>
Ljeto je godišnje doba kada su nad našim područjima grmljavinske nestabilnosti relativno česte, osobito kada ljeto obilježavaju česti prodori vlažnog zraka, kao što je to slučaj u dosadašnjem tijeku ljeta.
Munja je oduvijek fascinirala i plašila čovjeka, zaokupljala je njegovu maštu. Čak ni danas ta pojava nije sasvim objašnjena i još uvijek znanstvenici pokušavaju shvatiti i objasniti neke pojave vezane za udar munje. U antičko doba munja i grmljavina su bili znaci božanskog djelovanja. Starim Grcima munja je bila jedno od Zeusovih oružja. Slično je bilo u kulturama i religijama većine starih naroda, a razna praznovjerja su se održala gotovo do današnjih dana. Sredinom 18. stoljeća Benjamin Franklin je dokazao da je munja električna pojava. Novija istraživanja munja idu u više pravaca. Jedan od njih je razvoj mreže uređaja za detekciju i registraciju munja, koja omogućava da se s jednog mjesta pregledno prati situacija na većem području. Drugi važan pravac istraživanja je pokušaj da se što bolje snime i matematički opišu pojave pri udaru munja, piše Dalmacija danas.
Pri izučavanju tih pojava koriste se umjetno izazvane munje. Pogledajmo što kaže službena terminologija opisana u DHMZ-ovoj tablici:
GRMLJAVINA – Vidi se munja i čuje grmljavina MUNJA,
SIJEVANJE – Vidi se iskra, ali ne čuje buka GROM – Zvuk i bljesak su istovremeni (udar je vrlo blizu)
GRMLJENJE – Čuje se buka, ali ne vidi iskra
KUGLASTA MUNJA – Užareni, električno nabijeni prostor plina, svijetli u mraku, može ući u kuću kroz zatvoreni prozor, ispariti kantu vode i slično.
Munja je dakle svjetlost koja nastaje električnim pražnjenjem u zraku, u oblacima ili između oblaka.
Zvuk koji tada čujemo, a nastaje zbog naglog širenja zračnog kanala kako bi struja prošla kroz njega, naziva se grmljenje.
Munju i grmljenje zajedno zovemo grmljavinom.
Grom je električno praženjenje na zemlji odnosno udar munje u zemlju ili predmet na zemlji.
Postoje brojne vrste munja, a vjerojatno su oku najspektakularnije “pozitivne munje”. Vjerojatno ste čuli za izraz “grom iz vedra neba”, a to nije ništa drugo nego pozitivna munja. Munja, naravno, nije doslovno nastala iz vedrog neba, nego je nastala u prilično udaljenom kumulonimbusu koji se “skriva” iza horizonta, pa netko zaista može imati dojam da se munja pojavila iz vedrog neba. Visokonaponske ili pozitivne munje obično nastaju u gornjem dijelu kumulonimbusa (nakovnju), putuju i do nekoliko kilometara vodoravno te zatim skreću do tla. One čine manje od 5% svih munja. Zbog puno većeg prijeđenog puta, te munje obično nose 6 do 10 puta više naboja, njihov je napon također znatno veći, a obično traju i oko 10 puta duže. Bljeskovi takvih munja stvaraju velike količine niskofrekventnih (ELF i VLF) radiovalova. Zbog svoje velike snage, visokonaponske munje su jako opasne, posebno za avione jer još uvijek ne postoji dovoljna zaštita za njih, pojašnjava Dalmacija danas.
Hvarski fotograf i lovac na oluje, Jakša Kuzmičić, u noći s nedjelje na ponedjeljak snimio je pozitivnu munju, a video savršeno pojašnjava kako nastaje “grom iz vedra neba”:
Osim ove kratke, ali edukativne snimke, Kuzmičić je snimio i atraktivan timelapse nevremena na otoku Hvaru.
© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev