POLUOTOK UBAC Posljednja nepokorena divljina uz more i zabranjeni raj

LABIN – Nepristupačni poluotok Ubac krije doista vrijedne tajne. Za HTV-ovu emisiju “More” istražio ih je novinar Marko Percan.

Prvi zadatak bio je pronaći stare rudnike ugljena na samoj obali mora. Krenuo je s najjužnije točke Labinštine. Probijajući se gotovo kroz džunglu naletjeo je na obitelj veprova, a preskačući potom škrape put mu je prepriječila i najotrovnija hrvatska zmija, poskok.

Rudnici ugljena ondje su stari 250 godina. Kao i cijeli poluotok Ubac, nekoć su bili u vlasništvu labinske plemićke obitelji Battiala. Arheolog Vedran Kos kazao je da se obitelj Battiala u početku bavila gusarenjem. Imali su brigantin u uvali i kontrolirali taj dio Jadranske obale. Ugljen kojega su kopali uz more, koristio se na brodovima.

– Radila se pegola nera, vrsta smole, koja je služila za premazivanje, impregnaciju brodova, pojašnjava arheolog Kos. U blizini su imali i svoju utvrdu, a imanje im je bilo u Tunarici.

Ekspedicija je nastavljena. Drugi cilj bio je pronaći staru poljsku partizansku bolnicu. Radi se o vrtači u kojoj se nalazilo nekoliko objekata gdje se zbrinjavalo partizanske ranjenike, kazao je arheolog Kos.

Tu partizansku bolnicu Nijemci nikada nisu pronašli, kazao je novinar Percan, a pronašao je stari bolnički pribor. Divlji, nepristupačni i neprohodni Ubac bio je idealan za gerilsko ratovanje. O burnoj povijesti poluotoka svjedoče i stari bunkeri.

Treći i zadnji cilj ekspedicije je Rt Ubac. Ondje se nekada nalazio austrijski svjetionik izgrađen 1887. godine, kazao je arheolog Kos i dodao da su ga za vrijeme Drugog svjetskog rata Nijemci minirali jer su sumnjali da bolničari i osoblje bolnice koriste vodu iz cisterne koja se nalazi na samom svjetioniku.

Nekada ratna strateška točka, danas je Ubac izolirani poluotok čiji mir nije narušen masovnim turizmom. Njegova gusta šuma odbija svakog nepozvanog gosta.

Marko Percan