>
Svi šute, dok im paše. A onda kad jednome nije po volji, prijavi ono za što je i sam do jučer šutio. Tako se ukratko može skratiti sljedeća priča, koja stiže s Kornata. Ne samo Kornata, već i čitave naše obale, posebno one dalmatinske, ali zadržimo se na tren na otoku Ravni Žakan, na kojem posluje jedan u nizu restorana na Jadranu, koji nezakonito svojata pomorsko dobro, na svoju ruku betonira i dograđuje i uvjetuje korištenje priveza ako si gost njegovog restorana. Nije jedini, ali zadržimo se u ovoj priči na njemu i pomorskom dobru kojeg (ne)svojata.
Elem, dogodilo se tako da je jedan brodar prijavio konobu uz koju se ovaj put nije mogao privezati. Prijava nije došla kad je započeo s radom, niti kad je prvi put bio u restoranu. Prijava je došla u trenutku kad nije došao na red da se i sam priveže.
Otišla je tako prijava do Šibensko-kninske županije, institucije koja je inače zadužena za dodjelu koncesija na pomorskom dobru unutar svog teritorijalnog obuhvata, no ne i za područja Nacionalnih parkova, za koje vrijede posebna pravila i za koncesije je nadležna država. Ipak, kako nam je kazala zamjenica Šibensko-kninskog župana Iris Ukić Kotarac, dipl.iur.
- Znači, ako meni dođe neka informacija, ja se mogu proglasit nenadležnom, ali ako je meni u cilju rješavanje nereda na pomorskom dobru, za što je Morski općenito specijaliziran, onda je meni u interesu da se to riješi, bilo prema inspektoratu, ili lučkoj kapetaniji, ili Nacionalnom parku ili Državi ili... da ne kažem nešto prosto - kazala nam je dožupanica u telefonskom razgovoru, za kojeg nije imala ništa protiv da ga i prenesemo u integralnom obliku.
Štoviše, odmah pri dojavi ovog slučaja, Šibensko-kninska županija reagirala je odmah po prijavi, za što su nam poslali i dokumentaciju koja to potvrđuje. Konoba na otoku Ravni Žakan u NP Kornati niti ima koncesiju za korištenje pomorskog dobra, niti ovlasti za bilo kakvo uvjetovanje korištenja ili pak raspolaganja pomorskim dobrom, kojim bi pritom isključili druge.
S obzirom da se konoba nalazi u Nacionalnom parku Kornati, pitali smo vršitelja dužnosti ravnatelja, je li mu poznat ovaj slučaj. V.d. ravnatelj Šime Ježina za Morski HR kaže da Park nema definirana službena mjesta priveza turističkih brodova na otoku Ravni Žakan kao ni i u ostalom djelu nacionalnog parka:
- Preduvjet da bi se upravljalo privezištima je ishođenje koncesije što je vrlo teško zbog još uvijek nedefinirane granice pomorskog dobra. Koncesiju u Nacionalnom parku posjeduje samo ACI Piškera.
Upoznati smo sa nezadovoljstvom brodara, u ovom konkretnom slučaju jednog brodara s nemogućnošću priveza na otoku Ravni Žakan. Svaku nejasnu situaciju između brodara, domicila i ostalih privatnih subjekata nastojimo riješiti dogovorno uz maksimalno poštivanje pozicija sviju uključenih subjekata. Međutim za situacije javnog remećenja reda i mira zadužena je policija, a za situacije na pomorskom dobru tj privezištima zadužena je Lučka kapetanija. Javna ustanova u svojim ugovornim odnosima nije u mogućnosti osigurati privezišta brodarima na području parka. Ustanova ima koncesiju na sidrišta, kojih je dosada postavljeno 100. Tradicijski porti u Kornatima napravljeni su za gajete i leute i nisu namijenjeni za izletničke brodove.
Na otoku Levrnaka Javna ustanova je korisnik objekta koji je nekada bio ugostiteljski objekt, a danas je posjetiteljski centar Ustanove. Kao jedini korisnik objekta, time smo u mogućnosti osigurati privez izletničkim brodovima na rivi, do ishođenja koncesije za istu. U planu je također postavljanje dodatnih sidrišta većih dimenzija za izletničke brodove kako bi se sama riva rasteretila - poručuje v.d. ravnatelj Parka.
I doista, ispred restorana pokušali smo izbrojati jednu jedinu gajetu ili leut i nismo ih pronašli. Naprotiv, ispred je potpuno ilegalna i direktna konkurencija ACI-ju; luksuzne jahte (ne jedna, prebrojte ih i sami), bitve od inoksa koje zasigurno nisu postavili stari Kornatari niti je dio njihovog tradicionalnog načina života, betonska riva debelo produljena u zaljev, pa čak i usidrena sredstva za zabavu, za koje obični smrtnici uz obalu moraju tražiti posebne koncesijske dozvole i plaćati dobar porez državi.
- Zbog nelojalne konkurencije i svega navedenog država, pa i ACI koji je smješten nedaleko, imaju svako pravo tužiti za izmaklu dobit, te se pritom i dobro naplatiti - kazat će nam pravnici na ovaj jedan u nizu objekata na Jadranu, na kojeg inspektori godinama i desetljećima žmire. Namjerno ili ne? Otkrit ćemo u sljedećim tekstovima.
No, da bi ostali profesionalni u poslu kojeg Morski HR odrađuje, nazvali smo i gazdu restorana, Brunu Dragičevića s kojim smo imali poduži, moramo reći, u ovakvim situacijama rijetko pristojan razgovor. Više-manje, sve nam je rekao što nas je zanimalo...
Kratko i jasno, za korištenje rive i pomorskog dobra, imate li vi koncesijske dozvole?
- Ne.
Dobro. Prema novom Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama vi kao restoran na nepristupačnom području imate pravo zatražiti i dobiti koncesijsku dozvolu. Zašto onda to niste zatražili?
- Zatražili smo. Ne sjećam se kad, ali zatražili smo.
U županiji kažu da niste i da koristite pomorsko dobro ilegalno. Kako to možete komentirati?
- Pod broj 1. Županija ne daje dozvole, a pod 2. mi ne koristimo ilegalno rivu. Niti legalno. Ne koristimo je nikako – uvjerava nas.
Ali ako uvjetujete privez boravkom u restoranu, onda to nije legalno.
- Ne, to nije istina, to vam je kriva informacija.
Kako je onda moguće da imate primjerice ona mjesta za punjenje strujom i opskrbu brodova, gdje piše „SAMO ZA GOSTE KONOBE ŽAKAN“ i to se nalazi na pomorskom dobru. Jeste li dobili dozvolu za to od nekoga?
- To smo naslijedili i bivša firma je za to platila kaznu.
(Niže je pretipkan ostatak razgovora, a čitav razgovor možete poslušati u audio formatu ovdje)
Dakle, vi ste naslijedili pa i dalje koristite, iako je bivša firma platila kaznu?
- Ne koristimo. Teško je to komentirati s vama telefonom. Najbolje bi bilo da dođete na lice mjesta i vidite o čemu se radi. Ta riva je sagrađena dijelom 40-ih godina prošlog stoljeća za upotrebu objekta koji je tu. Nadograđena je ilegalno 1970-ih – 1980-ih, nisam je ja radio nego netko drugi, i na tu rivu se veže tko stigne. Nikome, nikome nismo branili da se veže, već to radi tko stigne – kazao nam je, a onda, nakon što je rekao da ne koristi rivu legalno i ilegalno, izjavio ključnu stvar…
- Međutim, ja sigurno neću reći SVOJIM ljudima „makni se“ da se veže netko drugi. Rivu onda kad se gradila nisu radili za mene, nego za svoje vlastite potrebe, jer tu je nekad bila stanica za otkup ribe. I sad ne znam ako ja imam restoran zašto se ljudi ne mogu vezat ovdje na tu rivu?
Mogu se vezati, ali vi morate tražiti zakonsko odobrenje.
- Ma ne moram ja ništa tražit.
Morate, gospodine…
- Morate pišat, srat' i umrijet'.
Dobro, ako vi smatrate da ste iznad zakona…
- Ja jesam to zatražio 2007. godine prvi put, bivša firma je išla u tu proceduru. Koja je godina danas?
Zakon se promijenio, omogućile su vam se neke stvari od 29. srpnja prošle godine. Znači, vi od prošle godine niste zatražili ništa?
- Jesmo…
Kad?
- A ne znam sad točno, puno me pitate. Jučer, prekjučer ili prije tri mjeseca, ne znam…
Inox bitve i priključak struje sigurno nisu postojale 70-ih godina, a za njih kaže da su zamijenjene starim hrđavima na koje su se „ljudi mogli ozlijediti“ još 2003. godine, za što je došla kapetanija i platila se kazna. No sve je nastavljeno po starom 21… riječima DVADESET I JEDNU GODINU!
Za strujne priključke na koje su prikopčane ove jahte, tvrdi nam da su van pogona i da oni imaju solare s kojima ne mogu puniti nikoga, no mi imamo fotografije...
A što rade ove jahte prikopčane na strujne priključke?
- Ma tko je prikopčan?
Evo ja gledam u fotografije koje smo upravo dobili.
- Eto, pitajte ih i je li tko struju dobio. Ako je tko i dobio, nismo naplatili ništa. Ako čovjek dođe i kaže da mu je baterija prazna, mi mu damo da si napuni bateriju – kaže nam, čime je opet demantirao sam sebe kad je kazao da on „ne koristi rivu legalno ni ilegalno“.
Ali ipak moraju doći kod vas na ručak ili večeru…
- Ma ne moraju doći. Sad ćete vi ovdje doći… mi smo demokratska zemlja…
Ipak ste ovdje izdvojili „samo za goste konobe Žakan“.
- Ne razumijem… budem išao pogledat, ali čini mi se da niste u pravu.
Dobro… to ide u onu kategoriju „vjerujete li vi svojim očima ili meni“, bio je više komentar nego pitanje, na što se samo nasmijao
Srdačno nas je pozvao da dođemo na lice mjesta i pogledamo kako izgleda taj "pogon" ako mislimo pisati o tome, te je kazao da će poslati nekakav video ali na privatni broj novinara. Kad mu je rečeno da to može službeno poslati na službeni broj WhatsApp aplikacije Morskog HR, odbio je slati bilo što.
- Da mi date broj mobitela, ja bi vam poslao jedan video, pa vi procijenite sami...
I treći put je demantirao sam sebe u izjavi da ne koristi rivu, kad je rekao o čovjeku koji ga je prijavio:
- Tu nema nikakvih problema za privez. Ni taj dan nije bilo, samo dotični gospodin je trebao pričekati pola sata. Htjeli smo maknuti jednog gosta, zamolili smo da on dođe...
Nakon svega mu je bilo krivo jer se ne piše o objektu koji zapošljava određen broj ljudi i uredno plaća poreze...
Kad smo ga upozorili da je on ilegalna konkurencija ACI-ju i svima koji legalno rade, odgovara da to nije njegova greška, već da bi trebalo ići od mula do mula i naplatiti porez svakoj barci privezanoj uz obalu od Austro-ugarske:
- Ja sam legalist i ja sam za to da to tako bude kako vi pričate. Kad bi javno istupili, ja bi vas javno podržao - zaključio je, a mi mu poručujemo da ustraje u tome.
Čitav razgovor s vlasnikom restorana Brunom Dragičevićem u audio formatu možete poslušati gore.
Naposljetku, razgovarali smo i s visokopozicioniranim osobama bliskima samom premijeru Andreju Plenkoviću. Oni su, čini se, svjesni ovog problema, samo ih sprječava razmimoilaženje u nizu zakona i pravilnika koji ovakvim ljudima daju za pravo da od države i poštenih građana ove zemlje doslovno rade idiote.
S obzirom da su razgovori koje smo vodili bili doista neslužbeni i zbog toga što zbog žestoke hijerarhije unutar same vladajuće stranke nitko od njih (od straha za svoju poziciju) ne smije istupiti samostalno u bilo kakvom komentaru koji nije diplomatski dosadan, dobili smo jednu rečenicu koju, doduše, nismo smjeli potpisati:
- Dok god im ne budemo oduzimali dozvole za rad, ovdje ne može pomoći nikakva kazna. Inspektori dođu i odu, no ovakvima o kojima pišete je jeftinije platiti kaznu i nastaviti raditi po svom - završen citat s kojim bi simbolično, završili ovaj dio priče. Zasad...
Jurica Gašpar
PROČITAJTE JOŠ:
© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev