>
Bura je još uvijek bila bezobrazno jaka. Od "pošte" nas dijeli 14 NM iliti nekih 2 sata tresuckanja po nervoznom moru u smjeru sjeverozapada, prema otoku Molatu. Cilj - što više, što većih liganja!
U 2023. godini pomorske aplikacije zaista pružaju detaljnu prognostičku sliku iz sata u sat, pa vas malo što (ako pratite) može iznenaditi. Moj otac svoje pomorske prognoze posebno voli i svako ga malo vidim kako tipka i odvaguje ima li smisla krenuti prema Molatu. Inače ne bi toliko cjepidlačio, no ja sam s njim na brodu, a on me bez obzira na mojih 190 cm i 88 kg vjerojatno i dalje povremeno vidi u pelenama. Tu nema pomoći.
Bura je možda i imala svoje planove, ali ni naši nisu za baciti. Isploviti ćemo oko 13 sati, na "pošti" smo oko 15 i imamo dobrih sat vremena "skosanja" u sumrak! Nakon toga ćemo se nekoliko sati ljuljati na valovima nošenima sjevernim vjetrom, a oko 20 sati bura "ide na spavanje". Očekuje nas mirna zimska noć i dobro uvježbani ples beskrajne divljine dalekog tamnog neba s plavkastim sjajem tisuću treperećih zvijezda točno iznad i jednim zelenim svjetlom točno ispod nas. Radi se, naravno, o podvodnom svjetlu za lignjolov koje prema Zakonu o morskom ribarstvu smijete koristiti samo od 1. listopada do 31.prosinca, mora biti zelene ili plave boje i ne jače od 100 w. Da nebi bilo...
Osim ovim genijalnim planom, opremili smo se štapovima, tunjama, varalicama, peškafondima i skosavicama, ali i s par sendviča, bocom domaćeg crnog vina i nekoliko hladnih piva kao dodatnom opremom.
Treba ipak znati da granica alkohola za voditelja brodice također iznosi 0,5 promila, pa ako mislite da lignja voli kad lagano teturate dok skosate pazite da ne "poberete" kaznu u visini do 2000 eura. Ili da ne ozlijedite sebe i nekog drugog. Gruba statistika kaže da je oko 70% pomorskih nesreća uzrokovano alkoholom i s tim se nije za igrati.
A nije se za igrati, saznao sam negdje na pola puta do molatskog "braka", ni s roditeljima koji vas rijetko viđaju pa iz najbolje namjere žele na brzinu saznati sve o vašim životnim, poslovnim i ljubavnim planovima. Skok s krme sam u jednom trenutku zato ozbiljno razmatrao kao rješenje ove zapetljane obiteljske situacije!
Ipak nisam skočio (iako bi netko od čitatelja možda volio da jesam), pivo mi se prolilo pod naletom mora, no lignjolov se nastavio, a o njemu nastavljamo i mi.
Pa evo nekoliko lignjolovnih pitanja i odgovora.
Kada ići u lov na lignje?
Sezona liganja kreće već od druge polovice kolovoza, iako je "u narodu" uvriježeno razdoblje od listopada pa do kasne zime. Od rujna do studenog liganja obično ima najviše, a što idemo dalje u zimu možda ih je zaista nešto manje, ali zato možete naići na puno veće primjerke.
Većina iskusnih ribara s lignjolovom voli krenuti otprilike jedan sat prije zalaska sunca. Strastveni zadarski ribolovci i česti lignjolovni partneri mog oca, Nikola i Božo potvrdili su kako je za hladnijih dana, pogotovo za oblačnog vremena, taj "zlatni" period od sat, sat i pol prije zalaska sunca zaista idealan. S obzirom na ovakve ulove moramo im vjerovati!
Dobra je vijest kako sa zalaskom sunca ne morate doma! Naprotiv, lignja je noćna životinja i lovac koji je neprestalno u pokretu i potrazi za hranom. Noć je stoga odlično doba za lov. Dobar komad možete "pogoditi" i u ranu zoru kada se lignje vraćaju u svoja skrovišta. Još jedno pravilo kaže kako su i sumrak i noć i zora puno bolji za lov ako mjesečina nije prejaka jer zna ometati aktivnost liganja. Lignje vole polutamu stoga ako želite dobar ulov, dobro im se i prilagoditi.
Na ulov koji (ne)ćete ostvariti utječu i vjetar te strujanja mora. Većina se stručnjaka slaže kako je tramontana najgori vjetar kad je lov na lignje u pitanju i šanse za dobar ulov po ovom su vjetru iznimno male.
Općenito vrijedi pravilo da je korenat, ili kurenat, odličan za ulov. Pogotovo ako niste na sidru već se pustite po njemu. Kad ima korenta i riba je u pokretu, a s njom i lignja koja je naš krajnji cilj! No, ničeg previše nije dobro pa ni korenat ipak ne smije biti prejak jer tada i lov postaje gotovo nemoguć.
Otac kaže kako lignja najbolje "radi" za promjene vremena. Njemu je, kaže, najdraže kada okreće na jugo, ali jako puno lignjolovaca također tvrdi kako se lignja puno bolje lovi kada pušu vjetrovi iz sjevernog kvadranta - bura i grego levanat. Koliko ribara toliko i mišljenja, no kako god bilo, promjena vremena je očito povoljna za lov.
Za kraj valja zapamtiti kako lignje ipak najviše vole bonacu i mekano more te će se u ovim uvjetima većinom ipak loviti bolje nego po bilo kakvom vjetru.
Koju boju varalice koristiti?
Lignje, kao ni ostali glavonožci, ne razlikuju boje. Bez obzira na to, boja varalice može značiti veliku razliku kad je ulov u pitanju. Pa zašto je onda tome tako? Zbog toga što lignje (i ostatak glavonožaca) posjeduju izvrsnu sposobnost uočavanja kontrasta. Stoga je jako dobro kada se varalice razlikuju od okoliša i jedna od druge te kada na sebi imaju izražene oči, mrlje i uočljive pruge. Pravilo kontrasta znači i kako bismo za dobar ulov pri svjetlijim uvjetima trebali imati tamniji mamac dok pri tamnijim uvjetima trebamo raditi na svjetliji mamac.
Tradicionalno se lovi na dvije varalice. Donja se naziva peškafondo, zbog olova je teža i od dna se podiže jedan paš (1,5 metara) jer lignja zapravo nikada nije na samom dnu. Gornja se naziva skosavica, lagana je i ide bez olova. Varalice su obično crveno-bijele, bijele, plave i zelene boje. Za tamnijih uvjeta (sumrak i noć) obično bolje rade crvenkaste, narančaste, crveno-bijele i bijele jer su jednostavno uočljivije. U svjetlijim uvjetima vrijedi obrnuto pravilo i boljima se pokazuju varalice zelenkastih i plavkastih nijansi.
Totalni "maheri" lova na lignje paze čak i na vrstu ribe kojom se lignje hrane u vrijeme lova i tome prilagođuju boju varalice, piše marjan.hr. Crvene i plave varalice koriste u bistrom moru, danju i noću, ako u području lova prevladavaju arbuni, škrpine, trlje i mali zubatci. Zelene koriste u istim uvjetima, a osobito noću s mjesečinom, te u zoni gdje je najviše ribe poput srdele i skuše. Bijele, crveno- bijele te bijelo-ljubičaste smatraju univerzalnim, a osobito ih učinkovitima drže na staništima arbuna, trlje, ovčice i glavoča.
Za kraj možemo zaključiti kako je osnova za svakog početnika ipak crveno-bijela varalica koja je u najvećem broju slučajeva najuočljivija i najčešće se koristi!
Ako slasne lignje odlučite loviti s obale obično ćete to učiniti s mjesta koje je dovoljno osvjetljeno. Obalni lignjolovci i poznavatelji ovakvog tipa lova često preporučuju tzv. eging tehniku. Ona se od klasičnog obalnog skosanja razlikuje u tome što skosavicu nakon postizanja željene dubine povlačimo tako što istodobno skosamo i navlačimo strunu. Nakon toga ide mala pauza od desetak sekundi i kad skosavica ponovno dođe na lovnu dubinu ponavljamo isti potez dok se ne dogodi jedan od ova dva ishoda - ili ulovimo lignju ili skosavicu korak po korak dovučemo skroz do obale.
Što se lova s broda tiče možemo se pustiti po laganom korentu ili u slučaju jačeg vjetra sidriti.
Bura kod Molata prisilila nas je na sidrenje. I u više nam navrata prolila osvježavajuće napitke dok je na malom brodskom radiju urednik glazbene emisije puštao sve moguće pjesme Beatlesa povodom obljetnice smrti Johna Lennona. Nisam siguran u to koliko lignje vole Beatlese, ali je moj otac siguran da postoji razlika u dubinama na kojima se lignja s broda lovi ovisno o dobu godine u kojem lovimo.
- Ako lovimo u mjesecima koji su još donekle topli, govorimo o kolovozu, rujnu, pa čak i dijelu listopada, držimo se većih dubina od nekih 25-30 metara. No, kako postaje hladnije i riba (osobito plava) prilazi obali, lignje se ovdje izvrsno love i na manjim dubinama od 10-20 metara. Osobito u sumrak i po noći. Ako ste na sidru i nema mjeseca najbolje se lovi na peškafondo, ali kad mjeseca ima iskustvo nam je pokazalo kako je veće lignje najbolje loviti na još manjim dubinama i to na panulu, ili kako neki kažu na rapalu ili još lokalnije - na plivuću. Skosavice u tom slučaju vučemo brzinom od 2-3 NM, strunu pustimo na 20-30 metara te lovimo na dubinama od 3-10 metara. Što se boje skosavice tiče ovdje su nam se dobrima pokazale crvena, zelena, zeleno-bijela i plava - podijelio je svoja iskustva Vladimir Tokić, amaterski ribolovac iz Zadra.
U zadnje je vrijeme kod nas u lignjolovu sve popularnija i tradicionalna japanska tehnika koju u zemlji izlazećeg sunca koriste za lov na tune - TATAKI. Tataki je tijekom našeg molatskog pothvata junački odradio svoj dio posla kada nikom drugome i nije nešto posebno išlo od ruke. Ovdje se radi o 3 male silikonske skosavice na štapu koje "plivaju" vodoravno i prilikom umjerenog vjetra fantastično oponašaju ribu na koju lignja sa zadovoljstvom skače.
S nekih 40-ak komada u masnoj zelenoj kanti prekrivenoj ledom, pjevajući s Elvisom koji je nasred crne pučine ispadao iz malog brodskog radija, otac je zaključio nekoliko mudrih stvari:
- da pravi ribolovac ne smije plakati za opremom i da ako nije izgubio 10 peškafonda nije ni "bia na moru" (uzgred rečeno cijene im se kreću od 7-12 eura)
- da svaka čast štapu, ali pumpanje, borbu i gušt lova na lignje s njim nikad ne osjetiš kao kad skosaš s običnom tunjom
- da je cijena kila liganja nekad bila 120 kn za kilo, a sad ne možeš naći kilo ispod 25 eura
- da Hajduk živi vječno i da bi mogli lagano doma
Dok smo klizili natrag prema Zadru čvrstih pogleda i mokrih čarapa s našim molatskim "brakom" iza leđa, otac me blago pogledao i rekao - "Ajde ti leći doli u kabinu, ja ću ovo odvoziti". Ja sam se naravno pravio da mi se uopće ne spava i uzvratio - "Ma, ne treba, mogu ja".
Negdje u polutami ponovno sam mu uhvatio pogled i opet je ponovio - "Ma ajde leći, stavija san ti deku doli".
Dok sam se u glomaznim ribarskim čizmama uvlačio pod tu deku kroz slani sam brodski prozor u istoj polutami sreo onu zadnju zvijezdu na nebu koja je s nama ostala budna i skupa smo zaspali.
Josip Tokić
PROČITAJTE JOŠ:
© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev