Pruga koja je povezivala Poreč i Trst - Na današnji dan prije 122 godine u promet je puštena Parenzana

Uskotračna željeznička pruga koja je povezivala Trst s Porečom, popularno nazvana Parenzana, puštena je u promet 1. travnja 1902. godine. Izgrađena je kao poveznica Istre s Južnom željeznicom tj. unutrašnjošću Austro-Ugarske Monarhije, a omogućila je razvoj tada najizoliranijih i najsiromašnijih dijelova Istre.

Pruga je bila dugačka 123,1 kilometara, a između Trsta i Poreča povezivala je 33 istarska mjesta. Tako bi u današnje vrijeme prolazila teritorijem triju država – Italije, Slovenije i Hrvatske. Koridor pruge je do danas sačuvan, kao i velik broj pratećih željezničkih objekata, mostova, vijadukata i tunela. Dio trase stare pruge je preuređen za biciklističke i pješačke staze, prenosi IstraIN.

Krštenje trase imenom Parenzana dogodilo se slučajno kada je u tršćanskom časopisu državnih željeznica objavljena okružnica vezana za prvu dionicu pruge do Buja. Kako se htjelo naglasiti da će pruga stići i do Poreča na okružnici je stajalo Parenzaner, tako da se njeno ime zadržalo do danas u talijanskoj inačici Parenzana. Službeno ime pruge bilo je Ferrovia Trieste – Parenzo – Canfanaro – TPC.

Gradnja pruge započela je 1900. godine, a u početku je planirana kao pruga normalnog kolosjeka, ali je zbog nedostatka sredstava izgrađena kao uskotračna. Cijela trasa imala je 8 tunela, 11 mostova, šest vijadukata te brojne kolodvore, skladišta, stanica za snabdjevanje vodom, nasipa i usjeka.

Radilo se u dvije dionice: Trst – Buje, koja je puštena u promet navedenog datuma, i Buje – Poreč koja je profunkcionirala u prosincu 1902. godine. Trasa je dosta izmjenjena od prvobitnog plana jer su mnogi gradovi i mjesta željeli biti povezani prugom što im je i udovoljeno. Kolodvor u Bujama imao je 11 kolosjeka, a u Poreču samo pet, budući da nije planiran kao posljednji.

U početku koristile su se parne lokomotive tipa U, kasnije tipa P, a naposlijetku tipa P-Italiana. Postojali su putnički vagoni I., II. i III. razreda s 30 mjesta, teretni vagoni i vagoni za prtljagu. Bili su osvjetljeni petrolejskim svjetiljkama, nisu imali WC, no imali su balkone.

Parenzana je prometovala za dviju vlasti. Nakon pada Austro-Ugrske Monarhije potpala je pod talijansku Državnu željeznicu (FS). Zadnji vlak prugom prošao je 31. kolovoza 1935. godine jer nije više uspjela odoljevati konkurenciji bržih i jeftinijih cestovnih oblika prijevoza.

Zanimljiva je sudbina tračnica Parenzane. Mussolinijeve vlasti su skinule tračnice i otpremile ih brodom u svoju nedavno okupiranu koloniju Abesiniju (Etiopiju). Brod nikad nije došao do odredišta, jer je potonuo u Sredozemnom moru.

Izvor: Povijest.hr

I.N.