RAČIŠĆE Mjesto staro 350 godina i pravi mali raj

Foto: Google Maps / Screenshot

RAČIŠĆE - Ne kaže se slučajno da je Korčula biser mora, a za to su zaslužne prekrasne uvale i naselja uz obalu. Upravo je takvo i Račišće, mjesto staro 350 godina. Udaljeno od grada samo 10-ak kilometara, pravi je mali raj.

Smješteni na sjevernoj strani otoka Korčule, naselje Račišće i istoimena uvala po mnogočemu su posebni. Kamene kuće, stare crkve, miris borova i mora.

A povezanost Račišća s morem neraskidiva je u svakom pogledu. Nebeski mu je zaštitnik sveti Nikola jer to je mjesto pomoraca. I to s dobrim razlogom.

- Meni je to u krvi. Više je mora u meni nego prave krvi. Mi ovdje naučimo prije plivat pa onda hodat. Naši su stari preci živjeli od mora, mi smo tako nastavili kao što su i oni. Mislim da ne postoji kuća u kojoj nema pomorca - rekao je za HRT Berislav Silić, predsjednik Mjesnog odbora Račišće.

- Djed je imao četiri sina i oni su svi pomorci, uključujući i moga oca. Brat i ja smo pomorci. Svi sinovi od mojih stričeva su pomorci. Gdje god se okrenete, sve su pomorci. Ja imam dva sina i oni su pomorci. To je Račišće - ističe Frano Gugić, pomorac iz Račišća.

Nakon duge plovidbe tuđim morima, Frano i njegov brat vratili su se kući i kupili dva drvena broda za turizam. Sada Račišku valu krase guleti i loger Elena - na koji je Frano posebno ponosan.

- Stvorila se prilika da nabavim jedan brod koji je građen u Korčuli prije puno puno godina i da ga pokušam vratiti opet na Korčulu. Evo u tome sam nekako uspio, tako da sad imamo brod u vlasništvu koji je star 135 godina i građen u Korčuli, što je ustvari hrvatska pomorska baština. Elena je od teretnog broda postala turistički brod. Ima malo veći kapacitet, ali radi kružna putovanja, sedmodnevne ture uglavnom - rekao je Frano.

No nije Račišće samo more. Rafo Silić dobra je duša mjesta, znaju ga svi na otoku. Školu, kaže, nikada nije volio pa je vrlo mlad počeo raditi, i to prvi put u pekarnici sa samo 15 godina. Iako ima posao u tvrtki, njegova je prva i prava ljubav - njegova farma.

Naučio je Rafo odavno da je u radu spas, no, kaže, ako ne voliš što radiš, tu blagoslova nema. Vremena ima i za poljoprivredu, pa uz ostalo proizvodi i vino.

- Imam masline i loze i bavim se ljeti s poljoprivredom. Sadimo pomidore, kukumare, tikve, fažolu, blitvu, sve što treba za domaćinstvo - kaže Rafo.

Nekad je imao mnogo više blaga. Sada, zbog bolesti, drži samo koze, kokoši i jednog junca. Čeka ga teška operacija koljena, pa će ga na farmi zamijeniti sestra, no Rafo je optimističan. Njegova će farma, nada se, uskoro opet biti puna.