Projektant sanacije grdosije iz Austro-ugarske:” U Pulski lukobran je ugrađeno kamena gotovo kao u Keopsovu piramidu!”

PULA – Pulskom lukobranu potrebna je hitna obnova, tu nema dileme, od Austro-Ugarske naovamo nije uopće održavan, no da bi Pulu zbog njegovog lošeg stanja mogao zadesiti potop zbog eventualnih visokih valova, odnosno velevala (tsunamija), kako je na sjednici Gradskog vijeća aludirao SDP-ovac Igor Belas, nije baš izgledan scenarij.

Smatra to stručnjak, građevinski inženjer Marko Martinčić. Doduše, pokazuje nam staru fotografiju Pule prije izgradnje lukobrana kada je more došlo sve do Portarate, no to je po njemu bio događaj “koji je moguć u vrlo velikim povratnim periodima”, odnosno laički rečeno – vrlo rijetko, piše Glas Istre.

Martinčić projektirao sanaciju lukobrana još 2004. godine

Riječ je o vrlo opširnom projektu koji je s inženjersko-projektantskog stanovišta bio sveobuhvatan i, kako kaže Martinčić, u skladu sa znanstvenim pristupom, tj. od istraživanja oblika i kompozicije lukobrana, geomehaničkih karakteristika podmorja, mehaničkih karakteristika ugrađenog materijala, vjetro-valnih analiza “vanjskog mora”, u kojem je samo analiza vjetrovne klime napravljena na 200-tinjak stranica, kao i opširna analiza stabiliteta kompozicije lukobrana. No, od tada projekt počiva kod Lučke uprave Pula, koja je prije 17 godina i naručila njegovu izradu od tvrtke Urbis 72, u kojoj je Martinčić tada radio, dok danas vodi vlastitu firmu KON-2K5.

U međuvremenu su bile pribavljene i sve potrebne stručne revizije Građevinskog fakulteta Zagreb te građevinska dozvola, ali radovi nikada nisu započeli. Problem je uvijek bio novac. Naime, sanacija je, prema projektu, trebala iznositi više od sedam milijuna eura, odnosno oko 11 milijuna s dodatnih 140 metara nikada izgrađenog dijela koji zapravo nije, kako mnogi misle, nedovršen, već je u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije služio za uplovljavanje i isplovljavanje manjih brodica, budući da je glavni ulaz, širok 450 metara, bio zatvoren baražom, svojevrsnom žičanom barikadom koja je štitila pulsku luku od ulaska neprijateljskih podmornica, budući da je u to vrijeme Pula bila ratna luka.

I Martinčić potvrđuje da je oduvijek bio problem s financiranjem sanacije. Ne želi nagađati koliko bi ona danas koštala, ali sigurno više od navedenih sedam, odnosno 11 milijuna eura. Naravno da tako skup projekt Grad i Županija ne mogu sami financirati, pa je zatražena pomoć države, koja dosad nije imala sluha. Nažalost. Jer riječ je o vrlo vrijednoj povijesnoj građevini koja i danas za Pulu ima i ogromnu praktičnu vrijednost. U vrijeme kad je građen pulski je lukobran bio jedan od najvećih graditeljskih pothvata na Sredozemlju. Sama činjenica da se nasip na koji je potom izgrađen zid i kruna lukobrana seže do 36 metara dubine dovoljno govori o kakvoj se građevinskoj grdosiji radi.

Martinčić si je dao truda i aproksimativno izračunao koliko je kamena bilo potrebno nasuti da bi se uopće napravio takav nasip.

– Milijun i 450 tisuća kubika kamena ugrađeno je samo u nasip lukobrana. Vjerojatno i više. Za usporedbu, Keopsova piramida ima dva milijuna i 600 tisuća kubika kamena. Tu je još i zid lukobrana koji ima 77,5 tisuća kubnih metara betona, blokova, koječega. Zbog te su izgradnje devastirani otoci Sv. Jerolim i Sv. Katarina te dio Muzila, s kojih se uzimao kamen za gradnju. Danas kad bismo ga nanovo gradili samo bi nasip koštao više od 50 milijuna eura, a zid više od deset milijuna eura. Drugim riječima, Austro-Ugarska Monarhija nam je s lukobranom u nasljedstvo ostavila oko 70 – 80 milijuna eura, kaže Martinčić.

Gdje je zapelo?

To bogatstvo je, međutim, godinama prepušteno propadanju. Nijedna vlast ga nije održavala, ni talijanska, ni jugoslavenska, ni hrvatska. Doduše, glava lukobrana, tamo gdje se nalazi svjetionik, prema svemu je sudeći, kako kaže Martinčić, izgrađena u vrijeme Jugoslavije. Ali to je sve što je ikada učinjeno na njemu. Priroda je u stotinjak godina napravila svoje, sama kruna lukobrana na mnogim je mjestima u potpunosti nestala zbog djelovanja valova. I ne samo kruna, na pojedinim je mjestima nagrižen i zid, odnosno dijelovi iznad razine mora. Naime, sam zid je visok desetak metara, a iznad vode se izdiže oko metar i pol od mirnog raza.

Projekt (glavni i izvedbeni) koji je izradio Martinčić i danas je aktualan, prema njemu bi se bez problema mogla izvesti sanacija. Pulski građevinski inženjer kaže da bi ga valjalo tek malo osvježiti, pogotovo u smislu usklađivanja s novim zakonskim regulativama i EU normama. Time sav trud uložen u projektiranje – a bilo ga je očito puno po svoj viđenoj dokumentaciji koju nam je podastro Martinčić – ne bi bio uzaludan. Nažalost, Martinčića svih ovih godina nitko nije kontaktirao. Tek sada su se pojavile neke naznake da bi lukobran ponovno mogao doći u fokus Grada, odnosno Lučke uprave Pula koja je nadležna za to područje. Da je projekt bio i jest spreman da ga se već sutra kandidira za EU fondove, svjedoči i činjenica da je sva potrebna dokumentacija prevedena na engleski. Martinčić ne zna gdje je zapelo, sjeća se tek da je i bivši gradonačelnik Boris Miletić 2016. pokušao ponovno ići prema državi, ali očito ni tada nije bilo interesa.

Upitno vezivanje kruzera

O ideji da se sanirani lukobran koristi i u gospodarske svrhe, odnosno da se, kako to predlažu inženjeri Livio Nefat i Ivan Skol, koristi za primjerice sidrenje megakruzera, Martinčić ima određenu zadršku tehničke naravi. Nema ništa protiv toga da se uz lukobran vezuju putnički brodovi, ali ističe da pritom valja uzeti u obzir širinu samog zida, koja bi sa sadašnjih sedam metara nakon sanacije narasla na osam, što i dalje, prema njegovim riječima, ne ostavlja puno prostora za nekakvu operativu bez adekvatnih dogradnji. Tu je i problem prelijevanja mora. Naime, kako pojašnjava Martinčić, kod vala od tri do četiri metra, preko zida se prelijeva između 1.100 i 1.300 litara vode u sekundi. “Kad sanacijom budemo digli zid na 3,2 metra iznad morske površine, onda ćemo tu količinu vode reducirati na 300 do 400 litara u sekundi. No i to je velika količina da bi se na njemu mogla odvijati gospodarska djelatnost”, upozorava.

Na pitanje što bi sanacija donijela, odnosno koliko dugo više ne bismo morali razmišljati o novoj obnovi lukobrana, Martinčić odgovara:

– Kad ga ojačamo, on će biti stabilan u narednih najmanje sto godina.

Bojan Žižović

PROČITAJTE JOŠ:

RASPAO SE STARI LUKOBRAN U PULI Ako se ne obnovi, gradu slijedi potapanje