>
Prema najnovijem istraživanju, plavi kitovi dosežu svoju masivnu veličinu oslanjajući se na svoje izvanredne sposobnosti pamćenja kako bi pronašli povijesno produktivna mjesta za hranjenje, umjesto da reagiraju u stvarnom vremenu na nove podatke o plijenu.
Kombinirajući 10 godina podataka o satelitskom praćenju plavetnih kitova s istodobnim daljinskim promatranjima u sjevernom Pacifiku, istraživači su otkrili da i dugoročno pamćenje i praćenje resursa igraju ključnu ulogu u migracijama kitova na velike udaljenosti, piše SCUBAlife. Vrijeme migracije plavetnih kitova gotovo se savršeno preklapa s povijesnim prosjekom vremena proizvodnje krila, umjesto da odgovaraju vremenima dostupnosti krila u bilo kojoj danoj godini. Nalazi upućuju na to da plavetni kitovi pronalaze plijen oslanjajući se na sjećanje kako bi se vratili stabilnim, visokokvalitetnim hranilištima, što ih je povijesno dobro poslužilo, ali bi se kitovi mogli naći u škripcu ako, kao posljedica klimatskih promjena, nastanu nove promjene ekosustava. Rezultati ovog istraživanja objavljeni su u Zborniku radova Nacionalne akademije znanosti.
Koncept praćenja vremena dostupnosti hrane duž migracijskih puteva nije neuobičajen za kopnene životinje, ali ga je bilo teže identificirati u morskih stvorenja, tvrdi Briana Abrahms, ekološki istraživač s NOAA Southwest Fisheries Science Centre u Montereyu u Kaliforniji i glavna autorica istraživanja.
– Znamo da mnoge vrste koje migriraju na kopnu, od sobova na Arktiku, do divljih zvijeri u Serengetiju, poboljšavaju svoj opstanak pažljivim prilagođavanjem brzine i vremena migracije kako bi pronašli hranu koja postaje sezonski dostupna, a ne samo migrirajući od točke a do točke b, rekla je Abrahms.
Plavi kitovi, čini se, prihvaćaju istu strategiju, koja je pojačana njihovim sjećanjem, istaknula je.
– Ove dugovječne, visoko inteligentne životinje donose odluke o kretanju na temelju svojih očekivanja o tome gdje i kada će hrana biti dostupna tijekom njihovih migracija. Istraživanje također postavlja pitanje što će se dogoditi s populacijom plavetnih kitova ako promjene klimatskih uvjeta uzrokuju da raspoloživost hrane znatno odstupi od očekivanja kitova.
Interdisciplinarni istraživački tim koristio je 10 godina podataka iz Instituta za sisavce na Oregonskom državnom sveučilištu kako bi odredio dnevne pokrete 60 pojedinačnih kitova u sadašnjem kalifornijskom ekosustavu, a zatim ih usporedio sa satelitskim mjerenjima produktivnosti oceana.
– Smatramo da su plavetni kitovi evoluirali kako bi koristili povijesne migracijske putove i vrijeme koje ih je stavilo u blizinu najvjerojatnije visokih proizvodnih područja za hranjenje, a zatim izvršili manje prilagodbe na temelju lokalnih uvjeta – rekao je Daniel Palacios, glavni istraživač u Oregon State’s Morskom Institutu za sisavce i koautor studije.
– Postoje razne vremenske skale događaja koje bi mogle promijeniti vrijeme cvjetanja fitoplanktona, a time i dostupnost željenog plijena kitova, krila”, istaknuo je, “uključujući događaje La Nina i El Nino i pacifičke decadalne oscilacije (vrste klimatskih promjena). Ali strategija oslanjanja na pamćenje i povijesno određivanje vremena barem ih dovodi u ‘Zlatokosinu zonu’ (najpovoljnije područje).
Plavetni kitovi mogu narasti do duljine košarkaškog igrališta, teže kao čak 25 odraslih slonova, a u njihova usta može stati 100 ljudi, iako je njihova prehrana prvenstveno kril, sitna stvorenja nalik na škampe. Smatra se da je plavetni kit najveće stvorenje koje je ikada nastanjivalo Zemlju, ali malo se znalo o njihovom dometu ili gdje su se parili sve dok Bruce Mate, državni direktor Oregon Statea, nije vodio seriju istraživanja o praćenju u popularnom dokumentarcu National Geographica za 2009. godinu – “Kraljevstvo plavog kita”.
-Još uvijek puno toga ne znamo o plavetnim kitovima, ali očito je da imaju snažnu vjernost određenim mjestima duž zapadne obale Sjedinjenih Država koje koriste godinu za godinom -kaže Mate koji upravlja OSU-om Institutom za morske sisavce. Razumijevanje kako plavetni kitovi donose odluke o kretanju daje znanstvenicima uvid u to kako se oni mogu ili ne mogu nositi s promjenjivim oceanskim uvjetima u budućnosti.
© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev