>
Nakon što je Morski HR prenio službene rezultate Hrvatskog veterinarskog instituta o uzrociuma stradavanja 12 strogo zaštićenih glavatih želvi u akvatoriju Dugog otoka, a čija su tijela pronađena na plaži Sakarun, oglasili su se i ribari.
Ljuti su na medije jer prenose informacije stručnjaka, a bez da se pita njih. Podsjetimo, zaključak nakon obdukcije pet kornjača od strane forenzičkog tima Hrvatskog veterinarskog instituta u Zagrebu je da su utvrđene patološke promjene koje upućuju na utapanje najvjerojatnije uslijed zapletanja u ribarske mreže (koće). Pri tome procjenjuju da se pridnenim koćama u Jadranskom moru svake godine ulovi preko 5 000 morskih kornjača.
Ribari tvrde da to nipošto nije istina, pa nam kažu da se ulovi daleko manje kornjača.
- Ova generacija ribara trudi se toliko da je populacija dupina narasla za nekoliko puta u zadnjih dvadeset godina, kupe iz mora smeće i otpad, a zauzvrat su predmetom pljuvanja i iživljavanja rulje i medija. Ta ista znanost mudro šuti i ne diže glas o utjecaju turizma i marikulrure na ekosustav - smatra Petar Baranović, dugogodišnji suradnik Morskog HR, kojem nije sjelo da Morski prenosi službena izvješća patologa, bez da se o tome pita ribare.
Tvrdi i sam da je u 35 godina ribarenja u koći ulovio možda dvije kornjače koje je pustio natrag u more, te kako kaže "sve su vraćene i normalno otplivale natrag".
S njim se slaže i Darko Kunac, ribar iz Podgore koji godinama ribari na području južnog Jadrana. Kaže on ih je u Mljetskom kanalu slučajnim ulovom, ulovio desetak, no zamjera znanstvenicima što ih nisu educirali, pa je uzvratio educirajući njih:
- Kornjača se ne može zaplesti u koću. Nju može uhvatiti koća, ali se ne može zaplesti. Može se zaplesti u mreže stajaćice i to zna svatko, tko se iti malo razumije u ribarstvo. Ribari, kao ja koji sam koćar 34 godine, prvi put čujem da nije isto pustiti kornjaču nakon ulova ljeti ili zimi. Nitko od nas nije znao da će ona, ako se zimi pusti odmah u more, uginuti!
- Nekad su se one zaplitale u pletene mreže, pa su se čak i ubijale, jednako kao i dupini. Ali to se već dugo ne radi. Nakon što se ulovi, čak joj i oklop očistimo od priljepaka i znanstvenika. Ja toj znanosti zamjeram što nas onda ne educiraju, ako je problem u nama. Ribari sve rade da očuvaju Jadran od kojeg žive, ali trebamo surađivati. Je li problem kontaktirati Ceh ribara, Koordinacija koćara, razne udruge pri HOK-u ili cehu ribara koja imamo? Je li problem tiskati neku brošuru ili pisani naputak nama, ako uhvatimo glavatu želvu u zimskom razdoblju, kako postupiti s njom - pita se Kunac.
Inače, ovakve brošure za koju ribari kažu da je nisu vidjeli, već postoje. Evo jedne:
Jedan od ribara iz Umaga, pak, slaže se sa znanstvenicima i potvrđuje da se radi mahom o neznanju i nemaru:
- Tako mi je žao, meni su srećom sveu koći i ramponu bile neozlijeđene i spašene. Nemar je dosta tu u pitanju, ja sam se ljutio na neke mornare i kapetane jer ih nisu zbrinuli bar malo na brodu pa je vratili, već je bilo "samo šutaj kornjače natrag u more", a tako je jednostavno - napominje nam ovaj ribar.
Podsjetimo, Patolozi Hrvatskog veterinarski instituta dr. sc. Željko Mihaljević i Šimun Naletilić, univ.mag.med. vet. su jučer u okviru Protokola za dojavu i djelovanje u slučaju pronalaska uginulih, bolesnih ili ozlijeđenih strogo zaštićenih morskih životinja (morski sisavci, morske kornjače i hrskavične ribe) Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Zavoda za zaštitu okoliša i prirode, napravili obdukciju 7 glavatih želvi (Caretta caretta ) sa plaže Sakarun na Dugom otoku.
Nakon zaključka upozorili su i ribare da nije isto pustiti uhvaćene kornjače ljeti i zimi.
Glavate želve provode zimske mjesece u stanju usporenog metabolizma (hibernacijI) na dnu. Tijekom tog razdoblja rijetko izranjaju na površinu kako bi udahnule zrak. Kornjače koje u ovakvom stanju završe u koći vrlo su usporene i ostavljaju dojam da nisu žive. Vraćanje takvih jedinki natrag u more može dovesti do njihovog utapanja.
Ribari bi ih trebali zadržati na palubi neko vrijeme, idealno u položaju gdje su leđa nešto više od glave što olakšava izbacivanje vode iz pluća te ih pustiti natrag u more nakon što se ponovno aktiviraju, poručili su.
Zaključno, čini se da je u ovom slučaju, kao i puno puta do sad, izostala međusobna komunikacija. Tako institucije svale krivnju na ribare, a ribari se brane da ih nitko ne educira. Da bi se spriječile buduće tragedije, možda doista ne bi bilo loše samo više - razgovarati...
Jurica Gašpar
PROČITAJTE JOŠ:
© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev