Prva pomorska bitka Domovinskog rata u kojoj su trajekt i dva remorkera pobijedili Jugoslavensku ratnu mornaricu

PLOČE – U oružanoj akciji “Zelena tabla – Male Bare” oslobođena je, prva u Hrvatskoj, vojarna bivše Jugoslavenske narodne armije, a u akvatoriju pločanske luke izvedena je prva pomorska bitka u Domovinskom ratu, u kojoj su posade plovne dizalice “Birina”, tegljača “Trudbenik” (danas “Altair”), "Kastor", te trajekta “Pelješčanka” nepovratno s tog područja protjerale ratno brodovlje jugomornarice.

S obzirom da je hrvatski narod bio goloruk u odnosu na tada treću silu po vojnoj snazi, JNA, najprije je trebalo oduzeti oružje kako bi se Hrvatska mogla braniti.

Tako je iz vojnog magazina u Pločama oduzeta velika količina naoružanja, streljiva i drugog materijala, neophodnog za postrojbe HV. Zapovjednik trajekta Slobodan Mićunović dobio je zadatak da sa stotinu pripadnika HV izvrši desant na skladište umjesto da isplove u redovnoj liniji za Trpanj.

Posada je podržala zapovjednika kad im je priopćio dobiveni zadatak. Razrađena je taktika.

Kako se vojnici JNA nisu odazvali pozivu na predaju pod okriljem mraka ( bez pomorskih svjetala ) uspjelo se pristati uz obalu. Tada je počelo pucanje sa svih strana. Vojnici iz rovova ispred vojarne, minolovci iz luke, topovnjače iz Neretljanskog kanala. Noć puna straha i hrabrosti, ali zadatak je izvršen.

Oružje iz Ploča branilo je Dalmaciju

Tijekom ove akcije zaplijenjena je golema količina streljiva, oružja i druge ratne opreme kojom se od jugo-srpske agresije branio Sinj, Zadar, Šibenik, Karlovac, Vukovar, Dubrovnik i drugi hrvatski gradovi.

Također u oružanoj akciji “Zelena tabla – Male Bare” oslobođena je, prva u Hrvatskoj, vojarna bivše JNA, a u akvatoriju pločanske luke izvedena je prva pomorska bitka u Domovinskom ratu, u kojoj su posade plovne dizalice “Birina”, tegljača “Trudbenik” i "Kastor” te trajekta “Pelješčanka” nepovratno s tog područja protjerale ratno brodovlje jugomornarice.

Sutradan je posada samoinicijativno skinula jugoslavensku zastavu sa jarbola i istakla hrvatski barjak.

Ciljevi akcije

Prema svjedočanstvima sudionika akcije, primarno je bilo ovladati skladištima oružja u Malim Barama. Vojni kompleks Bara obuhvaćao je 16 zidanih skladišta osiguranih žičanom ogradom. U skladištima je bila pohranjena golema količina naoružanja. Toliko velika da se nakon uspješno završene akcije oružje za obranu distribuiralo diljem države, a spriječen je i potencijalni prodor paravojnih postrojbi iz Hercegovine koji su prijetili presijecanjem teritorija RH u Dolini Neretve.

Zadatak je bio opkoliti objekt, otrovati pse i pozvati vojnike na predaju. U slučaju odbijanja — odmah napasti!

Komanda garnizona je smještena u luci, u solidnoj dvokatnici, a oko nje nekoliko pomoćnih zgrada. U njima stalno boravi oko 70 vojnika i oficira sa streljačkim naoružanjem. U garažama i na parkiralištu se nalazi 80 kamiona, više prikolica i cisterni, te razne vojne opreme i neutvrđena količina pješačkog naoružanja i streljiva. Objekt osiguravaju tri stražarska mjesta. U ovom slučaju je zadatak bio opkoliti i pozvati na predaju, a u slučaju odbijanja napasti.

U tom trenutku je u luci Portini bio usidren divizion od 6 minolovaca kojeg je opsluživalo i branilo 150 mornara i oficira s 9 topova 20 mm, te mitraljeskim gnijezdom na brijegu iznad sidrišta. Trebalo je blokirati izlaz luke, opkoliti objekte s kopna objekte, te pregovorima postići predaju minolovaca. U protivnom minolovce uništiti.

Akcija se trebala dogoditi dan ranije

Sudionik zbivanja tumači da je akcija trebala biti provedena dan ranije, u 19.15:

– Odluku je donio štab u nazočnosti P. Šimca, M. Raosa, G. Kovačevića, V. Barbira, B. Miloševića, I. Pavlovića, A. Eraka, B. Vuletića, P. Bezera, Z. Kaleba i Z. Puljića. Svi prisutni su prihvatili precizne zadatke i vrijeme u kojem ih moraju obaviti. Užurbanost i nervoza se nije mogla sakriti, naročito u manevru zauzimanja polaznih položaja. Budući da pripreme nisu ostale neprimijećene obavještajcima JNA, a pismeni nalog za napad iz Ministarstva nismo imali, neki se pokolebaše.

Tog kritičnog dana (13. rujna 1991.) gradonačelnik Metkovića I. Margeta izjavljuje Neretva će ostati oaza mira! Ne znam je li čitao izjavu Šešelja o branju mandarina u Neretvi, ali je odbio uključiti 120 Neretljana (pripadnika MUP-a i ZNG-a Metković) u akciju Zelena tabla – svjedoči o ovom događaju i pojašnjava zašto je napad odgođen.

Stigla zapovijed: “Izvršite!”

Međutim, neke već poduzete radnje nisu se dale zaustaviti: 13. rujna u 17 sati je presječen je vojni telefonski kabel Ploče—Korčula—Vis, a Mile Budiša sa svojom grupom intenzivira ometanje i prisluškivanje radio i telefonskih veza JNA.

U 18.30 dignut je pokretni most u Omišu, te ponovno spušten. U toj situaciji probija se radio šutnja i traži ministra Bebića. Dana 14. rujna u 8.30 stiže zapovijed: Danas, bez obzira na sve, plan izvršite!

Konačno, u 14.30 od ministra unutarnjih poslova Ivana Vekića, stiže pismeno odobrenje: “Zelena tabla — danas! Kad se proslijedila zapovijed: Sve po istom planu. Početak u 19.15 sati!”

U međuvremenu, uočivši užurbanost hrvatskih snaga, JNA je tijekom noći između 13. i 14. 9. izvela dodatna miniranja i ojačala straže, a nije bilo vremena registrirati sve promjene. To će rezultirati izmjenom nekih planova i improvizacijama, te na koncu umanjiti ukupan rezultat akcije.

Tijek akcije

18.30 sati: Blokirana je Jadranska magistrala od Makarske do Rogotina, a sve sporedne ceste su pod kontrolom MUP-a.

18.35 sati: Domovi zdravlja i sve ambulante od Metkovića do Ploča i Vrgorca su stavljene u stanje pune pripravnosti.

18.45 sati: Prekidaju se sve telefonske veze, te se počinjem prisluškivati i ometati radioveze JNA.

18.50 sati: Natežu se čelične sajle između rta Višnjice i mula, te blokira izlaz i ulaz u luku Ploče.

19.05 sati: Prekida se opskrba električnom energijom čitave regije donje Neretve.

19.15 sati: Kamion s hrvatskim vojnicima zaustavlja se pred ulazom u Male Bare. Grupa ZNG-a prevrće veliki jež koji štiti ulaz. Pregovori su potrajali 7 minuta, a onda trojica podoficira i 16 vojnika odlažu oružje i bez ispaljenog metka predaju objekt. Ovim je završena tek polovina posla. Sad nastupa ukrcaj oružja i vojne opreme na kamione, koji su po dogovoru pristizali. U ovaj posao se uključuju svi vojnici koji su se zatekli u Barama, ali se zbog suženog manevarskog prostora ukrcaj i odvoz odvijao sporo. Iz luke se čula rafalna i topovska paljba, što je govorilo da posao s komandom garnizona i ratnom lukom ne teče glatko.

22.00 sata: Ploče nadlijeću zrakoplovi dajući na znanje da je komanda garnizona probila informativnu blokadu. U drugom su naletu zrakoplovi bacili svjetleće bombe na zamračene Ploče. Čitava luka, grad i vojni objekti i kamioni na ukrcaju postadoše vidljivi kao usred podneva. Ostavši bez zaštite mraka, očekujući raketni udar, dijelom ljudstva ovlada panika. Razbježali su se.

Pokušaj prebacivanja rezervnih snaga i intenziviranja ukrcaja tek je djelomično uspio. Nije se moglo dohvatiti sve, budući su walkie-talkie uređaji, koji su se koristili čitav dan, jedan po jedan otkazivali. Do 23.00 sata se ipak izvuklo 31 kamion oružja, streljiva i opreme.

U raketiranju teško ranjen pa preminuo vozač autobusa

U 23.10 sata počelo je raketiranje luke, Malih Bara, ceste Baćina-Ploče i zatečenih vozila. Već u prvom naletu teško je ranjen Ante Vrdoljak iz Sinja, vozač Jadrantransa. (Napomenuti je da su u akciji Zelena tabla najveći dio tereta preuzeli vozači i kamioni Jadrantransa, koje je odlično organizirao i vodio Marko Luetić). Odmah je preuzet od sanitetske ekipe i upućen u KBC Split.

Sad nastaje trka s vremenom. Kola Hitne pomoći unatoč kontrolama i brojnim krivinama udaljenost od Ploča do Omiša prelaze za jedan sat i staju. Most na Cetini je dignut. Psovke i škripa. Automobil okreće put Vrulje i Gata. Ante krvari, gubi svijest i posljednju bitku za život.

U međuvremenu naleti se ponavljaju svakih 30 do 40 minuta i nastavljaju do zore. U trenucima raketiranja skakalo se u obližnje škrape i ljubilo kamen, dok su preko letjeli komadi betona, kamenja i drvlja. Gorjela su vrata, prozori, grmlje, trava. U intervalima između napada, opaljene kose i iskidane odjeće drhtavim rukama se grabilo puške, mine, športska krila, bilo što i ponovno skakalo u škrape. U ovoj gimnastici života, pakla i smrti, vikom i psovkama se hrabrilo sebe i izdržalo se do 4 sata. Izvučeno je još 15 kamiona razne vojne opreme i zatim se napustio pakao Malih Bara.

Dvoje građana poginulo u sutrašnjem bombardiranju zrakoplova JNA

I sutradan, 15. rujna jugoslavenska avijacija je nastavila bombardirati skladišta i uništavati vojnu opremu kako ne bi došla u hrvatske ruke. Izlažući se smrtnoj opasnosti, neorganizirani su pojedinci upadali u skladišta i raznosili materijal, čije putove kasnije nije bilo moguće kontrolirati.

Tada su i dvojica građana poginula, a izvučen je iz uskog škripa i jedan polumrtav zastavnik JNA. Pošto se pribrao od šoka, ispričao je kako je u onoj rupi proveo 17 sati, doživo 80 udara bombi raketa, zatim se onesvijestio.

Zahvaljujući sretnim okolnostima ili dobrim zaklonima, svih 16 vojnika JNA je preživjelo raketiranje. Tako poderanee odjeće, opaljenih lica, kose i obrva prebačeni su u hotel Narona u Metković. Poslije liječničkog pregleda i oporavka, preodjeveni u građanaska odijela krenuli su svojim kućama.

Svjedok koji je cijelu ovu priču zabilježio procjenjuje se da je iz Bara izvučeno: 4800 pušaka, 20 PA topova, 190 PM, veće količine zolja, 500 pištolja, tisuće trombolona, ručnih bombi, mina, raznog streljiva. Sveukupno, više od 300 tona raznog ratnog materijala.

Iako rezultati u ostalim vojnim objektima nisu bili spektakularni, akcija Zelena tabla je poslije dva dana naknadnih pregovora dovela do predaje svih vojnih objekata hrvatskim vlastima u kojima je poslije evakuacije JNA ostalo 120 kamiona i drugih vozila, 84 topa 20 i 40 m/m te mnoštvo razne vojne opreme i streljiva.

D.G.