Podnesen optužni prijedlog protiv tvrtke Mon Perin koja gradi na zaštićenom području – No za građevinsku inspekciju sve je po zakonu

Vrijede li hrvatski zakoni jednako za sve? Jedni će reći da vrijede, drugi će s gnušanjem to opovrgnuti. Slučaj tvrtke Mon Perin iz Općine Bale koja uporno ignorira izrečenu zabranu gradnje na zakonski zaštićenom području, pretvara se u pravu zakonsku sapunicu, u kojoj jedna inspekcija vidi kršenje zakona, druga ne.

Iz Državnog inspektorata su nam potvrdili da je inspekcija zaštite prirode provela inspekcijski nadzor područja na kojem tvrtka Mon Perin d.o.o. gradi mimo zakona pri čemu su utvrdili da su u dijelovima kampa izvršeni radovi izgradnje betonskog zidića, poravnanja terena, uklanjanja vegetacije, postavljanja gabionskih zidića i gradnje temelja za mobilne kućice.

– Navedeni radovi su izvedeni u zaštićenom području značajnog krajobraza „Rovinjsko priobalje i otoci“. S obzirom na to da je stranka radove izvela bez dopuštenja iz čl. 144. Zakona o zaštiti prirode podnesen je optužni prijedlog te joj izdano rješenje o obustavi daljnjih radova. Stranka je na predmetno rješenje izjavila žalbu.

Kontrolom izvršenja rješenja nisu utvrđeni novi radovi no na ranije izvedenim betonskim temeljima zatečene su postavljene montažne kućice. Stoga je inspekcija zaštite prirode zatražila očitovanje nadležnog tijela, Upravnog odjela za održivi razvoj Istarske županije, o potrebi dopuštenja za postavljanje mobilnih kućica. Zaprimljeno je očitovanje te će inspekcija zaštite prirode postupati sukladno zakonskim ovlastima po okončanju postupka drugostupanjskog tijela u žalbenom postupku. Žalbeni postupak je u tijeku – stoji u odgovoru Državnog inspektorata.

Potpuno različiti nalazi dviju inspekcija

Inače, u navedenom članku 144. Zakona o zaštiti prirode izrijekom stoji da “pravna ili fizička osoba koja na zaštićenom području namjerava izvoditi radove za koje nije potrebno ishoditi akt kojim se odobrava građenje prema posebnom propisu, mora ishoditi dopuštenje. Isto uključuje opis zahvata i idejno rješenje, lokaciju te trajanje i način izvođenja zahvata uz opis opreme koja će se koristiti za navedene radnje.

Nadležno tijelo izdaje dopuštenje samo ako utvrdi da namjeravani radovi neće promijeniti obilježja zbog kojih je područje zaštićeno, što u slučaju Mon Perina nije utvrđeno.

Ono što bode u oči jest informacija, koju nam je potvrdio Državni inspektorat, a prema kojoj građevinska inspekcija nije utvrdila postojanje osnove za pokretanje upravnog inspekcijskog postupka jer je investitor, kažu, dostavio građevinskoj inspekciji glavni projekt.

Pitanje svih pitanja u ovoj priči je – kako je moguće da građevinska inspekcija nije utvrdila kršenje zakona, a inspekcija zaštite okoliša jest? Kako je moguće da se nalazi dviju inspekcija ne podudaraju? Kako je moguće da građevinska inspekcija odobrava gradnju na zakonski zaštićenom, a za što nadležno tijelo, u ovom slučaju Upravni odjel za održivi razvoj Istarske županije, nije dao dopuštenje?

Zagonetka koju, čini se, ni Aristotel ne bi tako lako odgonetnuo.

K.B.

PROČITAJTE JOŠ:

Bespravno izgradili luksuzne kuće uz more, iznajmljuju ih za oko 1000 eura, a inspekcija ih ne dira