>
Plovite Jadranom i pronašli ste savršenu uvalu za odmor gdje ćete baciti sidro. Jeste li se ikad pitali kakav utjecaj slobodno sidrenje može imati na morsko dno? Dok se uživamo u ljepotama Jadrana, morsko dno trpi ogromne pritiske zbog slobodnog sidrenja, koje prijeti bioraznolikosti i zdravlju cijelog morskog ekosustava. Na prvi pogled, čin sidrenja može se činiti bezazlenim, no posljedice mogu biti katastrofalne i dugotrajne, javlja Udruga Sunce.
Planovi upravljanja za morska zaštićena područja u Hrvatskoj nerijetko navode kako je upravo nautički turizam, odnosno slobodno sidrenje brodova, jedna od najistaknutijih prijetnji vrijednostima tih područja. Nije ni čudo, s obzirom na to da je hrvatska čarter flota među najvećima u svijetu. No broj plovila na Jadranu tijekom turističke sezone znatno je veći od kapaciteta mjesta za njihovo privezivanje. Stoga se velik broj njih sidri slobodnim obaranjem sidara na morsko dno.
– Izgradnja novih vezova dovodi do daljnjeg devastiranja prirodnih obala, a slobodno sidrenje do uništavanja morskih staništa. Nužni preduvjet za veću održivost je strateško promišljanje razvoja nautičkog turizma uz ograničavanje broja plovila, povećanje kvalitete usluge te jačih ulaganja u ekološku infrastrukturu i zaštitu prirode. – istaknula je Matea Špika, viša stručna suradnica u Odjelu za zaštitu prirode u Suncu.
Slobodno sidrenje plovila često rezultira fizičkim oštećenjima morskog dna i priobalnih ekosustava, a posebno ugrožava osjetljive livade morskih cvjetnica. Ovaj pritisak ima ozbiljne posljedice, uključujući gubitak staništa, smanjenje bioraznolikosti i općenito narušavanje morskog ekosustava. Posljedice su to koje su u mnogim slučajevima ireverzibilne, odnosno obnova pojedinih staništa često su iznimno dugotrajna. Livade posidonije rastu u prosjeku tek centimetar godišnje, meki koralji poput gorgonija do oko dva centimetara, a tvrdi koralji i znatno sporije.
Livade posidonije igraju ključnu ulogu u očuvanju bioraznolikosti, pružajući stanište i izvor hrane za mnoge morske organizme. Vezivanjem velikih količina CO2 igraju važnu ulogu u suzbijanju klimatskih promjena.
Sidra i sidrišni lanci plovila nepovratno uništavaju i fragmentiraju ove livade, čime se direktno ugrožava njihova funkcija s dugoročnim posljedicama za očuvanje morskog okoliša.
– Livade posidonije grade gusti splet korjenčića, rizoma, koji tvore naslage debele i do nekoliko metara, iznad i unutar morskog dna (uglavnom sedimentnog), zvane matte. Ove naslage vezuju iznimno velike količine CO2, stoga sidrenje na područjima na kojima je posidonija odumrla i dalje ima vrlo negativan utjecaj na okoliš. – objašnjava Vida Zrnčić, viša stručna suradnica u Odjelu za zaštitu prirode.
Oštećenja livada nastala slobodnim sidrenjem mnogo su veća na lokalitetima intenzivnijeg korištenja (u blizini naselja i sidrišta). O razini utjecaja ovisi i veličina brodova, odnosno sidara. Veća sidra imaju znatno veći negativni utjecaj. Oštećenja sidrenjem nisu ograničena samo na livade posidonije, već pogađaju i koraligen, infralitoralne alge i druge osjetljive stanišne tipove.
Sidrenje se u većini Jadrana odvija slobodno i neregulirano, a često su lokacije pogodne za sidrenje u smislu položaja i izloženosti vjetrovima ujedno i područja s livadama posidonije. Upravo tijekom terenskih istraživanja udruge Sunce bilježimo brojne prokope izdubljenog sedimenta i livada nastalih učestalim sidrenjem, najčešće na dubinama od 12 do 15 metara. Znak je to da je livada u izrazito lošem stanju. Učestalo sidrenje, raskopavanje dna, a samim time i otkidanje dijelova alge, značajno pogoduje i širenju invazivnih vrsta, na primjer alge Caulerpa cylindracea.
Pritisak sidrenja moguće je umanjiti/smanjiti postavljanjem ekološkog sustava sidrenja (koji su nažalost još rijetki u Hrvatskoj) te zabranom sidrenje na području rasprostranjenosti naselja posidonije izvan trajnih sidrišta. Kao pozitivne primjere smjera kojeg bi Hrvatska trebala pratiti, možemo uzeti Francusku i Španjolsku, koje su najviše napravile po pitanju regulacije sidrenja nad livadama posidonije i uspostavi infrastrukture koja je ekološki prihvatljivija.
Ekološki sustavi sidrenja direktno se „buše“ u morsko dno, stoga je njihov utjecaj manji od tradicionalno korištenih colpo morto sustava, koji ipak zauzimaju mnogo veću površinu morskog dna. Danas velik broj nautičara ima nedovoljno iskustva u privezivanju i sidrenju te žele mogućnost priveza na plutače za koje su spremni izdvojiti dodatna sredstva zbog sigurnost koje im pružaju.
– Razvoj male infrastrukture ekoloških sidrišta koja imaju minimalan utjecaj na krajobraz i morska staništa trebao bi biti važan dio strategije razvoja nautičke infrastrukture. S jedne strane zbog zaštite podmorja, a s druge da se osigura sigurnosti nautičara. Hrvatska konačno ima službenu kartu morskih staništa koja bi trebala poslužiti za kvalitetnije prostorno planiranje, informiranje nautičara i provedbu nadzora. – ističe Špika.
Nacionalna karta morskih staništa je inače objavljena početkom ove godine i obuhvaća 51 % Jadranskog mora, odnosno 6500 km², do dubine od 40 m, izdvojena područja u blizini nacionalnih parkova i parkova prirode te dva područja u epikontinentalnom području od kojih je jedan u samom centru Jabučke kotline.
Zakonodavnim i institucionalnim okvirom povezanim sa slobodnim sidrenje bavili smo se unutar EFFICIENTN2K projekta, a trenutno je u tijeku i Interreg projekt prekogranične suradnje Italija – Hrvatska, BIOPRESSADRIA, u sklopu kojega Sunce i partneri nastoje identificirati i procijeniti stanja staništa i pritisaka povezanih s nautičkim turizmom na pilot-područjima u Jadranu. Glavni cilj je provedba zajedničke prekogranične strategije za postizanje praktičnih rješenja (kao što je ekološki sustav sidrenja) usmjerenih na smanjenje utjecaja obalnog i nautičkog turizma na morsku i obalnu bioraznolikost.
Nautičari su većinom osobe koje vole more i žele ga očuvati. Značajan dio problema negativnog utjecaja sidrenja leži u njihovoj neinformiranosti o važnosti i ugroženosti morskih cvjetnica te kako uopće smanjiti negativan utjecaj sidrenja. Potrebno ih je informirati te im dati alternativu sidrenju u livadama posidonije.
– Pozitivan primjer su španjolski Baleari na kojima su lokalne vlasti tri godine od uvođenja zabrane slobodnog sidrenja nad livadama posidonije provodile informativnu kampanju za nautičare, bez namjere ispisivanja kazni. Informiranje i edukacija prethodile su aktivnostima nadzora i kažnjavanja te su već za nekoliko godina došli do trenutne situacije u kojoj gotovo pa da i nemaju plovila u prekršaju, odnosno slobodno usidrenih plovila u livadama posidonija. – govori Špika.
Tim se primjerom povelo i Sunce pa je tako ovog ljeta, u sklopu kampanje A di se ti sidriš? i interreg projekta EFFICIENTN2K provelo akcije informiranja nautičara na Zlatnom ratu i Šćedru .
– Te su nam akcije pokazale da su mnogi nautičari svjesni problema slobodnog sidrenja, a posebno oni koji imaju iskustva plovidbe u Francuskoj i Španjolskoj, gdje se već dugi niz godina radi na ovoj problematici. Dakle, ako bi uveli zabrane sidrenja nad izuzetno vrijednim livadama posidonije, već bi dobar dio nautičara na Jadranu razumio zašto i bio bi, sigurni smo, spreman poštivati to. – smatra Zrnčić.
Dok ne ojača zaštita ove vrijedne vrste putem mjera regulacije sidrenja, pripazite di se sidrite, poručuje Špika. Ako postoji infrastruktura koristite je i izbjegavajte slobodno sidrenje. Ako slobodno sidrite, pazite da to ne radite na livadama posidonije. A kako bi svoj utjecaj smanjili ma minimum, bacajte i izvlačite sidro ispravno.
Vjerujemo da će i Hrvatska uskoro postati pozitivan primjer zaštite vrijednih livada posidonije u Mediteranu, poručuju iz Udruge Sunce.
D.G.
© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev