Odumiranje struke kalafata

Brodograditeljski poziv nikada u povijesti brodogradnje nije bio lak a niti se od njega moglo lagodno živjeti. Brodogradielji su uvijek bili u migracijama na području Jadrana, Mediterana i dalje. Sigurno bi im ljepše bilo ostati u rodnom kraju nego otići u San Pedro ili Punta Arenas. Ono što nisu našli u domovini našli su na kraju svijeta. Uvjete za život. Govorim o 15, ili 17. ili 19 ali i o 21. stoljeću.

U puno objava i komentara ukazuje se na kritično stanje u našoj drvenoj brodogradnji i problem nedostatka brodograditelja i kalafata. Traži se reforma strukovnog obrazovanja kako bi se otvorili odjeli za školovanje deficitarnog kadra.

Cijela priča i namjera je naravno pozitivna. Mene je potaknula na razmišljanje i komentar jer jednom prekinuta djelatnost vrlo vjerojatno prekinuta je zauvijek. Hoće li biti dovoljno otvoriti odjel u strukovnoj školi ili je potrebno napraviti radikalnije  promjene da mladi čovijek vidi interes i motiv u odabiru poziva.

Motivi su važni za odluku. Kakav je to poziv brodograditelja u drvu da bi se neko opredjelio da mu to bude životni poziv?

Uvijek brodove promatramo kao gotovu, estetski lijepu, moćnu građevinu. Malo tko će promisliti o procesu i tegobama graditelja koje ima iza sebe do svečanosti porinuća broda. Što tek čeka mladog šegrta u škveru?

Šegrtovanje se započinje metlom a za nju je škver pravi izvor posla. Šegrta će dopasti posao čišćenja kaljuže. Uz obilje prašine, raznih mirisa smola, boja, razređivača, (kojih se teško riješiti bez obzira na vrstu sapuna ili dezodoransa), uz fizički napornog prenošenja materijala bit će nažalost i povreda. Da bi se što moglo naučiti u škveru se ne radi 8 sati nego znatno duže. Nakon takvog rada društveni život mladog učenika bit će minimalan.

Za steći znanje o brodogradnji potrebno je znatno više nego što je predviđeno u školskom programu a mlada generacija dobro razumije što ih čeka u takvom pozivu i koje su usporedbe s nekim drugim zanimanjem. Da bi se nakon škole i prakse mladi majstor osamostalio treba imati ili ostvariti osnovne preduvjete. To znači prostor ili radionu od barem 100 m2. Prostor treba opremiti osnovnim strojevima ( polovni 30 - 50000€). U skladište treba spremiti 10-tak kubika drveta. (hrastovina bez računa 1000€/m3). Imati u pripremi bar neku osnovnu opremu za brod i hrpu ručnog alata.

Recimo da kalafat krene u posao i pojavi se projekt financiran EU fondovima sa temom pomorska baština u kojem se traži i obnova starih barki. Kad se dobije projekt uvijek su puna usta lijepih riječi i zbirnih iznosa (400 000 €, 500 000...). Kad to prevedemo na hrvatski jezik onda se za obnovu stare gajete kalafatu plaća 10 000 €. Opcija uzmi ili ostavi. A kad stari brod ide u obnovu može potrošiti 3 - 5 m3 hrastovine (i više), što je nemoguće predvidjeti unaprijed. Uz neke druge troškove, (jedra, konopi, bigote, buceli, boje...) amortizacije strojeva i alata poreze i davanja zarada postaje stvarno "poticajna". Ovdje surova i hladna matematika stoji nasuprot emocija i ljubavi.

Drvena brodogradnja ostatak je povijesti, milenijske kulturne baštine našeg naroda

Da bi se našao spas za drvenu brodogradnju rješenje treba biti daleko složenije od same reforme strukovnog obrazovanja. Bez ozbiljnog pristupa države i stavljanja zvanja kalafata i drvene brodogradnje u poseban status iznimno ugrožene ali državi i njenoj baštini potrebne djelatnosti, sa raznim olakšicama, poticajima, garancijama perspektive ne vidim da će biti rezultata. Radni uvjeti i opterećenja djelatnosti također nisu u duhu ili trendu današnjeg života. Nemoguće je sačuvati drvenu brodogradnju na tržišnim osnovama. To nije bilo moguće ni u vremena kada su jedino drveni brodovi povezivati svijet. Bez jasnog interesa i vidljive perspektive ni uz najveću ljubav nećemo imati kalafata. Da stanje nije optimistično svjedoče i primjeri  gdje su drveni brodovi proglašeni hrvatskom kulturnom baštinom a neslavno trunu na nekim ledinama.

Činjenica jest da je stanje u drvenoj brodogradnji alarmantno i da bez kalafata prijeti nestajanje važnog još uvijek vidljivog dijela pomorske baštine no biste li Vi u ovim okolnostima svom djetetu preporučili poziv kalafata?

Nenad Bojmić

PROČITAJTE JOŠ:

TRAGOM POMORSKE BAŠTINE 20 Lađa

U velikoj paleti veličina, oblika, namjena naših tradicijskih plovila, između brodova, barki i kaića ima jedana mala koja je po mom mišljenju zaslužila posebnu pažnju. Ona nije ništa od navedenih ali je sažetak svega. Ona je jednostavno LAĐA. Naziv se koristi dosta često i podrazumijeva i neka plov…

Morski HRJurica Gašpar