Šibensko područje

ŠIBENIK – Jesmo li spremni za novu sezonu? Jesmo li spremni kuću zamijeniti otvorenom kućom? Pod otvorenim nebom ne služimo nikome niti pogodujemo ikome osim sebi samima. Pod otvorenim nebom ne zatvaramo nebo.

Ove zime grijali smo se uz zadarsko područje i čekali pravo vrijeme da svoju kuću zamijenimo kućom pod otvorenim nebom.

Sada se spuštamo južno.

Šibensko područje nudi  jednu sasvim drugu dimenziju; hrpu malih i srednjih otočića, što nastanjenih što nenastanjenih koji su prirodni nastavak kornatskog otočja i Murtera.

S matičnim gradom su dobro povezani slijedeći otoci;  Prvić, Zlarin, Krapanj, Kaprije i Žirje.

Ako kanite ići na njih, onda krenite iz samog grada Šibenika jer nikako ne smijete propustiti vožnju kroz kanal Sveti  Ante.

Šibenik je jedini naš grad na obali sa takvim koloritima i pejzažima na izlasku iz gradske luke da se pitaš kada će napokon ljudi shvatiti da to područje ima nevjerojatan potencijal. Mislim da Šibenik tek iščekuje svoju sjajniju budućnost.

Kanal prolazi uz napuštenu vojarnu Minerska (lokacija gdje se snimao film „ Kako je počeo rat na mome otoku“ op.a.), s novom šetnicom duž obale, a s druge strane kanal obrubljuje Martinska;  nazvana po crkvici Svetog Martina, nekadašnja jedina poveznica grada Šibenika sa Zadrom, jer se do 1966 i izgradnje šibenskog mosta tuda brodovima prometovalo kako bi se stiglo do Vodica, Biograda i Zadra.  Tvrđava Sveti Nikola u moru  i kupalište Jadrija na izlazu iz kanala i danas su atraktivni za vidjeti i posjetiti.

Zlarin i Krapanj su otoci sa duboko utkanom tradicijom spužvara i sve na njima podsjeća na povijest i sve nas vraća povijesti. Žirje i Kaprije su pučinski otoci, najbolja mjesta u loži za nominaciju morski pogled godine.

Koji od tih otoka izabrati za boravak? Ja sam recimo nedavno otkrio otok Prvić i ugodno se iznenadio. Jako je blizu obale, naseljen je, ali opet ima i ono svoje drugo lice, pustu obalu što gleda na zapad. Dva naseljena mjesta nalaze se na suprotnim polovima otoka stoga je idealan za obići ga pješke ; na njemu ima dosta zanimljivosti kao što su muzej Fausta Vrančića,  stare otočke kuće, živopisne i lepršave lučice i trgovi, a posjeduje i onu otočku razbarušenost što se očituje u derutnim zdanjima, polupraznim trgovinama te u pjeni valova za vrijeme popodnevne sieste. Zapadna strana otoka je vrlo zanimljiva za prohodati i eventualno za zaustaviti se i prenoćiti.

Nenaseljeni otoci poput Tijata, Zmajana ili Logoruna su jedna sasvim druga dimenzija i toga morate biti svjesni. Tamo nema trgovine do koje možete doći i kupiti kruh i vodu, tamo nema apoteke, tamo nema kafića.

Trajekti tamo ne voze, dakle, nedostupni su.

Tribunj, Vodice i Srima su mjesta odakle se možete otisnuti do njih uz pomoć  lokalnog poznanika, prijatelja ili jednostavno nekoga tko će vam za naknadu izaći u susret.

Ako već odlučite ići na nenaseljeni otok pobrinite se da vam je prijevoz pouzdan; kako na otok tako i povratak s njega. Nemojte dogovarati otprilike već konkretno. Ako vam lokalni pomagač može dati koji savjet u vezi otoka, poslušajte ga; vrijedi puno.

Isto tako, područje gdje ima signala na otoku neka bude putokaz za vaš izbor mjesta. I mali savjet. Kada ste stigli i javili se svima da ste došli, ako ne očekujete neke bitne pozive, isključite mobitel. Palite ga dvaput dnevno da provjerite pozive i poruke i to je sve. Jer propušteni pozivi tipa ‘ ej jesi me zvao, što si me trebao, samo troše bateriju i s propuštenim pozivom nikad niste načisto da li je nešto važno ili ne. Poruka je praktičnija; sve je napisano i sve se sazna.

To što su nenaseljeni ne znači da se ne zna čije su parcele na njima stoga budite obazrivi.

Ako ugledate pogodnu uvalu ostanite u njoj boraviti, nema potrebe ići u unutrašnjost otoka, još naročito ako je otok nenastanjen i neprohodan.

Počnimo iznova; neke stvari jednostavno se trebaju ponavljati jer su toliko dobre, a mi ljudi smo toliko zaboravni, da….uglavnom, treba ponavljati.

Ruksak je mjerilo vaših stvari, želja i mogućnosti.

Što ponesete to ćete i imati. Ništa više, ništa manje. Kruh i voda. Hrani ćete moći dodati svoje sposobnosti da ulovite nešto ribe i eventualno obogatite menu ili da od sitnih školjkaša i rakova složite lagani rižoto koji će vas oduševiti. Stoga počnimo od početka.

Ako ćete noćiti na otoku motat ćete nešto i jesti osim konzervi i hladnih sendviča. Nešto toplo. Za to će vam trebati plinsko kuhalo. Nemojte se brinuti o dimenzijama kuhala uspoređujući to sa svojom kuhinjom doma jer svako kuhalo može primiti sve dimenzije lonaca, ono bitno je, u slučaju vjetra zaštititi plamen i staviti poklopac na lonac i kuhanje će biti prava pjesma.

Sol, papar i ulje bit će dovoljni. Sol i papar ne morate pakirati u vrećice niti nositi u originalnoj ambalaži. Mala, žuta kinder jaja odlična su za pakiranje i vrlo praktična. Sol možete potražiti i po malim škrapama gdje je more isparilo, ostaje čista morska sol – ne jodirana.

Također pažljivo sa stvarima koje se ne recikliraju; probajte ih ponijeti što manje – plastiku i pvc višestruko iskoristite; možete od plastične boce izrezati čaše, možete napraviti vršu za kozice i manje ribice. Plastične vrećice uvijek će vam dobro doći za nešto spremiti u njih. Ako vrećica ne pušta, napravite si solarni tuš. Vrećicu najveće zapremnine napunite morem, objesite o stablo na osunčano mjesto i pričekajte do večeri. Voda unutra će se zagrijati. Napravite rupice i stanite ispod. To je naravno, jednokratni tuš.

Staklo ne nosite jer ga poslije opet morate vraćati sa sobom, a ako ste ga već ponijeli iskoristite ga na najbolji mogući način.

Hranu tijekom cijelog dana držite u hladu i na visini.

Konopima povežite borova stabla uokolo vas i sve povješajte na njih.

Ako se odlučite za paljenje vatre, iskopajte rupu u zemlji i zapalite ju unutra. Na taj način lakše ćete kontrolirati plamen, koji će biti daleko od pogleda, u razini zemlje.  Za skupiti drva ne trebate lomiti granje i stabla niti uništavati mladice. Dovoljno je prošetati uokolo i skupiti granje sa zemlje; pokidano, polomljeno i razbacano. Jer oluje na otocima i uokolo njih naprave prirodnu selekciju stabala, poput lovočuvara u šumi. Sve što je staro, oštećeno puca. Ono što ostaje na stablu, ostaje s razlogom.

Stoga budite skupljači, a ne uništavači.

Sada kad ste ponijeli kuhinju sa sobom morate ponijeti i svoju spavaću sobu.

Krevet i noćno svijetlo uz njega dvije su stvari koje trebate u spavaćoj sobi. Ako ste svladali spavanje u zraku i šator vam se čini suvišnim; mislim da su vam viseća ležaljka i  naglavna lampa dovoljni; a prozor spavaće sobe pravi ‘morski; pogled na zvijezde i more.

Imamo kuhinju i spavaću sobu. Dnevni boravak nikad nećete imati veći. Uvala, plaža, dio ili cijeli otok; sve je to vaš dnevni boravak. A kupatilo s tušem neka vam bude more sinje.

Zamjenska kuća, dakle, ima sve; kuhinju, kupatilo, dnevni boravak, spavaću sobu. Jedina razlika u odnosu na zidanu kuću jest u tome što imate više kvadrata i zasigurno bolji pogled iz svih prostorija. Pa ako je tako, zašto onda na nekoliko dana svoju kuću ne zamijeniti kućom pod otvorenim nebom.

Ako je moj skromni pregled pogodnih mjesta za boravak probudio u vama i najmanju iskru volje ili želje za odlaskom u prirodu, ja ću smatrati da sam uspio u svom naumu.

Igor Narandžić