Priča nautičara s Preka: "Moj prijatelj Englez prodao jedrilicu, a onda mu hrvatska birokracija krenula slati sulude dopise i poreze kojih nema..."

Zanimljiva priča stiže nam s Preka na otoku Ugljanu. Iskusan nautičar piše nam o nezgodama s našom birokracijom, s kojom se susreću svi, pa i stranci koji se usude u Hrvatskoj prodati brod.

- Potaknut Vašim nedavnim nastupom na N1 TV, želio bih Vam priopćiti zgodnu štoriju o akcijama naše države kojima "usrećuju" naše a bogami i strane podanike.Ne pišem Vam ovo da biste objavili, ali vidim da ste ozbiljna i dobronamjerna novinarska ekipa kojoj je stalo do boljitka našeg mora i obale, pa možda "zavirite" i u ovu problematiku.Elem, ostarjeli sam i onemoćao nautičar, jedriličar i pasionirani regatijer sa preko 600  domaćih i međunarodnih regata "u nogama". Posljednjih 15-ak godina živim povučeno u Preku na otoku Ugljanu, pa sam tako stekao dobrog poznanika ako ne i prijatelja koji  je donedavno u mjesnoj marini držao jedrilicu. Englez ko Englez u 12 godina našeg poznanstva nije naučio ni riječ hrvatskog kao ni njegova gospođa.

Mnogo sam mu pomagao oko papirologije i odnosa s hrvatskim vlastima i "bezvlastima", a sve je to bilo dosta opterećeno i silnim promjenama u regulativi, zakonodavstvu i td. Te Hrvatska izvan EU, te Hrvatska u EU, te Brexit - sve je to utjecalo i na prijateljev boravak u Hrvatskoj.Nešto zbog godina, a nešto zbog svega toga, moj prijatelj je odlučio prodati jedrilicu što mu je zaćuđujuće brzo uspjelo u lipnju ove godine.

Zamolio sam ga samo da kod lučkog kapetana osigura da je sve provedeno kako treba, bez ikakvih repova, jer sam poučen lošim iskustvom znao da kojekakve naše vlasti još godinama šalju račune. Bilo mi do toga stalo jer sam godinama za njega plaćao neke pristojbe koje su sporazumno dolazile na moju adresu, da bi mi on kad bi došao sve uredno refundirao. I tako neki dan zove on mene na facetime sav jadan i uspaničen. Došlo mu je na englesku adresu pismo a u njemu nekakvo rješenje, dokument, što li na hrvatskom jeziku. Ne razumije ništa i nema blage o čemu se radi. Pošalje mi na whatsapp foto da mu pomognem odgonetnuti sadržaj. Površno pogledam (sitna slova, loša rezolucija, stari telefon) i kažem mu: nema druge, moram do kapetana pa da vidimo što on kaže. Ljetno doba, gužva, ganjam kapetana tri dana. Kad ka napokon uhvatim velim mu - samo sam se toga bojao - repova naših vlasti. On pogleda dokument i veli: Nemam ja ništa s tim , vidiš da je to od ministarstva financija, županija Zadarska, porezna uprava. Ne znam o čemu se tu radi, ali načuo sam nešto da šalju nekakva nebulozna rješenja bez ikakva kriterija. Morate njih kontaktirati.Odem doma, bolje proučim dokument, a ondje piše da gospođa mog prijatelja ima dvije jedrilice dužine od 10 do 12 metara i da mora platiti porez za 2024. godinu od 53x2 eura, dakle 106 ukupno. Inače, kamate, ovrha  - ma zamalo pred zid, znate kako to sve ide.

"Tko mu je kriv što ne zna hrvatski"

Nazovem prijatelja sve mu to ispričam, a on kaže: možda da platim da ih skinem s vrata. Ja kažem: non pasara. Ne plaćamo ništa. On kaže: ajde pokušaj ih dobiti na telefon. Ja velim: u svojem dugom i besmislenom životu još nikad nisam dobio birokraciju iz prve, pa niti iz druge. Najčešće nikad i nikako ili iz pete ili sedme.Ipak pokušam i iz šeste dobijem neimenovanog lika koji me odmah kad sam mu uspio ukratko iznijeti slučaj, napadne: pa vi uopće niste stranka u postupku, zašto bih ja uopće razgovarao s Vama.

JA: Ali gospodine, samo pokušavam pomoći prijatelju, koji ne zna hrvatski.

ON: Ko mu je kriv što ne zna. Neka uzme službenog prevoditelja.

JA: Ali rješenje je potpuno pogrešno - ni on ni njegova žena nikada nisu imali dva broda..

ON: Mora napisati prigovor.

JA: Kako pobogu tamo u Engleskoj.

I sve tako jedno petnaestak minuta, ali srećom, nije mi spustio slušalicu i kao da se sažalio. Zamislite sažalio se , a ne ispričao zbog vlastitih sranja u vlastitoj firmi. Na kraju mi je dao broj telefona stanovite službenice koja radi na tom porezu.I ja nju odmah iz prve dobijem - čudo neviđeno. Nakon kraćeg natezanja oko OIB-a (mojeg? ili Engleskinje? otkud meni njezin OIB?) ona pronađe rješenje i nimalo pokajnički veli: O da, pogreška. Treba platiti samo za jedan brod.I to bez obzira što je brod prodan i brisan iz Hrv registra.I pošaljite mi na mejl rješenje o brisanju i neka plati 53 eura..Meni s jedne strane lakne, a s druge tlak na 200.

"Tu sam shvatio da se radi o običnoj prijevari i otimačini"

Ipak da Vas pitam, o kakvom se to porezu radi? Do sada nije bilo nikakvog poreza osobito na plovila stara 21 godinu. Možda bih i ja trebao platiti porez, i ja imam barku, i opišem barku.O svakako, veli ona, dajte mi Vaš OIB. Ja pretrnem tako glasno da je i ona čula. Bolje da Vam sad odrapim porez, nego da se poslije neugodno iznenadite, veli.Ništa, kažem OIB i ona odmah nađe: A ne, veli, vi ne podliježete porezu jer ste prijavljeni na Preku, barka ima prešku registraciju i služi vam za osobne potrebe. E tu sam shvatio da se radi o običnoj prijevari i otimačini. I moj prijatelj ima barku za osobne potrebe, nikakav čarter ništa takva.  Dakle, jednostavno su ga ugurali u onu drugu rubriku i naplatili mu porez.

Ja bih rado dobio neko smisleno objašnjenje za ovakve postupke naših poreznjaka, ali svjestan sam da je to nemoguća misija. Ako biste Vi imali volje da se malo raspitate o ovome, bio bih Vam veoma zahvalan. Meni osobno kao penzioneru svaki euro igra, ali ovaj put manje mislim na novac a više na horde onih bespomoćnih stranaca koji bauljaju po bespućima naše birokracija potpuno bespomoćni.

Imam 77 godina i u životu sam promijenio sedam plovila (4 jedrilice) i čak ni u onom "nenaravnom" režimu (Šala mala) nisam nikad platio nikakav porez. U trideset godina Lijepe naše također nisam nikada morao platiti nikakav porez na plovilo.

Something seriously stinks here - poručuje ovaj nautičar s Preka.

D.G.