>
Nakon sezone liganja, vrijeme je za sipe! Iako će mnogi reći da ova sezona baš i nije bila nešto, ako govorimo o lignjama. Nismo se baš proslavili s ulovima. Osobito s obale. Ipak, početkom proljeća, svima je na pameti crni rižoto i počinjemo prizivati onu staru izreku: “U po’ marča, sipa i komarča!” Ajd’, bar nešto…
Iako ih lovimo tijekom cijele godine, sipe su proljetna lovina. Tijekom ožujka i travnja masovnije se približavaju obali, pa je tad i lov na njih najuspješniji. U preostalom dijelu godine uglavnom su slučajni ulov, dok lovimo lignje, piše portal RiboLov.
Pronalazimo ih i na kamenitom dnu, naročito uz samu obalu, ali sipe preferiraju pješčano-muljevita dna. Znaju se ukopati u pijesak i vrebati u zasjedi na neoprezne žrtve koje se nađu u dometu njenih munjevitih krakova koje izbacuje velikom brzinom.
Sipi je za mrijest potrebna temperatura od 14 do 16 stupnjeva. Tada se okuplja u jata i masovnije prilazi obali. Sipe vole ulaziti u plitke pješčane uvale, u kojima dubina često i ne prelazi 10 metara. Ne smetaju joj niti izvori slatke vode ili ušća. Dan često provode zakopane u pijesku i vrebaju plijen. Zato je i najbolje vrijeme za lov ujutro i predvečer, po mogućnosti za lijepa dana uz slabiji vjetar. Ili bez njega. Osvijetljene lučice i uvale omogućuju lov i cijele noći. Ipak, početak i kraj dana pokazali su se najboljim izborom.
Sipe mogu mijenjati boju ovisno o okolišu u kojem se nalaze. To rade zahvaljujući milijunima pigmentnih stanica – kromatofora. Kromatofori su vezani za mišiće u koži (plaštu). Kad se ti mišići savijaju, pigment se ispušta u vanjski sloj plašta sipe i može kontrolirati boju tijela, čak i uzorak na plaštu. Ove promjene u obojenosti mužjaci koriste prilikom mrijesta i za nadmetanje s ostalim mužjacima.
Sipe su aktivni grabežljivci koji se hrane drugim mekušcima, ribom i rakovima. Zabilježeni su i slučajevi kanibalizma. Imaju snažan kljun kojim mogu drobiti i razne školjke
Kratkog su životnog vijeka. Sipe se mrijeste i polažu jaja u proljeće i ljeto. Ženke polažu nakupine jaja na predmete na morskom dnu (kamenje, alge i sl.). Ženka ostaje u blizini dok se ne izlegu, ali i mužjak i ženka uglavnom ugibaju nedugo nakon toga. Sipe su spolno zrele kad dosegnu veličinu 10 do 12 cm, a dožive uglavnom starost najviše do dvije godine.
Sipe ne mogu razaznati boje, ali mogu polariziranu svjetlost. Ova prilagodba pomaže im pri određivanju kontrasta i određivanja boje i uzoraka koje koriste prilikom stapanja s okolinom. Zjenice sipe imaju oblik slova W i pomažu u kontroli intenziteta svjetlosti koja ulazi u oko. Kako bi se fokusirala na objekt, sipa mijenja oblik oka, a ne oblik leće oka, kao što je to slučaj u našem oku.
Sipe imaju peraju koja im obilazi tijelo i koriste ju za plivanje. Kad je im je potrebno brzo kretanje ili bijeg, mogu istjerati vodu i kretati se “mlaznim pogonom”. Za to se služe posebnim lijevkom kojim štrca mlazove vode prema naprijed. Bježeći od neprijatelja izlučuje i posebnu vrstu crnila tamnosmeđe boje koja pomiješana s vodom postane neproziran oblak i tako omogućuje sipi da pobjegne.
U svom tijelu sipe imaju dugu ovalnu kost koja se naziva sipovina. Ova se kost koristi za regulaciju uzgona pomoću komora koje se mogu puniti zrakom ili vodom, ovisno o tome gdje se sipa nalazi u vodenom stupcu.
Na glavi ima krakove kojima hvata hranu, i to njih 10. Osam je jednakih s prijanjaljkama (adhezivnim organima) dok preostala dva služe za hvatanje plijena. Ta dva znatno su duža od ostalih. Oni stoje smotani u vrećici ispod očiju, a u vrijeme lova sipa ih može izbaciti velikom brzinom na lovinu. Na njima se osim prianjaljki nalaze i kukice koje smanjuju mogućnost bijega lovine. Između krakova se nalaze usta s dva zuba karakterističnog izgleda u obliku kljuna.
Veličinom može narasti i do preko 3 kg, iako su ipak najčešći ulovi primjeraka do oko pola kilograma.
D.G.
PROČITAJTE JOŠ:
ŽELINA KUŽINA Sipa na rižot ili crni rižot
GURMANLUKOM PROTIV KORONE Memento, pidoče i sipa
© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev