6-metarskim valovima i olujnim vjetrom, situacija je postajala sve gora.

Te rujanske noći 1994. godine, do 1.50 sati u noći, trajekt dug 150 metara duljine, što je kao 12 autobusa parkiranih jedan iza drugoga, bio je već potpuno na boku, a posada je drugim brodovima u tom području slala panične pozive u pomoć.

Do trenutka kada su stigli prvi spasitelji, Estonija je potonula, prvo krmom, i u roku od samo 25 minuta ležala je na morskom dnu, 85 metara ispod površine hladnog mora Baltika.

Od svojih 989 putnika i posade, samo 137 ih je preživjelo, a zapanjujući razmjeri broja poginulih uznemirili su svijet. S 852 izgubljena života, bilo je to drugo najsmrtonosnije mirnodopsko potonuće europskog broda nakon Titanica.

Ali kada je, tri godine kasnije, službena istraga o uzroku katastrofe zaključila da je to bilo zbog kvara brave na pramčanom viziru (svojevrsnom uvučenom i pokretnom konusu nosa) tijekom silovite oluje – dopuštajući milijunima litara mora da prodru u palubu gdje je garaža s automobilima – činilo se da je Estoniji suđeno da postane samo još jedna fusnota u pomorskoj povijesti.

No nova senzacionalna istraga odjednom mijenja okolnosti ovog događaja.

Podmornica na daljinsko upravljanje s kamerom koju je koristila TV ekipa u dokumentarcu nastalom u rujnu 2019. snimila je ogromne rupe na trupu broda široke najmanje 13 metara.

To je ponukalo premijera Estonije – baltičke države po kojoj je brod i dobio ime Jurija Ratasa, da pozove na otvaranje nove istrage o potonuću.

Inicijativu je pozdravio i jedini Britanac koji je preživio nesreću Estonije, 61-godišnji Paul Barney, koji vjeruje da britanska vlast u olupini skriva mračne tajne.

Njegove su sumnje razumljive. Oduvijek je bilo zagonetno zašto je Britanija jedina nebaltička država koja je 1995. potpisala Estonski sporazum, kojim je olupina proglašena morskom grobnicom čime je zabranjeno bilo kome pristupati, bilo da se radi o znatiželjnim roniocima, neovisnim istražiteljima ili novinarima.

Ostale potpisnice – Švedska, Finska, Estonija, Latvija, Poljska i Rusija, čiji su građani činili glavninu smrtnih slučajeva – imale su očite nacionalne i zemljopisne interese u toj aferi.

No, Velika Britanija, koja je imala samo dva svoja državljana, nikada nije otkrila je li imala udjela u katastrofi i zašto se složila da olupina nikada ne smije biti ponovno posjećena.

Barney je uvjeren u priču koja uključuje špijune, vojne tajne i zataškavanja i koja kao da je stigla sa stranica romana Johna le Carrea.

– Već više od 20 godina preživjeli i obitelji poginulih čekaju neke odgovore o tome što se stvarno dogodilo. Možda će perspektiva pravilne istrage prisiliti britansku vladu da napokon kaže istinu o Estoniji – kaže Paul.

– Nije bila tajna da se sovjetska vojna tehnologija otkupljivala i krijumčarila nakon raspada Sovjetskog Saveza i da je Estonija bila glavni kanal u tom poslu. Zašto je Britanija jedina nebaltička država koja je potpisala ugovor da se olupina ostavi netaknutom i da se zabrani svaka daljnja istraga jedne od najgorih svjetskih pomorskih katastrofa? To je bizarno. Čini se kako nema logičnog civilnog razloga da Velika Britanija potpiše ovaj ugovor. Jedino objašnjenje može biti vojno. Nikad nismo imali objašnjenje, a bilo je i vrijeme da jesmo – priča Barney.

Više od četvrt stoljeća nakon katastrofe, možda će mu se uskoro ostvariti želja.

Nakon estonskog poziva na istragu, švedska vlada pokreće vlastitu istragu o nalazima do kojih je došao tim norveških filmaša u svom iscrpnom petodijelnom dokumentarnom filmu Estonija: The Find That Changes Everything, koji je tek sada prikazan na kanalu Discovery + u Velikoj Britaniji.

Dokumentarac otkriva da je službeno švedsko izvješće priznalo da su švedske snage koristile MS Estoniju za krijumčarenje ruske vojne tehnologije iz estonskog glavnog grada Talina u tjednima prije potonuća.

Također izvještava o navodima švedskog carinskog šefa Lennarta Henrikssona da je MI6 sudjelovao u ovoj vrlo osjetljivoj i potencijalno vrlo opasnoj krijumčarskoj operaciji.

Televizijska emisija imenuje poznatog agenta MI6 Richarda Tomlinsona kako je novinarima 1998. godine potvrdio ovu priču.

U emisiji Tomlinsonove dokaze potkrepljuje još jedan neidentificirani agent MI6, koji je tvrdio da je trajekt prevozio informacije o tada modernom ruskom balističkom raketnom programu.

Taj je agent također tvrdio da su Rusi upozorili Zapad da prekine svoje krijumčarske aktivnosti ili se suoči s nespecificiranim posljedicama.

Autori dokumentarnih filmova intervjuirali su dva svjedoka koji tvrde da su vidjeli vojne kamione i vojnike kako se okupljaju oko Estonije na dan njenog isplovljavanja iz Talina.

Švedski redatelj dokumentarnog filma, Henrik Evertsson, sa sjedištem u Norveškoj, rekao je da njegov tim nije uspio pronaći nikoga tko bi mogao objasniti zašto je britanska vlada jedina nebaltička zemlja koja je potpisala ugovor o Estoniji.

Kaže da rupa koju su otkrili u trupu Estonije značila je da je sada potrebna nova istraga.

– Poslali smo podvodni dron, jer smo smatrali da je jako važno otkriti što se dogodilo s trupom broda, unatoč činjenici da je to zakonski bilo zabranjeno – kaže.

– Pronašli smo ogromnu rupu u trupu s desne strane, visine najmanje 4 metra i širine 1,2 metra. Zapravo je rupa toliko velika, da smo u početku mislili da su dvije trećine trupa nestale.

– Odnijeli smo [snimku] pomorskom stručnjaku za eksplozive i sveučilišnom akademiku koji je stručnjak za masu i brzinu. Mislimo da se radilo o nekakvom udaru, ali još uvijek nije u potpunosti jasno što se točno dogodilo.

Ovoj verziji događaja dodatnu vjerodostojnost daje svjedočenje preživjelog Carla Erica Reintamma, koji je opisao kako je čuo snažan prasak – koji su neki okarakterizirali kao eksploziju – i tvrdi da je vidio veliki, bijeli predmet u moru pored trajekta.

Iako je preživjeli Britanac Paul Barney dugo oklijevao, bez čvrstih dokaza, prihvatiti teoriju da je ruska vojska potopila trajekt kako bi zaustavila krijumčarenje, sada su mu se probudile nove sumnje.

– Izvorno nisam mislio da se radi o nečem takvom – ali to je bilo na početku, a onda smo imali te smiješne službene istrage koje su bile farsa i vukle se godinama’, kaže. ‘Nisu smislili ništa drugo osim da su pramčana vrata bila otkinuta. No članovi posade također su rekli da je rampa za vozila iza vrata bila netaknuta kad su pobjegli s tonućeg broda – kazao je Barney.

– Službeno je objašnjenje bilo da je zbog kvara brave more poplavilo palube automobila. Cijela je istraga bila ispunjena nedosljednostima i, iskreno, čudnim preokretima. Kad se sruši zrakoplov, oni pronađu sve dijelove uz ogroman trošak i otkriju što se dogodilo. Estonija se nalazi samo 80 metara ispod površine vode, a izgovor zašto nema istrage je taj da se radi o događaju previše traumatičnom da bi se o tome moglo govoriti – prepričava Barney.

– Realno, brod je prebrzo potonuo da bi samo pramac mogao biti odgovoran i sada imamo dokaz da postoji ova neobjašnjiva rupa. Što je uzrokovalo ovu rupu?

Unatoč činjenici da je u Švedskoj suočen s kaznenom prijavom zbog ilegalnog zarona do olupine, Evertsson kaže da je vlastima pokazao neobrađene snimke koje je načinio podvodni dron.

– Ne planiramo ukinuti zakon o zaštiti grobnog mira, ali proučit ćemo kako prilagoditi zakon kako bi se obavljala istraživanja koja naloži istražno tijelo – rekao je švedski ministar unutarnjih poslova, Mikael Damberg.

– Nova tehnička istraga okolnosti estonske katastrofe proizaći će iz ove dokumentarne serije. Istraga se mora provesti – nedvosmislen je bio estonski premijer, Juri Ratas.

Paul Barney priznaje da se ne nada da će britanska vlada objasniti koji su bili njezini interesi u potpisivanju estonskog ugovora, ali vjeruje da bi se svako zataškavanje sada moglo pokazati vrlo teškim.

– Čini se da Estoniju istinski zanima otkriti što se dogodilo i da stvarno žele doći do istine. Što se tiče Britanije, mislim da nitko nije zainteresiran. Nema političke volje. Nitko me još od nesreće nikad nije službeno kontaktirao – kaže.

Kad je Daily Mail pitao Ministarstvo vanjskih poslova smatraju li da treba provesti novu istragu i treba li bilo kakva istraga odobrenje Ujedinjenog Kraljevstva, rekli su da im se nije obratio niti jedan potpisnik ugovora.

Paul je bio jedan od 137 preživjelih Estonije, jedini drugi Britanac na brodu, proglašen je mrtvim.

D.G.