Novi pravilnik o sigurnosti ronjenja je na javnom savjetovanju: “Profesionalnim roniocima ništa nije jasno”

Iskreno obično ne želim sve popljuvati i naći samo loše u promjenama. Ali evo na e-savjetovanju je novi pravilnik o sigurnosti ronjenja. Ovo pišem kao Vedran i kao osoba koja u ronjenju radi više od 20 godina ( ne kao predstavnik neke stručne udruge )

Nakon mnogih sastanaka u Zagrebu, na koje su predstavnici ronilačke struke dolazili o svom trošku i vremenu, na savjetovanje je došao pravilnik koji s našim dogovorima veze nema. Možete ga pogledati OVDJE, neće vam biti sve jasno. Zapravo neće vam ništa biti jasno.

Terminologija neobjašnjena, pojmovi nerazjašnjeni, stručna osposobljavanja koja ne postoje, zanimanja koja su samo neki prijevodi s engleskog. Korištenje engleskog a ne hrvatskog, ne poznavanje GDPR-a, neka dokumentacija koja nikom ne treba, sigurnosne procedure gdje nema brzog pozivanja nadležnih službi.

Nakon više od sto godina ronjenja na ovim prostorima, spomenut ću Pulski Lukobran, spužvare s Krapnja, koraljare i razne šototajere, pravilnik donosi način kako će se u budućnosti istraživati podvodni udesi i na temelju njih donositi nove smjernice. Kao da nemamo podatke potrebne za ovo.

Imao sam čast upoznati hrvatske doktore hiperbaričke medicine. Pa ti ljudi imaju strašno puno iskustva i podataka, odlično složenih s kojima je lako baratati.

Znamo da je ronjenje na dah, zapravo najopasnije od svih vidova ronjenja, pravilnik se ne odnosi na ovo. Iskreno znam zašto, teško je reći tko roni na dah a tko je kupač. Ali znam da su se neki ljudi jako potrudili oko toga, da to definiraju tu problematiku.

Ronioci već dugo cvile o Zlatnom satu,  tj. ubrzavanju vremena zbrinjavanja unesrećenog ronioca u komoru. O tome imam strašno iskustvo a o tome ništa.

Stavljanje Voditelja ronjenja pod more, o tome smo već puno muku mučili. Voditelj ronjenja pod morem je na najgorem mogućem mjestu. U slučaju, izletanja ronioca, preskakanja dekompresija on od dolje ne može ništa učiniti. A k tome mora biti na mjestu gdje sve vidi i u svakom trenutku može svima pomoči. Pa to zna svatko tko je bar napredni ronilac da je to nemoguća misija.

Ali ovo moram izdvojiti : 1) Temeljem izrađenog ronilačkog projekta iz članka 4. ovoga Pravilnika organizator ronjenja dužan je:

1. osigurati dovoljan broj ljudi odgovarajuće stručnosti koji sigurno i bez rizika za zdravlje mogu obaviti ronilački projekt i svaku aktivnost koja može biti nužna u hitnim slučajevima povezanima s ronilačkim projektom,

Pa valjda svi znamo da svako ronjenje predstvalja rizik, naravno za zdravlje. Rizik mali ili velik, ali uvijek je tu. Tražiti da organizator ronjenja osigura nešto što nema rizika je fundamentalno ne poznavanje ronjenja.

Možda mi je osobno teško palo da arheologija ne spada u znanstveno-istraživačka ronjenja. Ali valjda je to odnos do kulture u Hrvatskoj. A di je kultura kad radiš pravilnik o sigurnosti onih koji su svjesno prihvatili rizik da budu ronioci ? Mislim da bi bilo kulturno da kad pišeš pravilnik u toploj kancelariji za koju su svojim plaćanjem poreza zaslužni oni koji zarađuju pod morem. Da zarađujemo a ne pretačemo je 100% istina. Jer radimo u turizmu, građevini, ribarstvu, akvakulturi. Rade ljudi pod morem u znanosti i kulturi ali očito je to nekom potpuno ne bitno.

Ronilački Projekt – pa nije sve u ronjenju predvidljivo. Kako predvidjeti situacije u istraživanju i ribarstvu. Pa istraživanje istražuje, jer da se sve zna ne bi to bilo istraživanje.

Nebuloze ovog pravilnika mogu uništiti turističko ronjenje. Jer već nakon prve nesreće će ispasti da organizator nije otklonio sve rizike. Pa dobro jutro !!!

Uglavnom pročitajte i komentirajte. Da ne bude kad svi nestanemo s tržišta da nismo znali i mislili smo da će to netko.

Eto netko je napisao pravilnik –PROTIV SIGURNOSTI RONILACA i za sigurnost Hrvatske Birokracije.

Vedran Dorušić, profesionalni ronilac ( u ovom članku izražavam svoje osobno mišljenje)