PETAR BARANOVIĆ: Vrijeme propuštenih prilika

Deralo je jugo ovih dana. Bilo je to vrijeme susreta sa starim kolegama i vrijeme za razmišljanje. Sam u svojim mislima, slušajući kako vani divlja vitar, sabirem misli i pospremam sjećanja o svemu što je proteklih tri decenije ostalo po krmi mog “Sokola”, ali i po krmi jednog života…

Bezbrojni dani provedeni na moru, ali i niz drugih epizoda zabilježeno je u jednoj atipčnoj priči o mladom ribaru, glave pune snova o boljem životu i boljem društvu koje treba posložiti.

U ta tri desetljeća imali smo niz ambicija. Gospodarski pojas, ribarske luke, uređeno tržište s veletržnicama, dostojna mirovina za ribara, jednaki uvjeti za obnovu brodova i flote, prosperitetna marikultura i niz drugih imperativa za koje smo se pokušali izboriti…

U Saboru s pametnim stvarima niste prolazni

Mene je taj vrtlog ideja u jednom trenutku odveo i do saborskog statusa gdje nažalost, nisam uspio promijeniti Bog zna što! Naime, u toj sredini s pametnim stvarima niste prolazni!

Ono što je posebna rana, svakako  je gospodarski pojas, kao golema prilika da na moru postignemo stvarni suverenitet i stvorimo pretpostavke obnove i očuvanja bioloških bogatstava istočnog dijela Jadrana. Nije zgoreg napomenuti da bi se to pozitivno odrazilo i na čitav Jadran. Zašto nismo uspjeli do kraja u tome? Samo zbog trulosti hrvatske politike, čija narav upravo zadnjih godina isplivava u svoj svoj prljavštini, i to na način da je svakom prosječnom čovjeku jasno da uz rijetke iznimke, ista može stvarati samo trule kompromise i svojim nečinjenjem, negativnom selekcijom i nesposobnošću gurati ovo društvo u ponor.

Čak ni situacija u kojoj sam kao zastupnik koji o pitanju gospodarskog pojasa zacijelo zna najviše, predlagao 2013, da ga konačno aktiviramo do kraja, da bi zaštitili more, nije dala rezultata! Nakon tog mog pokušaja pojavila se priča još nekoliko puta, korištena kao jeftina politička konfekcija od strane ljudi koji se o tom pitanju nisu niti potrudili elementarno educirati.  Tako i sa drugim pitanjima vrtimo se u krug, trošeći vrijeme i ne koristeći prilike!

Stoga, u narednim tekstovima pokušat ću ukazati na potrebu da se trgnemo kao društvo, jer trošeći godine kao pijani milijunaši, propustili smo šansu da ulovimo priključak s ostatkom civilizacije kojoj pripadamo! Ni za ZERP nije potpuno kasno, a za mnoga druga pitanja je pet do podne! U vjeri da se još možemo trgnuti, u sljedećem tekstu analizirat ću sve apsurde, ali i šanse hrvatske marikulture. Valjda ima nade da onda konačno odgovornima dođe iz g… u glavu! Samo ako se trgnemo iz sna, imamo neku šansu…

Petar Baranović