PLAVI ZMAJ Zadivljujući mekušac

Plavi zmaj (Glaucus atlanticus) je mekušac neobičnog izgleda. Obojen je plavim ili plavo-bijelim leđima i srebrnastom donjom stranom, čineći da izgleda kao da nosi sportsku odjeću. Odrasle jedinke su duge oko 5 do 8 centimetara. Plavi zmaj je životinja otvorenog mora. Ima ga širom svijeta u umjerenim i tropskim morima.

U knjizi ”Extraordinary animals” autor Ross Piper lijepo opisuje sposobnosti plavog zmaja. Ovaj morski puž pluta uokolo, ali na vrlo specifičan način. Životinja usisava zrak u želudac, koji djeluje poput pomoćnog sredstva za uzgon kako bi ga zadržao na površini. Ondje je, na samoj površini mora, u nemilosti vjetrova i struja koje ga vuku po moru. Očito, kad je more mirno i kada ga više vjetrovi i struje ne vuku, morski se puž može koncentrirati na lov.

Koristeći vrlo osjetljive organe, plavi zmaj može osjetiti vibracije u moru koje ukazuju na prisustvo obližnjeg modrog loptaša ili nekog od njegovih bliskih rođaka. Plavi zmaj polako prati izvor ovih vibracija, koji ga na kraju dovodi do njegove omiljene hrane. Ako je dotični plijen mali primjerak, može ga jednostavno progutati u jednom zalogaju. Ako je plijen veći, plavi će zmaj jednostavno grickati njegove pipke, one na kojima se nalaze žarne stanice koje su sposobne dostaviti vrlo bolne, pa čak i kobne ubode mnogo većim životinjama. Morskom pužu te stanice niti malo ne smetaju nego bez poteškoća jede svoj plijen.

Nije poznato točno kako njegov probavni sustav može razaznati te stanice od svih ostalih, ali cjelovite, neispražnjene žarne stanice odnose se iz želuca i probavnih vrećica. Ove stanice pronalaze put do pipaka morskih puževa (cerata) koji nalikuju prstima i sadrže tanki izdanak crijeva. Žarne stanice će se smjestiti na vrhovima cerata gdje će biti pripremljeni kako bi branili morskog puža od grabežljivaca.

Sposobnost plavog zmaja i njegovih srodnika da iskorištavaju i recikliraju obrambeni mehanizam svog plijena samo je jedna od čitavog izbora obrambenih prilagodbi koje pokazuju morski puževi, koji su izgubili zaštitnu školjku  i žive, često izloženi, surovim uvjetima morskog staništa.

Tea Rukavina, studentica druge godine diplomskog studija Marikultura Sveučilišta u Dubrovniku