Ruševine Pompeja pokazuju da su Rimljani izumili recikliranje

Rimljani su bili stručni inženjeri, daleko ispred ostalog svijeta po pitanju podnog grijanja, vodovoda i uporabe betona kao građevinskog materijala. Sada se pokazalo da su Rimljani bili i majstori u recikliranju svog otpada…

Na neki način, drevni rimski grad Pompeji oponašao je moderan grad – isprva se nalazio unutar velikih gradskih zidina, a kako je urbano područje raslo i napredovalo, proširio se na sela stvarajući predgrađa. No, u drugu ruku, bio je potpuna suprotnost jer su se Pompejci odnosili prema svom otpadu potpuno drugačije od nas.

Arheolozi kažu da je važno zapamtiti da sva društva – prošla ili sadašnja – nemaju isti stav prema čistoći ili sanitarnim uvjetima. Što čini smeće, te kako i gdje ga držati, odlučuju članovi zajednice. Razmislite o tome: otpad je fleksibilan pojam, pa čak je i u moderno doba nekoć bilo prihvatljivo ostavljati smeće iza sebe. Mnogi pušači i dalje misle da je u redu baciti opuške kroz prozor automobila, prenosi Green.hr.

Razumijevanje kako različite kulture vide smrt i smeće ključno je za njihovo bolje shvaćanje. U Pompejima su grobovi postavljeni u prometnim dijelovima grada (da bi se odavala veća i češća čast mrtvima), a jame za odlaganje držane su u istim prostorima kao i skladišta vode. Također su različito sortirali svoju reciklažu. Umjesto da ga spakiraju i pošalju u neku daleku državu, kako to čine neke zemlje danas, novi dokazi pokazuju da su Pompejci reciklirali kod kuće. Arheolozi su to shvatili ispitivanjem gomila detritusa i tipova tla koje sadrži. Ljudski izmet ili otpad hrane iz kućanstva stvaralo bi organsko tlo u jami, a ulično smeće nakupljalo bi se uz zidove i miješalo se s pjeskovitom zemljom tog područja, degradirajući se u slično tlo, a ne u ono tamnije i organski bogatije.

– Razlika u tlu omogućuje nam da vidimo je li smeće nastalo na mjestu gdje je pronađeno ili je sakupljeno s drugog mjesta kako bi se ponovno upotrijebilo i recikliralo – Allison Emmerson, arheologinja sa Sveučilišta Tulane koja je bila dio tima koji je vodio kopanje, rekla je za The Guardian. Dok su istraživači promatrali hrpe visoke dva metra, gurnute uz gradske zidine, pronašli su materijale poput žbuke i slomljenih keramičkih komada. U početku se smatralo da su ove gomile dio nereda koji je nastao kada je potres pogodio grad 17 godina prije erupcije Vezuva, no vjerojatnije je da je riječ o dokazu recikliranja, tvrdi Emmerson, budući da su arheolozi otkrili da se ista vrsta materijala koristila kao građevinski materijal drugdje u gradu i u prigradskim područjima.

Arheolozi su već znali da će unutarnji zidovi Pompejskih zgrada sadržavati komade slomljenih pločica, komade rabljene žbuke i komade keramike za kućanstvo, koji su zatim prekriveni gornjim slojem nove žbuke. Sada je bilo očito odakle potječe taj unutarnji zidni materijal – pažljivo razvrstane “kante za recikliranje” naslonjene na drevne gradske zidine. Arheolozi kažu da njihovo pozicioniranje ima smisla. One su bile mjesto za odlaganje materijala nakon rušenja ili preuređenja kuća, te mjesto gdje su graditelji tada mogli pokupiti materijal za ponovnu uporabu.

– Hrpe izvan zidova zapravo nisu bile odbačeni materijal. Ono se izvan zidova prikupljalo i sortiralo kako bi se ponovno koristilo unutar zidova – rekla je Emmerson.

Na taj način Pompejci nisu samo reciklirali, nego su reciklirali lokalno – s građevinskim i otpadnim materijalima koji su uklonjeni iz jednog dijela grada, a nekada su se koristili u drugom. S obzirom na to da građevinski otpad čini najmanje trećinu, a možda čak i 40%, odlagališta otpada, ovo je lekcija koju bi moderna društva mogla izvući od drevnih naroda. Emmerson objašnjava zašto:

– Zemlje koje najučinkovitije upravljaju svojim otpadom primijenile su verziju drevnog modela, dajući prednost komodifikaciji, a ne jednostavnom uklanjanju.

D.G.

PROČITAJTE JOŠ:

Netaknuta zalogajnica stara 2000 godina: “U posudama otkriveni i ostaci hrane!”