"Sole sin mora" - Otvorenje izložbe Kralja Sunca

"More je duboko i mračno kao umjetnikova duša, i jednako misteriozna. U takvoj misteriji stvara se prava umjetnost."
John Ruskin.

Ljudi su se uvijek kretali diljem svijeta. Svi smo nekoć bili nomadi, putovali u potrazi za hranom, skloništem i sigurnosti. Danas, imamo uglavnom druge razloge koji uključuju transfer znanja i iskustava. U slučaju umjetnika, navedeno uključuje i prijenos koji je često još intrinzičniji od navedenog. To je od primarne važnosti za mnoge umjetnike, njihovo kretanje svijetom, kao i ono njihovih bližnjih oblikuju njihov identitet te umjetnost koju stvaraju.

Umjetnik Dino Grčić se po drugi put predstavlja splitskoj publici pod pseudonimom Kralj Sunca, s novom samostalnom izložbom u Hrvatskom pomorskom muzeju na kojoj će predstaviti seriju fotografija i crteža na majicama, koja su plod sezonskog rada provedenog na dva putnička broda.

Svaki brod predstavlja po jedno poglavlje u životu umjetnika, prezentirano na odvojenim zidovima galerije. Što se tiče fotografija i crteža, diorama u umjetnikov život i rad na brodu, oni nas osim vizualnog dojma mogu uvesti u duboku introspekciju, prenoseći nam morsko prostranstvo kao dinamično platno, pozadinu na kojoj je umjetnik boravio tijekom svojih mjeseci provedenih na moru, egzistirajući na jedrenjacima na stalnoj putanji od točke A do točke B, iz luke u luku, u kojem provodi vrijeme kao bitnički ili pak post-bitnički autor-pustolov.

Umjetnik, inače rodom iz unutrašnjosti zemlje, sada svoj život gradi uz more, a izložba je putovanje kroz prostor i vrijeme gdje se njegovi korijeni stapaju s trenutnom egzistencijom. Prateći njegovo djelovanje, njegovo umjetničko postojanje je prožeto svojevrsnom svježinom.

Umjetnik doslovno i metaforički mijenja svoje ruho sa svakom novom izložbom, kao što mijenja i transferira medij u kojem stvara i koegzistira sa svojom okolinom. Promatrači se uranjaju u svijet putovanja, punog detalja života na moru, valova i horizonta, gdje svaki kadar zrači autentičnom povezanošću s morskim okolišem, dodatno pojačano njegovim bilješkama, svojevrsnim morskim dnevnikom. Umjetnikovo zaposlenje na brodu je ujedno i avantura koja ga inspirira na pisanje o dnevnim anegdotama na brodu, kao i u vizualno stvaralaštvo, u kojem je također transformirao svakodnevno „kulučenje“ u dio avanture.

Njegovi crteži na majicama, tj. njegovim različitim kožama u kojima je živio tijekom boravka) dodaju novu dimenziju izložbi. Majice postaju artefakti, relikvije, svaka s vlastitim isječkom iz njegovog života na moru.

Izložba nas potiče da razmišljamo o vlastitim korijenima, promjenama i putovanjima koja oblikuju našu individualnost, da istražujemo vlastite dubine i mijene koje nas oblikuju. Svaki rad na ovoj izložbi svjedoči o otkrivanju sebe, stvaranju mosta između prošlosti i sadašnjosti, kopna i mora, unutrašnjeg i vanjskog. Umjetnik je na brodu istraživao trenutke koje je uhvatio svojom
memorijom, objektivom i olovkom, sklapajući ih u jednu osobnu simfoniju iskustava.

Ako je cilj umjetnosti ojačati iskustvo vlastitog identiteta, Kralj Sunca u definiranju svog super-ega i zaustavljanja fragmentacije osobnosti kao vješti mađioničar - iluzionist stalno mijenja svoja obličja te prelazi iz jednog ruha, u drugo. No zapravo regenerira kožu, tako da prvo odbaci staru. Nakon prethodne izložbe u galeriji Kvart, odbacio je svoj zimski kaput – golo carevo ruho te se obukao u ljetnu kožu morskog čovika, pritom dublje istražujući vlastiti identitet i korijene, koje su mu pomogle da se osjeti življim, cjelovitijim i vitalnijim.

On zapravo traži put do pokretanja iskustva drugosti, u kojem njihova okolina postaje vitalna, prošarana novim iskustvima koja su pokrenuta korištenjem različitih umjetničkih medija. U suvremenoj psihoanalizi navedeni fenomen se zove prijenos ili transfer, a u svijetu umjetnosti nadahnuće.

Kralj Sunca koristi svoje transformacije ne zato što želi neprestano reinventirati vlastiti stil, u svrhu dekonstrukcije svega u što je prije vjerovao, tj. jer mora fragmentirati svijet u kojem djeluje. On gradi svoju osobnost kroz proces koji svakako uključuje idealizaciju, posvećenost nečemu većem od sebe samog, poslije koje slijedi neizbježno razočaranje u ideal.

Na kraju slijedi internalizacija svega onoga što smo u svoj ideal upisali te njegov prijenos, u ovom slučaju inspiracija umjetnika vodi ka transferiranju prethodno upisanog u novi oblik, gdje se raniji potpis prožima s novim. Kralj Sunca spaja idealizam predmodernog umjetnika, usmjerenost prema divljenju i obožavanju svog okružja, sa suvremenošću u kojoj se umjetnik bavi vlastitim umjetničkim putem i transformacijama, no u njegovom slučaju lišenih solipsizma. Dopušta sebi
da epikurejski uživa u svome ljetu provedenom na moru unatoč izazovima rada na moru, te ostavlja prostor za iskakanje iz kože, gdje je umjetnik nijemi i neutralni promatrač.

On je samo jedan od mornara na brodu koji povremeno ponešto fotografira i crta, s dozom internalizirane inspiracije u kojoj umjetnik vidi nešto savršeno, nešto veće od sebe, svjestan da ljeto mora završiti i da zima mora doći. Zima u kojoj umjetnika čeka novi zimski kaput.

Ivor Igrec