Pismo Zagrebu s hrvatskog škoja: “Da vam napišem kako je, kad je jugo, dok ima struje”

Mladen Varenina, stanovnik je Rave, otoka iz zadarskog arhipelaga. Južno vrijeme i posljedično klasična odsječenost od svijeta, a onda i činjenica da se time gotovo uopće ne bave mediji, a posebno ne i političari u službenom Zagrebu, ponukalo ga je da napiše pismo, koje ovim putem objavljujemo u cijelosti.

Jugo, klasika za ovo doba godine. Nema struje, vjerojatno do ponedjeljka, hm. Nije je bilo ni u petak, prije 2 dana, srećom brzo je došla, nije je bilo ni prošli tjedan, puhala je bura, uobičajeno za ovo doba godine. Dakle, svijeća, knjiga, cijeđenje zadnjih kapi struje iz smartphonea, pa da se javimo Zagrebu. I oni znaju da je jugo, na kraju dnevnika onako usput, na pola uha. U metropoli je glavna tema Covid 19 i predsjednik Milanović, jugo će proći, a metropoli treba vijesti, da se vrti news mašina. A stanje kvalitete života na hrvatskim otocima nije baš neka tema, možda ljeti kada se svi ti vijesti željni likovi požele mora, sunca, netakunute prirode… oborite ribe.

“Na otoku nema ničega spomena vrijedno kada je u pitanju ljudsko dostojanstvo za 21.stoljeće”

A stanje kvalitete života na hrvatskim otocima je slijedeće: opisati ću moj otok, Ravu, a slično je stanje na većini otoka u Hrvata. Nema struje, nema vode, nema doktora, nema ničega spomena vrijedno kada je u pitanju ljudsko dostojanstvo i za 21. stoljeće realnost i opći standard. Naša je realnost fijuk juga i tutanj groma iz kulfa, znak da će doći kiša, još jedna kiša kao i niz prethodnih ovih dana, 6 mjeseci prekasno. Dovoljno da suša satre masline pa neće biti ni ulja.

Jedina dobra vijest ovih dana je da je došla penzija, znak da će u utorak pred poštom u Veloj Ravi biti fila, ista fila kakva je početkom svakog mjeseca u godini. Plaćaju se računi, normalno, fizičko plaćanje, nema ovdje m-bankinga i e-plaćanja. Jedino što je slično Zagrebu su maske na licima ljudi u fili. Čekaju ljudi, ulaze jedan po jedan u poštu radi korone i njurgaju. Ne može se kod doktora, slabo se sa kraja javljaju djeca, računi su sve veći i veći, a i ta struja, više je dosta da stalno nestaje struja, svi aparati krepavaju nakon 2-3 godine.

“Smanjite nam barem PDV”

A PDV… PDV je 25%, kao u sred Zagreba s tramvajem, strujom, policajcima, vatrogascima, doktorima, s Milanovićem koji im razbija monotoniju vikenda, nogometom, gimnastikom, košarkom… svim tim dobrobitima civilizacije, dostojne čovjeka u Hrvatskoj, Europi, svim tim novostima koje kod nas stižu s par dana zakašnjenja.

Pa braćo Hrvati, nas realno 70-tak tisuća bodula moli vas u civilizaciji, u hrvatskom Saboru i ostalim tijelima odlučivanja o našim životima, dajte braćo bar nam PDV smanjite na pola kao što je to u većini EU zemalja koje imaju otoke, na kojima ne nestaje struje, ima vode, doktora i policije. Vi to nećete ni osjetiti, a mi i tako nemamo struje, vode, doktora… koronu da ne spominjem. Nama će to puno značiti jer kvarat je kvarat, četvrtina od jednog cijelog koji je puno manji na škoju nego u Zagrebu. Jedno je cijelo puno manje, a kvarat nam je isti, nije fer, nemamo čak ni privatne klubove u koje možemo otići prebrojiti šoldi koji nam ostanu nakon pošte, na poštenom brojaču novaca, možda za bodule malo modificiranom… na baterije jer… nema struje, nema vode, nema doktora – samo PDV, mrak i huk juga.

Pisao bih još, ima puno tema ali nestaje struje u smartphoneu pa vas sve skupa lijepo pozdravljam sa Rave, otoka koji volite obići ljeti i zaobići zimi jer…nema struje, nema vode, nema doktora.

Mladen Varenina, otok Rava, naselje Mala Rava