Prošlo je osam desetljeća od oslobađanja fašističkog logora Molat

MOLAT - Udruga logoraša iz Dalmacije u Mussolinijevim fašističkim koncentracijskim logorima proteklog je tjedna pod pokroviteljstvom Vlade RH obilježila 80. obljetnicu oslobođenja fašističkog logora Molat.

Koncentracijski logor na Molatu otvoren je 30. lipnja 1942. godine, odmah je ograđen bodljikavom žicom, a izgrađeno je i pet bunkera, stražarnica, a čuvalo ga je oko 180 karabinjera i oko 500 vojnika među kojima su bili i zloglasni crnokošuljaši, okrutni pripadnici jedinice sastavljene od članova fašističke stranke. Logor je imao 12 baraka u kojima je u vrlo lošim uvjetima bilo smješteno i po 2.500 interniraca.

Djeca, žene i starci koji su dovođeni u logor iz Šibenika, Zlarina, Tisna, Malog i Velog Iža, Dugog otoka i ostalih zadarskih otoka, uključivo i mještane Molata kojih je u logoru bilo pedesetak, premlaćivani su i izgladnjivani, a mogućnost za bijeg bile su minimalne. Za cijelo vrijeme postojanja logora to je uspjelo samo jednoj manjoj grupi.

Prema istraživanju Udruge logoraša antifašista talijanskog koncentracionog logora Molat, kroz logor je ukupno prošlo oko 20.000 ljudi, a njih oko 1.000 je strijeljano ili je umrlo od glad. Mnogi su logoraši odvedeni u svoja mjesta prebivališta i tamo strijeljani u znak odmazde za neke događaje ili pak poradi zastrašivanja naroda, a dosta je logoraša prebačeno i u radne i civilne logore na području Italije.

Žene, djeca, starci i odrasli logoraši, čija su imena u spiskovima talijanizirana, bili su zatvoreni u 12 baraka. Na početku, umrli su logoraši pokapani na mjesnom groblju Molat, a kasnije je napravljeno logorsko groblje na kojemu je sačuvano 60-ak grobova, ali je nepouzdan broj pokopanih logoraša jer je u nekim grobovima pokopano više ljudi.

Molat kao spomenik kulture: "O logorašima nije snimljen nijedan film, dok Talijani o 'fojbama' jesu"

Predsjednik Udruge logoraša, Vladimir Alavanja kompleks na otoku vidi kao spomenik kulture koji se može i treba urediti uz vrlo malo ulaganja i kao takav postati muzej na otvorenom.

- Treba završiti i radove na bivšoj zapovjednoj zgradi u koju je Ministarstvo kulture i Grad Zadar uložilo znatna novčana sredstva i kompleks nazvati Hrvatski muzej logoraša u Mussolinijevim fašističkim koncentracijski logorima, ili Informacijsko interpretacijski centar Mussolinijevih fašističkih koncentracijski logora. Kao takav bio bi muzeološki, stručno i politički prepoznatljiv na karti Europe. Hrvatska i svjetska kinematografija nije snimila nijedan cjelovečernji igrani film o fašističkim koncentracijskim logorima, ali je zato talijanska kinematografija snimila film o fojbama. Hrvatska književnost nema nijedan roman, dramu, pripovijetku o fašistički logorima. Imamo samo nekoliko pučkih pjesama bivših logoraša/ica. Nemamo nijedno likovno djelo bilo slikarsko, grafički, skulptorsko s tematikom tih logora - istaknuo je predsjednik udruge.

D.G.